100 godina od spektakularne krađe Mona Lise

Gioconda, nevelika Leonardova slika (77 x 53 cm), naslikana uljanim bojama na drvenoj ploči od topole, koja nosi epitet najpoznatije slike na svijetu, predmet je učestalih istraživanja i tumačenja, vrlo često spektakularnih i nimalo uvjerljivih. Najviše nesuglasica u naučnim krugovima izaziva rasprava o identitetu muze koja je inspirirala Leonarda.

Neki smatraju da zamišljena dama zagonetnog osmijeha predstavlja Caterinu Sforzu ili njenu polusestru Biancu, a bilo je interpretacija da se radi i o Da Vincijevu autoportretu u ženskoj verziji. Ipak, prevladava mišljenje da je model slikaru bila firentinska plemkinja Lisa Gherardini Del Giocondo (otuda naziv slike Gioconda). Pretpostavlja se da je umjetnik radio na slici u Firenci u razdoblju od 1503. do 1514. i da ju je, pošavši u Francusku na poziv francuskog kralja, ponio u Amboise 1516.

Fatalni 21. avgusta zabilježen je kao dan kada je remek-djelo Leonarda da Vincija nestalo iz Louvrea. Bivši radnik Louvrea, dekorater Vincenzo Peruggia, tada 31-godišnjak, bez problema je ušao u muzej u nedjelju 20. avgusta. Noć je proveo sakriven, a sljedećeg jutra, u ponedeljak (namjerno je izabrao neradni dan), najslavniju sliku na svijetu bez ikakvih poteškoća je izvadio iz okvira i sakrio ispod bijele kute. Tih su dana u jednom dijelu Louvrea bili u toku radovi, pa su zaposleni u bijelim kutama neprestano hodali prostranim dvoranama i hodnicima.

S distance od jednog stoljeća, osim hrabrosti i drskosti kradljivca, začuđujuća je i činjenica da čitav jedan dan niko u Louvreu nije primijetio da se dragocjeno umjetničko djelo ne nalazi na svom uobičajenom mjestu. Oni koji su tokom tih 24 sata prolazili pored upražnjenog mjesta tvrdili su da su vjerovali kako je slika uklonjena da bi se za vrijeme rekonstrukcije muzeja očistila.

Iako je policija odmah po dojavi 'zauzela' Louvre i ispitala sve koji su se zatekli u zgradi, nije uspela naći nikakav trag, osim praznog okvira i četiri kuke u zidu. Početkom septembra, među 1350 osumnjičenih za krađu našao se i pijesnik Guillaume Apollinaire koji je tek nakon šestodnevnog boravka u zatvoru pušten. Na ispitivanju je bio i njegov prijatelj Pablo Picasso.

Dok je policija saslušavala umjetnike, Vincenzo Peruggia sliku je skrivao u svom pariškom stanu.

Patriotske pobude

Tek krajem 1913., nakon što je u Parizu provela 28 mjeseci, Peruggia je sliku, u koferu s duplim dnom, donio u Italiju: prvo u rodno mjesto Luino, a potom u Firencu. Tu je, preko jednog trgovca umjetninama, sliku pokušao, uz nagradu, predati galeriji Uffizi. Početkom decembra 1913. Peruggia se sastao s antikvarom Alfredom Geriem i direktorom Uffizia Giovanniem Poggijem u jednom firentinskom hotelu, gdje je, za svoj tobožnji poklon, tražio 500.000 lira. Uvjerivši se da se radi o originalu, iznenađeni 'kupci' odmah su prijavili Peruggiu policiji. Ubrzo zatim je uhapšen, a na sudskom procesu branio se patriotskim pobudama. Isticao je da je želio Italiji vratiti umjetničko blago koje im je oteo Napoleon. Peruggia je očigledno zaboravio da Mona Lisa nikada nije bila oteta, nego da ju je Leonardo prodao francuskom kralju za 4000 zlatnika.

Premijera filma

Peruggia je osuđen na samo godinu i petnaest dana zatvora, a nakon talijanske turneje (poslije izlaganja u firentinskoj galeriji Uffizi, slika je bila u Rimu i Milanu), Gioconda je konačno vraćena u Louvre. U salonu Carré, na pompoznom dočeku, ukazao se i tadašnji predsjednik Republike u pratnji svih članova vlade.

Čini se da će misterija koja obavija najspektakularniju krađu umjetničkog djela prošlog stoljeća dobiti epilog, i to filmski. Za 21. avgust ove godine najavljena je premijera dokumentarnog filma The Missing Peace američkog režisera Joea Medeirosa koji, fasciniran tim događajem, već više od 30 godina pokušava rekonstruirati legendarnu krađu i ono što se dešavalo nakon nje. Tek se 2008. godine, pošto je uspio stupiti u kontakt sa kćerkom Vincenza Peruggie, Celestinom, zamršeno klupko počelo odmotavati.

U arhivima Louvrea i Firence prelistao je hiljade dokumenata. Međutim, tvrdi da je rješenje zagonetke našao u Perugginim pismima. Na svom blogu, Medeiros piše da je otkrio istinu o Vincenzu Peruggi, čovjeku koji ipak nije bio tako veliki rodoljub kako se do sada vjerovalo.

Peticija za povratak

Pored intenzivnih istraživanja koja su počela ovog proljeća u bivšem ženskom samostanu Sant’Orsola (osnovanom 1309. u blizini bazilike San Lorenzo za redovnice benediktinskog reda) u cilju pronalaženja Giocondinog groba, u Firenci se upravo prikupljaju potpisi za povratak Giaconde u Firencu 2013., tačno 100 godina nakon što je bila izložena u galeriji Uffizi.

Cilj ove inicijative je da se prikupi više od 100 hiljada potpisa, nakon čega bi se uputila peticija ministrima kulture Italije i Francuske, kao i pariškom Louvreu, sa zahtjevom da se da Vincijeva slika ponovo izloži u firentinskom muzeju.

Slika koje nema kao senzacija