Od izbora boljeg posla nema
Pet “lakih” demokratskih lekcija: šta možemo, a nećemo, naučiti od upravo završenih parlamentarnih izbora u Sloveniji:
Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba
1. Pobijedila je SMC, stranka ustanovljena prije jedva dva mjeseca!
Upravo završeni izbori u Sloveniji na kojima je veliku pobjedu odnijela Stranka Mire Cerara, pokazuju da je i relativno uređenim društvima kao što je slovensko moguće napraviti iznenađenje. Pedesetogodišnji pravnik i profesor, sin velikog olimpijca gimnastičara Miroslava Cerara, stranku je registrirao prije dva mjeseca - i pobijedio. Karakteriziraju ga čvrsti moralni stavovi, i prilična neutralnost u odnosu prema političkim trendovima. Narodski rečeno – “malo je kao Drnovšek, nikad mu ne znaš šta zaista misli, ali, uglavnom, uradi dobro”. On sam ovako komentira: “Moramo naći pravi put i ne smijemo se upuštati u korupcijske zamke koje nudi politika.” Odrješito, ali i uopćeno. Prije nekoliko mjeseci preveo sam njegovu knjigu Kako sam djeci objasnio demokratiju, koja čeka svoj izlazak u sarajevskom Buybooku. To je priručnik za srednjoškolce, ali se vidi da ga je pisao vrlo razuman tip, pisac jasne misli, koji zna da uspjeh neke zemlje zavisi od toga koliko se na unutrašnjem planu zaštiti od kriminalaca i muljatora privatizacije, a koliko fleksibilnosti pokaže prema stranim investitorima, koji dolaze preko Bruxellesa.
Mi u BiH takvog čovjeka nemamo: to dokazuju kandidature za sljedeće izbore u kojima su svi važniji kandidati članovi starih političkih stranaka, ili zagovornici starih opcija. Doduše, zna to i EU, pa objavljuje da narednih pet godina nema proširenja.
2. Relativan uspjeh i ulazak u Parlament je ostvarila “Udružena ljevica”, koja zagovara socijalizam, jer se kapitaliziralo nešto s protesta iz decembra 2012.
Kod nas opet nije taj slučaj. Snage koje su se okupile oko prosvjeda za JMBG, i kasnije oko Plenuma i "bosanskog proljeća", nisu pokazale snagu i svijest da se barem simbolički uključe u političku borbu. BiH je zapušteno, mentalno lijeno društvo u kojem oni koji su “protiv”, to su uglavnom načelno i ne znaju do kraja obilježiti svoje neprijatelje, dok su oni koji su “za”, tu samo dok traju privilegije. Oko Udružene ljevice su uglavnom mladi ljudi, u slengu ih zovu “pankeri”, a svoj politički stav artikuliraju putem temeljnog osjećaja za pravdu. Kod nas, opet, nije tako jer su mladi često konzervativniji od starije populacije. Drugim riječima, još uvijek im je važnije da su “narod”, nego da budu ljudi.
3. Glavna desna stranka, SDS, je na drugom mjestu po broju poslanika, ali je izgubila treći put zaredom, a njezin lider, bivši premijer Janez Janša je u zatvoru.
Mehanizam pravne države je onoliko uspješan koliko je u praksi ostvariv, a ne onoliko koliko je na papiru usklađen s međunarodnim normama. Smutljivac Janša kojem se dokazuje i da se bavio kriminalom, je zapravo, modelski simbol devedesetih godina prošlog stoljeća: koristoljubivi nacionalist i trgovac oružjem koji se krije iza retorike brige za nacionalnu stvar. To su, naravno, priče za malu djecu, ali kod nas još uvijek prolaze. Kad prvi mafijaš kapitalac bude stavljen iza rešetaka, moći će se vjerovati u progres države BiH. Do tada, ne.
4. Relativni pobjednik izbora prije tri godine “Pozitivna Slovenija”, ovoga puta je najviše izgubila.
Ovim izborima je kažnjena besmislena logika primitivne verzije kapitalizma u kojoj su “sve pare dobre”, a “treba sa svakim fino, a ni s kim iskreno”. Najveća žrtva tog “prelivanja” je, sasvim sigurno, Zoran Janković, bivši direktor Mercatora i gradonačelnik Ljubljane, koji je učinio dosta, ali je zaboravio da je ono što nekog političara diže u orbitu, u novim i ranjivim društvima, uglavnom razlog njihovoj kraja. Napametni pozitivizam, ta najopasnija tableta za maloumne nastala u briselskim laboratorijima za gubljenje vremena, u deželi i simbolički izbačena iz upotrebe. Naši “jankovići” da budu bez brige: nisu ništa ni uradili, pa se ne moraju bojati da će im to doći glave.
5. Zajednička crta: kako stvoriti uspješnu koaliciju, ili “jesmo li džaba krečili”.
Analitičari za budućnost predviđaju da bi Cerar trebao koalirati sa strankama centra, ali i desnom demokršćanskom Novom Slovenijom. To zvuči praktično, ali se u praksi nikada nije pokazalo uspješnim. Mantra o “unifikaciji” političkih ideja se kod nas pokazala apsolutno neprovedivom. Sve na svijetu treba biti najmanje bipolarno, ali nema tog interesa koji može spojiti (bivše) komuniste i (bivše) fašiste. U tom smislu će SMC-u biti teško formirati vladu, baš kao što i nad našim izborima u oktobru visi pitanje – “krečimo li džaba?”
U Sloveniji su, eto, potrošili boju. Nadati se da nisu sve, jer je sudski potvrđeno da valja isplatiti zaostatak stare devizne štednje iz Ljubljanske banke. To za međunarodne odnose nisu veliki novci, ali siromašnim zemljama poput naše je “za uhar”.
Jer, kandidati su, uz nešto izuzetaka, uglavnom pokupili sve. Bez ikakve odgovornosti. Od izbora, definitivno, nema boljeg “posla”, zar ne?
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najnovije
