Vlaisavljević: U BiH postoje tri samosvjesne nacije

Svi politički problemi Bosne i Hercegovine svode se na probleme ustavne reforme, a to znači da je nacionalno pitanje i dalje najvažnije pitanje, smatra sarajevski profesor filozofije Ugo Vlaisavljević.

Nacionalno pitanje je najvažnije

U intervjuu za Večernji list, Vlaisavljević kaže da se, ipak, više bavimo time kako riješiti nacionalno pitanje nego što određujemo njegovu političku suštinu.

„U tom smislu je nacionalno pitanje svagda predpolitčko. Njime se tek osiguravaju uvjeti mogućnosti političkog djelovanja i odlučivanja: kako ćemo odlučivati, a ne što ćemo odlučivati. Otuda onaj sveprisutni dojam u javnosti o jalovosti tekuće politike: stalno smo na čekanju pravog početka političkog života, igra nikako da počne, još se sporimo oko njenih pravila“, kaže Vlaisavljević.

Dodaje da se u javnom mnijenju takav utisak iznosi u ocjenama tipa političari se zabavili sobom, a ne bave se otvaranjem radnih mjesta i povećanjem penzija.

„Međutim, taj dojam je ustvari lažan, pogotovo kada ga stvaraju izvjesne političke snage, prije svega Lagumdžijin SDP. Kako utemeljiti bh. političku zajednicu ipak je najvažnije političko pitanje, jer pravila formiranja i vršenja vlasti, iako su ustanovljena u postojećem mirovnom sporazumu, još nikada nisu doista prihvaćana od glavnih političkih aktera. To su na upečatljiv način javnosti objelodanili protekli izbori“, smatra Vlaisavljević.

Ko su odgovorni političari?

Mediji u Sarajevu, nastavlja Vlaisavljević, pokušavaju dokazati da nacionalno pitanje nije najvažnije i da se na izborima treba okrenuti drugim temama.

„Oni koji to tvrde obvezni su također tvrditi da je narod koji izlazi na izbore glup i izmanipuliran, a da su političari moralne ništarije. Sarajevski mediji su prepuni 'neovisnih intelektualaca' koji uporno iznose takve tvrdnje. Ponavlja se i ponavlja da je građanima stalo samo do kruha i posla, a da ih njihovi izabranici u vlasti stalno iznova varaju i to ponajprije tako što se bore oko nekakvih nacionalnih interesa. Pritom se ovdašnjoj javnosti potajno servira šovinistička insinuacija da su ustvari srpski i hrvatski političari ti koji su zadojeni nacionalizmom, te zbog toga rade na razgradnji zajedničke države“, kaže Vlaisavljević.

Dodaje da su danas odgovorni političari oni koji postavljaju nacionalno pitanje kao glavno, „jer smatraju da napokon treba ustanoviti pravila igre u ovoj političkoj zajednici“.

Vlaisavljević, na pitanje o pomirenju nacionalnog i građanskog koncepta, kaže da je „građanska politika obična farsa“.

„Ako su Hrvati doista izigrani na posljednjim izborima, a to je ono što većina onih koji su glasovali za oba HDZ-a po svemu sudeći osjeća, onda je najvažniji koncept ustrojstva vlasti nacionalna zastupljenost i paritet. Ne postoje ovdje nikakve 'etničke grupe' nego tri samosvjesne nacije, pri čemu je ponajviše samosvjesnom postala upravo ona nacija čiji vodeći političari svoj nacionalni interes vidi realiziran u 'građanskoj BiH'. Ima li doista neke građanske politike u ovoj zemlji? O tomu bi mogli govorit samo onda kada bi neka stranačka politika u ime čitavog naroda bila u stanju prihvatiti apstraktne građanske vrijednosti nauštrb svoga nacionalnog interesa. Ali to se upravo onim politikama koje se zaklinju u građanina-pojedinca još nikada nije desilo“, smatra on.

Zašto su se zbližile SDA i SDP?

Na pitanje da li političko Sarajevo vodi državničku politiku, Vlaisavljević kaže da je „Sarajevo odavno postalo središte bošnjačke i isključivo bošnjačke politike“-

Prepoznajete li Vi kao intelektualac koji dugi niz godina djeluje u Sarajevu državničku politiku u onome što se kolokvijalno naziva „političko Sarajevo“?

„Istovremeno, karakter te politike je 'državni', kao što je novija hrvatska i srpska politika stilizirana kao 'entitetska'. Zato ta politika hoće da govori u ime svih, pa stoga može adresirati samo jedan narod i 'apstraktne pojedince' (građane) iz druga dva naroda. Šta je to što je toliko približilo SDP i SDA? Upravo to da je za njihove ideologe politika koja se trudi oko nacionalnog pitanja lažna i prevarantska. Za njih je jedina prava politička platforma ona koja bi se bavila 'ekonomijom'. Je li to možda zato što im vlastiti nacionalni interes nalaže da se nipošto ne dopusti bilo kakvo rješavanje srpskog i hrvatskog pitanja? Podsjetit ću i na breme naslijeđa komunizma u ovakvim pogledima: za komuniste je ekonomija bila jedino pravo političko pitanje, a za liberale to uopće nije političko pitanje. Jedni su propali, drugi su uspjeli“, smatra Vlaisavljević.