Mitropolit Amfilohije: Nudio sam utočište Karadžiću
Piše: Dimitrije Jovičević (Deutsche Welle)
Tema dana u Crnoj Gori je izjava mitropolita SPC u Crnoj Gori AmfilohijaRadovanu Karadžiću.
Na
pitanje novinara podgoričke televizije Vijesti da li je svojevremeno
Radovanu Karadžiću nudio da se skloni u Crnoj Gori, mitropolit
crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve Amfilohije bez
dvoumljenja je odgovorio:
“Jesam. U ono vrijeme, 1995. I
nemam nikakvog razloga da to krijem. Radovana znam, godinama smo
prijatelji, njegovu peoziju čitam, znam njegovu majku, njegovu braću.
Možete li Vi tako lako da se odreknete svojih prijatelja? Ja sam rekao:
Radovane ako treba malo negdje da se skloniš, dođi u Crnu Goru. Tu su
se hajduci sklanjali od pamtijevijeka.”
Na pitanje vidi li
nešto sporno u tome što je nudio utočište čovjeku koga je Međunarodni
sud potraživao zbog ratnih zločina, mitropolit je odgovori: “Uopšte ne
vidim!”.
Amfilohije je još dodao kako u svojim njedrima i dalje čuva Karadžića ali i Ratka Mladića, kao i, kako je rekao, svako drugo ljudsko biće.
Kontinuitet mišljenja i postupanja
Lakoća
kojom je prvi čovjek Srpske crkve u Crnoj Gori priznao da je utočište
nudio Karadžiću, koga je u julu 1995. Tribunal u Hagu optužio za ratne
zločine uključujući i genocid u Srebrenici, nije začudila
univerzitetsku profesorku Janju Beč Nojman, koja je 2005. zbog istraživanja genocida nominovana za Nobelovu nagradu za mir.
“To
je kontinuitet jednog govora, jednog mišljenja, postupanja, koji ne
iznenađuje. On je samo obznanio ono o čemu se javno pričalo. To za mene
pokazuje da se SPC nije izdigla iznad situacije u kojoj je normalnost
bila kriminalizovana, a kriminalnost normalizovana. I to je ono što je
teško i opasno, ali sa druge strane i razumljivo zato što, bez podrše
tako moćne institucije u narodu, ne bi bilo moguće da mi postanemo ne
samo postratni već i postgenocidni region”, ocjenjuje Janja Beč Nojman, koja je 2005. zbog istraživanja genocida nominovana za Nobelovu nagradu za mir.
Sličan komentar Amfilohijeve potvrde kako je nudio utočište Radovanu Kardžiću, iznosi i teoretičar religije Mirko Đorđević.
“Ova
izjava sasvim lepo odslikava ono što smo znali i ne nudi ništa što bi
bilo distanciranje Srpske crkve od mutnih, krvavivh, ratnih '90-ih.
Izjava potvrđuje da još nema spremnosti u crkvama širom Balkana da se
podvuče crta ispod perioda kada je crkva pružala duhovnu logistiku
ratovođama koji su nas doveli dovde”, smatra Đorđević.
Utvrditi odgovornost
Da bi se podvukla crta ispod ratnih '90-ih, prema profesorki Janji Beč Nojman, neophodno je utvrditi svaku vrstu odgovornosti Srpske crkve za ono što je u ratu počinjeno
“Nije samo moralna odgovornost. I moralna je, ali ima i političke i
ima i krivične odgovornosti tamo gdje ima elemenata koji to dokazuju.
Crkveni
Amfilohije bacio anatemu i za božićne praznike velikodostojnici su mogli i da spriječe, a ne da podstaknu, oni su
mogli da preveniraju i da okrenu taj konflikt u drugom pravcu koji bi
bio iskorak civilizacijski a ne regresija, kao što nam se dešava zadnjih
20 godina. Mi smo u regresiji, imamo olhokratiju, vladavinu ološa,
uključujući instituciju koja se zove Srpska parvoslavna crkva. Naravno
ne svi, ne časni ljudi koji postoje, ali uticaj crkve je ogroman”, zaključuje Janja Beč Nojman.
Srpski
mitropolit Amfilohije odavno je u Crnoj Gori prepoznat po svojim
političkim istupima, kontroverznim izjavama i anatemama.
Kada
je riječ o odnosu prema ratnim zbivanjima na prostoru bivše Jugoslavije,
često je javno veličao ulogu ratnih vođa bosanskih Srba i u brojnim
prilikama negirao Haški sud, nazivajući ga antisrpskim.
Ostala
je upamćena fotografija iz cetinjskog Manastira početkom '90-ih, sa
čijih su se prozora pomaljali pripadnici paravojne formacije Tigrovi,
čijeg je komandanta Željka Ražnatovića Arkana ugostio sam mitropolit Amfilohije.
Nerijetko je pominjan i njegov obilazak hercegovačkog ratišta, gdje je uz gusle podizao borbeni duh ratnicima.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.