A u kojoj Partiji je Deda Mraz

Vi bi najviše voljeli da narod ne postoji

Stiže teška godina: uz zvuke praporaca i odzvanjanje viljuški i noževa  onim tanjirima u kojima ima nečega. Za druge, čini se da bi najbolje bilo da ne postoje.

 Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba


Pismo Načelnika Općine Centar Dževada Bećirevića u kojem obavještava svekoliki puk i glasače da iz SDP-a u DF, objavljeno ove sedmice u medijima, donosi nekoliko činjenica koje su nesporne, ali i nekoliko neizrečenih stvari koje nam – ako nam je to, uopće, potrebno – potvrđuju u kakvom vaktu živimo. Pa, redom, kaže tako načelnik Bećirović:   

“Prije više od 20 godina uključio sam se u SDPBIH sa namjerom da aktivno doprinesem razvoju demokratije i utječem na poboljšanje uvjeta života za sve građane Bosne i Hercegovine. Dugo vremena sam to i uspijevao, o čemu najbolje mogu potvrditi stanovnici općine Centar Sarajevo. U deset godina otkad sam načelnik, Općina Centar je proglašena za najuspješniju općinu - ne samo u BiH već i šire, a ja sam dva puta proglašen za najuspješnijeg općinskog načelnika u BiH. Podrška koju mi birači daju na izborima, a koja je u stalnom porastu, najbolji je pokazatelj da sam na pravom putu i da mnogi građani od mene očekuju da se nastavim zalagati za ostvarenje njihovih prava.” 

Sve ovo možda i jeste tako, kao i to da su oktobarski izbori  pokazali da su birači razočarani SDP-om i da je došlo vrijeme za značajne promjene unutar stranke, što sam i očekivao da će se desiti na kongresu SDP-a. Nakon kongresa i izbora u organe stranke uvidio sam da se ništa suštinski neće promijeniti i nisam želio biti dio takvog razvoja događaja. “

Ništa mudro

I to je, vjerovatno, tačno. Vanredni kongres SDP-a pokazao je da iz prvih saffova donedavno jedine bosanskohercegovačke nominalno lijeve stranke ne misle izlaziti oni koji su toj Partiji oduzeli legitimitet. Među duhovitijim analitičarima ovdašnje političke scene za SDP BiH udomaćila se kovanica – “zelena socijaldemokratija” – koja, negdje pogađa suštinu problema. Kad god se SDP našao u prilici da uzme nešto vlasti i bude drukčija od, recimo, SDA koji bi trebao biti njezin najljući opponent – to se nije desilo. Umjesto toga imali smo neko blijedo izvlačenje, nekakav (kvazi)ujedinjujuće trećepozivačko (anti)djelovanje koje je razbahaćeno vodstvo SDP-a, dovelo do, fudbalskim rječnikom kazano,  SDA-ove “B” reprezentacije. Koja se od one “prave”, eto razlikuje u jednom slovu u skraćenici imena, i nešto većem broju igrača koji ne nose imena orijentalnog porijekla. Ostalo je manje – više, bilo isto: kad su mogli uzimati nekretnine po povoljnim uvjetima – uzimali su, kad je trebalo stavljati svoje ljude na lukrativna mjesta i istaknute pozicije, radili su i to; i kad je trebalo uhljebljivati svoje kadrove u već ionako do pucanja opterećen državni aparat, zapošljavali su “svoje.” Ništa mudro, reklo bi se.          

Zvanični podaci pokazuju da Općina Centar ima 218 stalnih zaposlenika, što je tačno 3 puta više od EU standard, gdje na 1000 stanovnika dolazi jedan uposlenik administracije. Ako nećemo, a nećemo, podilaziti uličarsko – čaršijskom opserviranju načina na koji je Bećirević vodio, i još uvijek vodi Općinu Centar, “da je u zgradu na Koševskom potoku uglavnom zapošljavao zemljake iz Istoćne Bosne”, onda valja pogledati bolju stranu njegovog načelnikovanja. Ljudi iz službi u toj Općini su – barem kad je ovaj građanin u pitanju – ljubazni i ekspeditivni. U dva puta mjesečno, koliko prosječno posjetim tu zgradu – jer je ovo država koja, valjda, traži najviše papira po glavi stanovnika u Evropi – nikada nisam vidio da neko nije uslužen, da mu se nije pokušalo pomoći ili da su ga službenice sa šaltera krivo uputile. To je za poštovanje, iako, je velim prosječan čovjek tamo prisiljen provesti previše vremena.  

Osobno, o Dževadu Bećirović ne mislim ni dobro ni loše. Licemjerno bi sada bilo reći da svojim glasom nisam podupro njegov izbor – moja (biračka) logika je uvijek išla u pravcu izbora “manjeg zla”. No, ono što je u dokumentu kojim on objašnjava svoj prelazak iz SDP-a u DF jeste dio u kojem ubjeđuje građane je da je njegova želja “da do kraja mandata, tj. do oktobra 2016. godine, ostanem načelnik Općine Centar i da i dalje stojim na usluzi svim građanima, što znači da prihvatanje druge izvršne funckije ne dolazi u obzir.”

Bilo bi autentično, i nekako politički šmekerski, da je Bećirević napustio SDP, i nije pristupio nijednoj stranci. To bi njegovom pismu dalo autentičnost, i možda bi zaradio onu vrstu kredibiliteta koju je svojim izlaskom iz SDP-a, u aprilu ove godine zaradio Željko Komšić. No, iskusan u tom vrstu križaljki, Bećirović zna da naredne dvije godine, do kraja mandata Načelnika općine Centar, jednostavno ne bi politički preživio.

U suštini, se, dakle, neće promijeniti ništa.  SDP je koalirao sa SDA, baš  kao i danas DF. Nama (SDA-u) Kanton, vama (nekad SDP-u, danas DF-u, poneka Opština, u ovom slučaju – Centar) – i gotovo.

Tako da su priče o “principima ljevice”, “socijaldemokratije”, i “eventualnom ujedinjenju” od kojih vrvi pomenuto pismo, zapravo, (pred)novogodišnje bajke. U kojima će “crveni “Djed Mraz doći i raditi u onom kapacitetu u kojem mu to dozvoli dominantno “zelena” koalicija.

Koliko je autentičnog, a koliko iznuđenog

Ako u ovoj zemlji ikada dođe do promjene ona se neće napraviti šetanjem kadrova iz jedne u drugu partiju. Trebaće zato nešto puno više: izmjena cijelog mentaliteta koji je navikao (svojima) dijeliti više nego što ima, i promjena koda u kojem se danas država ne razumije kao servis građana – nego kao babovina.
Ima u jednom starom filmu crnogorskog reditelja Živka Nikolića fantastična scena, u kojem se pojavljuje replica apsolutno primjenljiva na današnji odnos vlasti prema narodu. Film prikazuje godine komunističke vladavine u Crnoj Gori u kojem se lokalni moćnici pod plaštom brige za narod šalju u zatvor muževe žena koje im se sviđaju, ili se, jednostavno, bahate kad im se to sviđa. U jednom trenutku, njihov im bivši suborac, kaže istinu: Vi bi, meni se čini, najviše voljeli da naroda nikako nema. 

Gdje je u toj priči Dževad Bećirević, prosudite sami. Da li je drugačiji od onih koji su do sada sve radili “u ime naroda”, odnosno “građana”!? I koliko je autentičnog, a koliko iznuđenog u njegovom prelasku iz jedne Partije u raspadu u drugu čija gradnja praktično tek počinje, unatoč njezinom, naizgled, dobrom izbornom rezultatu.