Vremenska mašina Zapadnog Balkana

Dobro, sad je jasno: do 2025. niko od ovih naših, podivljalih zemalja neće u Evropsku uniju. Dakle, kako je rekao predsjednik Evropske komisije Jean Claude Juncker – „Krajem ovog mjeseca posjetiću sve zemlje Zapadnog Balkana s jasnom porukom: nastavite sa reformama, a mi ćemo nastaviti da podržavamo vašu evropsku budućnost."

Svaka čast, kad krajem kratkog mjeseca februara dođe JCJ, inače advokat koji se nikada nije bavio tim zanimanjem, nego odmah postao državni sekretar, pa šef Svjetske banke i MMF-a, ko zna da li će biti ikoga ko bi mu došapnuo zašto je takozvana PR Strategija zemalja Zapadnog Balkana, nazvana poput kakvog robota iz Rata zvijezda, još jedna od prskalica u nizu jednokratnih zabava za zemlje koje više niko neće ni da zove njihovim imenom nego WC 6. Pardon, WB 6.

Nema, dakle, hajra, a nema ni razloga: u materijalu lijepo piše da su „vodeće u procesu Crna Gora i Srbija koje su jedine u pregovaračkom procesu za članstvo u EU, dok Makedonija i Albanija imaju status kandidata. Kao i obično, na kraju su BiH i Kosovo, mi zbog toga što parmaci nisu poslali odgovore na na upitnik Evropske komisije, nakon čega će nam se moći reći da uopće može biti kandidat, a Kosovari zato što ih pet država EU uopće nije priznalo kao državu. Španjolci se, recimo, zbog Katalonije odma namrkopiše, pa pošalju papir da ne piju vrući vode i da ne hodaju bosi po pločicama. WC-a. Odnosno, WB-a, jer kako kažu Kosovo nije dio procesa proširenja. WC-a, a ni šire.

Zlatna Zor(b)a  

Ali, jel' de, dragi čitaoci, da vi nikada niste ni posumnjali da PR Strategija ima rješenje za sve: sve države regije će se spominjati u magičnoj formuli „šest partnera Zapadnog Balkana“ , odnosno u kratici WB 6. Što da nerviraju Špance? Ili Grke koji, uglavnom ne žive dobro, ali ih se to ne tiče. Jedino baš po*izde kad Makedonija hoće da sebi da ime koje joj pripada, pa ih se skupi milion na trgu, a glavni govornik bude devedeset trogodišnji kompozitor Mikis Teodorakis. Koji, otprilike, ne zna gdje je, i bivši je komunist, ali je sada veliki Grk. Zorba. Kao i ples koji je napisao, a pokrete izmislio Anthony Quinn, a svi mislili da je to tradicionalno grčko. A nije. Nego svjetsko. A naše. Kad je 'braniti' tuđu teritoriju,  komunisti se brzo prekvalifikuju u nacionaliste. Tako i Zorba postade Zlatna Zora.    

Elem, Evropska komisija još poručuje da su najvažniji elementi strategije pozivi za rješavanje bilateralnih graničnih sporova prije članstva u EU. Kao što je, recimo, nedavno bilateralno 'riješen' problem između Srba i Albanaca u Sjevernoj Mitrovici, kad je ubijen Oliver Ivanović, zastupnik i jedan od zagovornika normalizacije života. Stari recept – nema čovjeka, nema problema. I stvar“ riješena“.       

Ima, dakle, razloga zbog kojih bi čovjek mogao biti skeptičan prema strategiji WB 6, ali temeljni se krije u činjenici da kad je nešto „PR“, obično ima vrlo malo veze sa suštinom. Jer, osnovna misija PR-a je da se reklame pretvore u novinarstvo, a da se novinarstvo prikaže manje–više nepotrebnim gubljenjem vremena. Što će vam novinarstvo, ako imaju think-tank i ostale agencije da misle za vas!? Pa, jel'?  

U strategiji piše još i to da će sve zemlje regije biti jednom članice EU, ali ne u stanju u kakvom su danas. Stanje je, inače, da ne kažem: ako se ljudi nastave iseljavati brzinom kojom to danas žele, onda neće biti ni potrebe ni razloga da iko igdje ulazi, pa ni u WC, jer više neće biti nikoga. A cijela, dakle, strategija odiše atmosferom rješavanja problema sa susjedima, jer EU „ne želi uvoziti probleme“. Imaju ljudi i pravo. Zato je PR – tu. Da nam razjasni da ćemo ući u EU kad budemo uredili odnose i budemo kao - Jugoslavija.      

Dokument, odnosno Juncker, odnosno EU još kaže: „Još je potrebno vrijeme da se izliječe rane iz devedesetih. Ali nakon 25 godina, vrijeme je da se rješavaju otvorena pitanja s novom energijom. Sve države nedvosmisleno se moraju obvezati, riječima i djelima, da će prevladati naslijeđe prošlosti pomirenjem i rješavajući otvorena pitanja puno prije njihovog pristupa u EU. Traže se i veći napori u rješavanju sudbine nestalih, u procesuiranju ratnih zločina, depolitizacija sudstva, odustajanje od netransparentnih javnih natječaja i poštivanje slobode medija.“

Krasno. Kod nas svi od riječi: Čović kojem dječje trabunjanje o sudu u Haagu nije donijelo čak ni žuti karton, nastavlja po Bruxellesu širiti priče o građanskoj BiH kao o kalifatu, uz ručak s Dodikom priča o izmjenama izbornog zakona, a Izetbegović, kao i obično nešto sebi mrmlja u bradu, pa ga je baš teško razumjeti. Ali, nema veze, sve će to Strategija riješiti.  

Ali, koliko smo se puta uvjerili da nema strategije koja se može porediti sa životom.

Zamislite da je neko, te 1990. godine kad  je Evropska zajednica nekadašnjoj SFRJ ponudila skraćeni postupak ulaska u EEZ, napisao Strategiju u kojoj stoji da će Milorad Dodik, vanredni student političkih nauka, inače poduzetnik u poljoprivredi koji vozi kupus na pijacu Dolac u Zagrebu, pa vraćajući  preko granice koje nije bilo, svrati u kafanu s pjevaljkom, počasti raju, a nju pomalo uštine – dobiti cijelu kneževinu, Republiku Srpsku, u kojoj će biti apsolutna vlast?

Naravno da ne biste vjerovali, kao što od evropskih eksperata za PR ni u primozgu ne bi došlo da će smjerni inžinjer strojarstva Dragan iz Sokola iz  Mostara, deklarirani Jugoslaven, koji se tu i tamo znao potpisati i ćirilicom, biti slobodni zagovornik reperkusija Herceg – Bosne, koja je između ostalog, osnivala koncentracione logore. Da li je čovjek iz ove priče Bakir Izetbegović, koji je u to doba radio kao mlad arhitekt u  firmi „Konsalting“, praktično nemajući iskustva u struci, sanjao o praktično, životu iz snova!? U kojem će se, bez odgovornosti, i bez reperkusija, našetavati po Bruxellessu i Istanbulu i unedogled se obavezivati, riječima i djelima, da je za evropski put, a na tom putu ne činiti ništa.

I da li je, o jebena PR strategijo, čovjek sa posla iz snova, tadašnji direktor Svjetske banke, Jean Claude Juncker, mogao zamisliti da će zagovarati takve stvari kao što je WB 6. Dakle, držati ključ od WC -a.  Na kraju hodnika, pa desno Upaliti svjetlo, i obavezno pustiti vodu.