Analiza: Rusija, bure baruta!

Posljednjih mjesec dana rusku svakodnevnicu čini nasilje i pogromi fašističkih bandi usmjereni na imigrante, odnosno kako to oni kažu „lica neslavenske vanjštine.“ Okidač ili preciznije izgovor za lavinu fašističkih napada, mitinga i raznoraznih istupa je bilo ubojstvo navijača FK Spartaka u masovnoj tučnjavi nogometnih navijača i doseljenika s Kavkaza. U marševima i prosvjedima koji se učestalno organiziraju u posljednje vrijeme sudjeluje nekoliko desetaka tisuća ljudi. Sama okupljnja, na kojima se otvoreno poziva na ubijanje, služe za isticanje neprikrivenih fašističkih parola i stavova, no da li je moguće da ruske vlasti ne znaju za ludilo na ulicama i otkuda ustvari toliki fašistički pokret?

"Legalna privatizacija" i socijalna bijeda

Sadašnju situaciju u Rusiji je nemoguće promatrati izvan konteksta ekonomske krize i promjena početkom 90-ih. Tranzicija koja je uslijedila promjenom sistema je ostavila duboki trag na društvo. Sistem socijalne zaštite i relativne stabilnosti te nacionalna prava u toj izrazito multietničnoj državi su preko noći bila srušena. Privatizacija u cijelom bivšem SSSR je ustvari sinonim za pljačku i još jedan očigledni primjer kako "legalna" privatizacija o kojoj se bruji u liberalnim krugovima nije ništa drugo nego mit.

U tom trenutku kada se besramno pljačka po principu uzimaj koliko možeš, kada se preko noći postaje tajkunom i kada sloj ljudi na visokim pozicijama iz bivšeg sistema preuzima novu ulogu i samo učvršćuje svoj povlašteni položaj obnavljaju se metode klasne vladavine, nacionalnog potlačivanja, huškanja, srednjovjekovnog mračnjaštva i svih onih mehanizama koje buržoazija koristi da bi učvrstila svoju dominaciju i koji joj služe da bi nemilosrdno eksploatirala mase! Naravno da bitan segment dominante ideologije biva i antikomunizam, a na mjesto antifašizma dolazi bratoubilački nacionalizam. Najbolji primjer šovinizma 90-ih godina je politika prema Čečeniji gdje je prilikom gušenja nacionalno-oslobodilačkog pokreta život izgubilo nekoliko stotina tisuća Čečena. Brutalno rješavanje čečenskog pitnja je obilježilo dolazak Vladimira Putina na vlast. Čovjek koji je svoju "karijeru" počeo graditi još u KGB-u, zatim radeći kao istaknuto lice u državnom apratu 90-ih na čelu s Borisom Jeljcinom, sve dok se nije okružen grupom novopečenih ekonomskih magnata koji imaju dominantnu ulogu u ruskoj ekonomiji dočepao mjesta ruskog predsjednika. Od svog osnutka 2001.

Putinova manipulativna politika

Putinova stranka Ujedinjena Rusija je po već isprobanoj fašističkoj metodi uličnih batinaških odreda kontrolirala ili gušila pokrete, odnosno inicijative koje su u sukobu s režimom. 2005. godine je osnovana mladež Ujedinjene Rusije ironičnog naziva Mlada garda čija je zadaća osim direktnih akcija na ulici, prema svjedočenju bivšeg člana, angažiranje nogometnih navijača i neonacista koji odrađuju "prljavi" posao. Također je poznato da su s organima vlasti povezane i organizacije Mlada Rusija i Naši. Obje su također osnovane 2005. Naime, godinu dana ranije u Ukrajini je izbila tzv. Narančasta revolucija kojoj su veliki impuls davali liberalni i zapadno orijentirani pokreti mladih i koja je dovela na vlast Viktora Juščenka, dakle garnituru sluga američkog i zapadnoeuropskog imperijalizma, nasuprot ruskom imperijalizmu u Ukrajini. Osnivanje tih organizacija je ustvari uslijedilo kao reakcija na te događaje, a pod izgovorom borbe protiv fašizma. Naravno, obje te organizacije nemaju nikakve veze s borbom protiv fašizma, nego je realnost dijametralno suprotna. Fašistički pokret čije je djelovanje zadnjih mjeseci usmjereno protiv imigranata čine koktel različitih organizacija, od onih legalnih prokremaljskih do "ilegalnih" kao što je npr. Slavenski savez koji nakon što je zabranjen mijenja ime u Slavenska sila i nastavlja djelovati. Još jedna činjenica koja govori u prilog tome da fašistički pokret ima itekakav vjetar u leđa su brojni paravojni logori po šumama Rusije dok su neki od njih organizirani u bazama specijalne policije OMON što svjedoči prisnoj o suradnji policije i neonacista.

Pojačana emigracija

Ekonomska situacija od 90-ih do danas prisiljava veliki broj ljudi iz država bivšeg SSSR-a da migriraju prema velikim gradovima. Prema nekim procjenama u Rusiji živi oko 10 milijuna imigranata koji služe kao jeftina radna snaga i gotovo obespravljeni rade najteže poslove. Držanje u strahu tih obespravljenih imigranata drži cijenu njihove radne snage niskom, što znači veći profit za njihove šefove. Kako je nastupila svjetska ekonomska kriza, tako se ona počela prelamati preko leđa najugroženijih slojeva. Prvo su je počele osjećati radnici izvana, a zatim i domaći. Nezaposlenost je prema statistikama u 2010. porasla za 31.25% u odnosu na prošlu godinu i sad iznosi 8.40%. Rastuće nezadovoljstvo, u trenutku kada ne postoji prava opozicija sistemu, a kritika liberalne opozicije debelo promašuje metu i svojom impotentnošću samo doljeva ulje na vatru, prerasta u etnički animozitet. Dok god fašističke ideje jačaju, a broj ubojstva imigranata raste takva situacija jedino odgovara ruskoj imperijalističkoj buržoaziji.

Okolnost koja pridonosi jačanju ovakvih tendencija je i nedostatak velikih sindikata, snažnog radničkog pokreta i nedavne antifašističke tradicije. Ono što samo na prvi pogled ne odgovara tome je druga sranka po broju zastupnika u ruskom parlamentu Dumi, Komunistička partija Ruske Federacije koja je "komunistička" samo po imenu. Ustvari se radi o nacionalističkoj stranci, koja ima odlične odnose s pravoslavnom crkvom, čija je uloga u sistemu da ga održava stabilnim i da služi buržoaziji kao njen zaštitnik, a imenom pokušava iskoristiti nostalgične osjećaje dijela stanovništva. Pod krinkom marksizma-lenjinizma, koristeći simbole i parole karakteristične za revolucionarnu ljevicu, krije se podmukli šovinizam koji je dobio zeleno svijetlo Kremlja da bude legalna "opozicija" sistemu i da na taj način ne dopušta da se razvija revolucionaran pokret.