All You Need Is Love
Kad sam bio mali mediji su imali i obrazovnu svrhu. Na TV-u su emitirani ciklusi filmova poznatih režisera (Hitchcock, Fellini, Bergman...), a prije filma bi ozbiljni čiko - filmski kritičar - dao uvodnu riječ i uputio na šta djeca i odrasli trebaju obratiti pažnju.
Urednici na TV-u su bili ugledni ljudi iz svijeta kulture, pa još jednom podsjećam da je prvi urednik koji je "pustio našu grupu na televiziji" bio poznati pisac Enko Mehmedbašić. On je i u svojim 80-im još aktivan o čemu je bilo riječi u kolumni Ima li Edison keša da vadi Teslu?
Elvis J. Kurtović: Ima li Edison keša da vadi Teslu?
Ne znam koji se urednik s tadašnje Televizije Sarajevo izborio za kupovinu britanskog dokumentarnog serijala o popularnoj muzici All You Need Is Love, ali kao mali bio sam ponosan što "sve republike i pokrajine" u subotu, negdje oko 10 sati naveče, gledaju ovu seriju "koju smo mi kupili"!
Do tada najambiciozniju dokumentarnu "muzičku" seriju koja je u Engleskoj prikazivana od 1977. godine, zahvaljujući urednicima i rukovodstvu TV Sarajevo, mogli smo i mi vidjeti:
Autor serije Tony Palmer bio je pionir "rock dokumentaraca" jer u njegovo vrijeme tako nešto nije postojalo. Dok je studirao na Cambridgeu upoznao je John Lennona. Beatlesi nisu tada bili "planetarno poznati", a kada je Tony Palmer postao mladi pripravnik na BBC-u, tada već planetarno poznati Lennon mu je sugerisao da snimaju interesantne ljude, poput Jimi Hendrixa, koji nemaju mjesta u emisijema tipa Top of the Pops i Juke Box Jury.
Lennon ga je obećao povezati s bitnim muzičarima, i praktično preko njega upoznaje velika imena, slično kao i što je Vojo Šindolić preko Allena Ginsberga i Bob Dylana upoznao čuvene pjesnike i muzičare:
Elvis J. Kurtović: Vojo Šindolić i njegovi slavni prijatelji
Palmer se nekako uspijevao oduprijeti nepovjerenju šefova BBC-a i njegov (jedva) snimljeni dokumentarac All My Loving 1968. postiže uspjeh.
Početkom '70-ih Palmer napušta BBC i snima nekonvencionalan film Frank Zappa's 200 Motels, a zapažen je i film Bird on a Wire iz 1972. koji je snimljen na turneji Leonarda Cohena.
Osim rada na seriji All You Need Is Love i filmova sa The Beatles, Cream, Jimi Hendrixom, Rory Gallagherom (Irish Tour '74), Palmer je u nastavku karijere radio filmske portrete Marije Callas, Margot Fonteyn, John Osborne, Igorq Stravinskyog, Richard Wagnera, Yehudi Menuhina, režirao predstave i opere. Snimio je više od 100 filmova za koje je dobio oko 40 internacionalnih nagrada.
No, u početku nije bilo lako jer su mu tadašnji glavni urednici pravili probleme. Trabalo se izboriti za nove stvari. Sjećam se da mi je na početku kolumne pomenuti Enko Mehmedbašić, koji je tih godina bio dopisnik Oslobođenja iz Londona, pričao da su i montypythonovci "jedva preživjeli" prvu sezonu prikazivanja. Toliko je bilo "pisama ogorčenih gledatelja"!
Tih godina – nakon što su Beatlesi donijeli Britaniji finu lovu i dobili visoko odlikovanje od Kraljice – protestovalo je Udruženje ratnih veterana zbog toga što se odlikuju nekakvi čupavci! Kada se Beatlesi odbili odlikovanje, to isto udruženje je protestovalo u stilu "ko su oni da odbiju kraljičino odlikovanje!"
"Ljudima je nekada zaista teško ugoditi", bio je komentar u Džuboksu...
Ono što me je, kao srednjoškolca, posebno uveseljavalo u seriji bili su neki poprilično "ušlagirani" muzičari poput Erica Claptona koji je govorio kako "grupa Cream nije bila iskrena prema publici", a Palmer je poslije pričao kako ga je ludi producent Phil Spector nakon snimanja (u toku kojeg je igrao pravi "ruski rulet") – prebio!
No, tada još nije zasnovao porodicu pa je imao vremena da mjesece i godine svog života provodi s luđacima - rock muzičarima.
U doba kada sam gledao TV seriju All You Need Is Love, kao mali nešto sam znao o popularnoj muzici. Da je rock nastao iz bluesa i tako nešto pomalo...
Ali, ova serija je bila nešto kao "osnovna škola" koju bi svako morao pogledati. Krenulo je od Afrike pa – preko ragtimea, jazza, bluesa, Tin Pan Alleya, swinga, countrya, soula – stiglo do rock muzike. Serija je završila s Mike Oldfieldom:
Mi smo se kao klinci smijali autoru koji je kao predvidio da je to budućnost rock muzike ne sluteći da će se pojaviti punk i novi talas...
No, istina je da je temeljiti Tony Palmer jednostavno potrošio sav novac i nisu mu odobrili dodatni budžet da snimi epizode o disko muzici i punku...
Eto, nakon prisjećanja kako su tinejdžeri s Koševa komentarisali seriju koju je "naša sarajevska televizija otkupila za cijelu Jugu" ide:
Kutak za raju s Koševa
U našoj staroj dobroj rubrici Kutak za raju s Koševa koja nekada preraste u cijelu kolumnu:
Elvis J. Kurtović: Koševska raja
Predlažem da pogledate stari dokumentarac u kome se može vidjeti jezero o kome smo samo slušali, stadion u izgradnji... Pogledajte šta se te 1954. godine događalo u – kako narator kaže – "pitomoj Koševskoj dolini, predgrađu Sarajeva..."
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" ne odražavaju nužno stavove i mišljenja redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.