Dječaci su hit IT djevojčice

Moda je sezonska industrija koja buja na promjenama i kreiranju šokantnih trendova. Ipak, ključna riječ je industrija, koja je u ovom slučaju dovoljno velika, jaka i relevantna da sebi može priuštiti „šok“ taktike. Loži se na to. U modi se stalno pojavljuju IT torbe, IT cipele, IT djevojke, IT izgled, IT trend. Najveći trenutni modni hit IT su tzv. femiman modeli (definisani kao muškarci sa ženskim kvalitetama), odnosno dječaci koji izgledaju kao djevojčice. Dakle, trenutni ideal ženske ljepote su uber feminizirani dječaci. Jeste to sve pomalo zbunjujuće, jer povlači se tu još mnogo socijalno i kulturološki „iščašenih“ i „neprihvatljivih“ (ne)normi, ali gledajući to kroz prizmu modne industrije, nije taj trend (također ključna riječ) ništa drugačiji od pojave i hitiziranja niske, ravne i naizgled namjerno ispijene Kate Moss početkom 90ih godina prošlog stoljeća, nakon ere visokih, osebujnih i zdravih ljepotica poput Naomi Campbell, Cindy Crawford, Christy Turlington, Claudie Schiffer, itd. Hajka, promjena, talasanje pop psiho-socijanih normi-sve je to u modi. Ko konta kako moda funkcioniše ne sekira se previše, a ko ne konta pada u bandak i govori kako je svijet otišao u neku stvar. Na kraju krajeva, sva ta hajka i  poigravanje sa prihvatljivim ili neprihvatljivim idealima, šteti ili koristi samo samim dizajnerima i njihovim luksuznim brendovima. Bitno je kakva će prodaja na kraju dana biti, i dok god su brojke zadovoljavajuće, potpuno je svejedno ko će pronosati haljinu na pisti.

Dalo bi se ovdje ulaziti u psihološke i sociološke anale transrodnih studija, homoseksualnosti, društvenih tabua, ali ostanimo na modnoj površini androgenije-sada popularno nazvanog femiman trenda, gender-bendinga i cross-dressinga. U ovom trendu sve se to pomalo izmješalo, tako da tačno diferenciranje tih pojmova za modu i nije previše bitno.  Po definiciji i svima razumljivim jezikom objašnjeno, cross-dressing je kada se dječaci oblače u žensku odjeću, a djevojčice u mušku, imajući u vidu da su i te norme  nešto što je društvo odredilo kroz historiju. Cross-dressing se pojavljuje od davnina u performace artu  i vrlo često je imalo komične konotacije, pogotovo u slučaju muškaraca koji nose haljine. Sva društva  u jednom trenutku u historiji napravila su distinkciju između muške i ženske odjeće kroz stil, boje, ili tip odjeće koji je prihvatljiv za određeni pol, i stoga su mnoga društva stvorila norme, pa čak i zakone kakva je odjeća podobna za muški i ženski spol. Cross-dressing je nešto što se direktno suprostavlja tim normama. Sam pojam cross dressing označava čin ili ponašanje bez ukazivanja na to koji je uzrok tog čina ili ponašanja. Neki ljudi, automatski cross-dressing povezuju sa transgender identitetom ili suxualnim, fetišističkim i homosexualnim ponašanjem, ali termin cross dressing ne implicira motive. A opet, neki ljudi koriste cross-dressing samo da bi šokirali druge i izazivali socijalne norme, a modna industrija radi upravo to. Opet, na kraju su samo brojke bitne!

Činjenica jeste da to što su se žene kroz historiju izborile za hlače, i što se niko ne zgražava na tomboy dječački look za žene nije recipročno prihvatljivosti muškaraca u suknjama. Svako malo, dizajneri, kao npr. Marc Jacobs ubace suknje na revije, ali to nit je pretjerano popularno, nit previše šokira. Pa svako zna da je kilt muška stvar, a nema većih macho frajera od Škota. Ne bi se Sean Connery, poznati James Bond, džaba  tamo rodio. Puno šokatnije je kada Jean Paul Gaultier ubaci mladog Andreja Pejića u haute couture vjenčanicu. Šta li nam poručuje? Ko je krajnji konzument? Kome je šta privlačno, kome je šta prihvatljivo?

U svakom slučaju, žene su bolje prošle, jer koliko god društvo bilo razvijeno i napredno, mainstreamovanje dječaka u vjenčanicama uvijek izaziva nečije negodovanje. Moda uvijek želi biti u vijestima. Juče nas je izbezumljivala Lady Gaga u haljini od svježeg mesa, danas Andrej, sutra nešto drugo. Osim femimanova,  IN su i punije , „prave“ žene. Modna industrija pazi da se ipak svako može pronaći u njoj, odnosno svako svjestan onoga ko je i šta je pronaći će idealnu stvar za sebe. Niko ne očekuje da muškarci nagrnu u salone za vjenčanice. Trendovi i modne bizarnosti su tu da uzdrmaju, i povremeno u mainstream ubace i uzdignu tabu. Tako to ide. Svako ko je iole pametan, shvata da se nebrojčana strana modne industrije dobrim dijelom bazira na ljudskim nesigurnostima i kompleksima, popravljanju, prekrivanju, a ponekad i idealiziranju, te populariziranju istih. 

Andrej Pejić,  rođen u Tuzli i odrastao u Australiji vjerovatno ne bi bio predvodnik i glavno lice femiman trenda sa mnogobrojnim ugovorima za luksuzne modne kuće da je ostao u Tuzli. Nit bi mu to palo na pamet, nit bi imao prilike, a ovako dečko uživa u životu, zabavlja se i uzima ogromne pare. Prejednosatvno bi bilo reći da smo samo mi jedno veoma homofobično društvo (mada jeste pomalo ironično da je Andrej naš), ali realno, i australijski press ga je dobro proprao.  „Mene baš i ne zanima previše kojem spolu je određeni komad odjeće pripisan, dok god mi je estetski primamljiv. Mada, slikanje u ženskoj odjeći je mnogo manje restriktivno, a samim tim i više zabavno“, kaže Pejić. Za njega je to posao i može biti sretan što je jedan od rijetkih koji rade ono što vole, i još uz to dobro zarađuje. A što se industrije tiče-dok god će neka imućna dama  iskeširati 40.000 € za Gaultierovu vjenčanicu koju je Andrej pronosao na pisti, dok god ona nema problem sa tim i to joj je simpatično  biće novih i još „šokantnijih“ IT hitova. Kada se to njoj prestane sviđati, stvari će se promijeniti. A, mi možemo analizirati do mile volje, nas niko ništa ne pita. Nismo bitni ako ne kupujemo.