Bijeda pravosuđa

Otvoreno pismo predsjednici Općinskog suda u Sarajevu Janji Jovanović i tužiteljici Suadi Pašić koje su omogućile pretres redakcije portala Klix.ba 

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Poštovane gospođe,

vi možda i niste adresa kojoj treba pisati, ali praksa nalaže da se piše osobama ili institucijama koja su izdale neki akt. U ovom slučaju ste to vi, i na vama se ogleda sva bijeda domaćeg pravosuđa i njegovog političkog obesmišljavanja. Pretres redakcije Klix.ba 29. 12. 2014. je, naprosto, dno: u javnom, ali i u pravnom smislu.

Vi možda znate onu poslanicu koju je njemački svećenik Martin Niemoller rekao kako bi opisao stanje duha u Njemačkoj za vrijeme nacizma. Nešto izmijenjen, taj tekst stoji zapisan u New England Memorial Holocaust u Bostonu, a glasi ovako:

Prvo su došli po komuniste,
ja se nisam pobunio jer nisam bio komunista.
Zatim su došli po Jevreje
a ja se nisam pobunio jer nisam bio Jevrej
Zatim su došli po sindikalce,
a ja se nisam pobunio jer nisam bio sindikalac.
Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio jer sam bio protestant
Zatim su došli po mene,
ali tada više nikoga nije bilo da se pobuni.

Kažem, možda, znate, ali ne morate. U to bi se mogla pretvoriti ova zemlja ukoliko se njezin ustroj korjenito ne promijeni. Upad pripadnika MUP-a RS-a i Federacije u redakciju je osim što je ljudski skandalozan i pravno neodrživ i za njega će neko morati odgovarati. Zasad se još ne zna ko jer dok jedni tvrde da je nalog za pretres izdao Vaš sud, a ministar policije RS-a kaže da je to urađeno prema nalogu Tužilaštva. U haosu koji producira politika obesmišljavajući pravosuđe, nekad je i najvećim ekspertima teško ustvrditi šta je sve prekršeno upadom koji ste omogućili, ali i golim okom laika se može vidjeti da je učinjena ogromna šteta.  

Vaš je posao pravo, a u narednih nekoliko dana i mjeseci ćemo, zajedno, utvrditi koliko ste zaista u njemu.  

Hajdemo redom: nalog za pretres redakcije Klix.ba koji je izdala institucija na čijem ste čelu, prema nalogu Kantonalnog tužilaštva, i ne mora biti protupravan. Ukoliko se želimo držati isključivo pravnog okvira – što je vaša, a ne moja struka - valja reći da kantonalno tužilaštvo ne zna kako je podnesen zahtjev. (!?) Ovdje ćemo, malo sići s prava i biti malo maštoviti. Možda je Nepoznat neko iz MUP-a Republike Srpske ko je na ispitivanju vlasnika portala Klix.ba rekao “da ovo ne može proći nekažnjeno”, samo htio pokazati da usred Sarajeva može dovesti pripadnika MUP-a RS-a, i to da, ni manje ni više, pretresaju novinarsku redakciju!? A možda je nešto i dao zauzvrat.   

Mala digresija: gdje li su sad svi oni tipovi koji su za februarskih demonstracija naricali nad plamenom u institucijama, nosioci ratnih trauma i poratnih beneficija: niko ne opravdava nasilje, ali ima li sada neke udruge boraca ili neke takve institucije da stane u zaštitu javnosti i novinara kojima na radna mjesta upadaju srpski mupovci i "čistači"? Nema.

Izgleda da se ovo vrijeme i ono na početku opsade Sarajeva 1992. mogu se porediti u jednoj stvari: istina slabo koga zanima, a u ušutkivanju i  zastrašivanju svih metoda sve je dozvoljeno. Osobno, ne znam kako bih se ponašao kad bi mi srpski inspektor upao u redakciju, ali ukoliko bi to bilo neopravdano i nezakonito, ganjao bih se po sudovima do zadovoljenja i posljednjeg djelića pravde. 

Isto ću uraditi kad su kolege u pitanju, jer ukoliko se, poput njih prije nekoliko mjeseci, budem naslađivao tuđoj nesreći (vidi pod afera Gibraltar), neću se moći nadati ničemu drugom nego da MUP RS-a (nezakonito) dođe i po mene.    

Valjat će, dakle, drage gospođe, ispitati neke stvari, i u tom smislu vam želim da vam ne bude lako: omogućili ste MUP-u RS-a da upada u sarajevske redakcije. Na stranu što to u moralnom smislu, može biti i veleizdaja, ali znamo da je posljedica Lajčakove “reforme” policije za koju niko nije rekao da je velikosrpska, ali je u tom pravcu ostavila dalekosežne posljedice.

Pravno, znamo da se može opravdati upad u bilo koju redakciju i time povrijediti zaštićene informacije ili redakcijsku tajnu ukoliko postoji sumnja da je počinjeno krivično djelo. S druge strane potrebu takvog upada opravdava samo težina krivičnog djela. Ako je krivično djelo predstaviti lopovluk političara, onda nema apsolutno nikakvog razloga da se upada u redakciju. Bit će vrlo teško opravdati taj pretres, ne samo zbog težine krivičnog djela. Upadom je, kao što znamo, povrijeđeno osnovno ljudsko pravo i član 10. Evropske konvencije za ljudska prava.  Jer, zaštita novinarskih izvora ulazi u najtemeljitiju pretpostavku slobodne štampe. Ona je zagarantirana našim Ustavom. Šta je još prekršeno, to neka pronađe pravni zastupnik Klixa, a nema razloga da ne vjerujem da će dobar advokat (a čini mi se da imaju takvog), napraviti poduži spisak grešaka u ovom slučaju.

Ili je, sve ovo, zapravo bila velika greška?  

Evropski sud za ljudska prava je u presudi 27.3. 1996. priznao zaštitu informacija i redakcijsku tajnu kao bitan element žurnalističkog rada: zaštita novinarskih izvora je osnovna pretpostavka slobode štampe. Tu će, ovaj pretres, pravno pasti, a vi ćete ostati zapamćeni kao predstavnice institucija koje su poslala srpske policajce u sarajevsku redakciju, a za “bablje zdravlje” Željke Cvijanović, odnosno SNSD-a i njihovog kupovanja glasova.

Čak i u ovakvom Sarajevu, punom manjka samopoštovanja i integriteta, želim da vjerujem da vam neće biti lako.

Što se savjesti tiče, za nju ne brinem, ona je upravo onakva kakvu je opisao pastor Martin Niemoller u nacističkoj Njemačkoj. Ali, vi o tome, rekosmo ne morate znati ništa.

Ali, o svom poslu biste svakako morali. Ili ne, ali onda valja pred svijetom i "sistemom" biti potrčko Željke Cvijanović i SNSD-a.

Složit ćete se da je to baš bijedna uloga,  čak i u ovako bijednu vremenu.  
 
I još bjednijem pravosuđu.

Anketa