Tri nezavisna kandidata - na broju telefona stranke Radom za boljitak
Radiosarajevo.ba
Budi i ti nezavisni kandidat (Ilustracija: radiosarajevo.ba)
Aida Jusić, Ferdo Galić, Pero Galić i Mile Kutle anonimusi su koji na ovim izobirma pretendiraju na mjesto u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
U želji da saznamo barem nešto o njima, jer svi regularni izvori informacija ništa konkretno ne daju, te da im damo prijeko potrebni medijski prostor okupiran istim starim licima, krenuli smo od Aide Jusić.
Nezavisna Jusićeva iz stranke Radom za boljitak
Uz Borjanu Krišto jedina žena kandidatkinja za članicu Predsjedništva, po nekim forumskim informacijama dolazi iz Travnika, u Sarajevu nešto studira, mlada je i zgodna.
Kandidatkinja za bošnjačku članicu Predsjedništva nema zvaničnu internet stranicu, nema profil na Facebooku ili Twitteru, ne šalje preko BH Telecoma predizborne SMS-ove. Imovinski karton, kao i ostali nezavisni kandidati, nije priložila. Ali, u zvaničnim dokumentima Centralne izborne komisije moguće je pronaći dva telefonska broja.
Prvi je mobilni i odmah zovemo. Niko se ne javlja ni nakon petog pokušaja. Drugi broj je fiksni, Srednjobosanski kanton. Tražimo gospođicu Jusić, „nema je, ne javlja se ni nama“, kaže ženski glas, koji ni nakon dugog insistiranja nije htio reći svoje ime.
„A je li to ured Narodne stranke radom za boljitak u Travniku?“, pitamo, nakon što smo se putem imenika već uvjerili da jeste.
„Da, jeste. Ovo je Narodna stranka Radom za boljitak“, kaže anonimna stranačka aktivistica.
„A zašto je onda gospođica Jusić ostavila ovaj broj?“
„Jer nije imala drugog broja za faks“, reče aktivistica i usput doda da ona stvarno nema šta više reći o nekome ko se ne javlja nikako na telefon.
Dva nezavisna kandidata, jedan fiksni broj
Gospodin Ferdo Galić javio se kada smo ga pozvali na broj mobilnog telefona, također ostavljen u bazi kontakata CIK-a.
„Zašto ne vodite kampanju, gospodine Galiću?“
„Pa nisam još počeo. Krenut ću za nekih sedam dana.“
„Koliko glasova planirate osvojiti? Nadate li se možda pobjedi?“
„Ma ne znam, vidjet ćemo kako će biti“, smušeno će Galić.
„A zašto je fiksni broj koji ste dali CIK-u ustvari broj ureda Narodne stranke Radom za boljitak?“
„To je neka greška. Prijatno.“
„Prijatno i sretno na izborima.“
I Mile Kutle je ostavio broj mobilnog telefona. Pošteno i transparentno, da glasač u svako doba dana i noći može upitati šta gospodin Kutle misli o priključivanju NATO-u, recimo. Međutim, Kutle se ne javlja.
Ali se javlja, opet, anonimni aktivista na fiksni broj, identičan onom Galićevom. Tražimo neovisnog kandidata Kutlu - nije tu. Pitamo je li to ured Narodne stranke Radom za boljitak, aktivista kaže da tek od danas radi i da ne zna. Imenik je opet koristan, i broj je zaista registriran na NS Radom za boljitak u Širokom Brijegu.
Pero Galić je bio donekle diskretniji. I CIK-u i nama dao je nepostojeći broj.
Nije greška, izašli su im u susret
Evo u čemu je stvar - prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine svaki kandidat za člana Predsjedništva BiH ima pravo na svoje predstavnike u svim biračkim odborima u Federaciji odnosno u Republici Srpskoj. Član biračkog odbora dobiva dnevnicu od 80 KM i znatno može, nezakonito, utjecati na rezultat izbora na određenom biračkom mjestu.
Shodno ovome, i Jusićka i Kutle i Galići imaju pravo da svojim ljudima popunjavaju biračke odbore. Pitanje je samo ko će ih delegirati - oni ili pak stranka čijim se fiksnim brojevima služe jer nemaju odakle slati faks?
Zovemo Damira Čardžića, izvršnog direktora kampanje Narodne stranke Radom za boljitak? Pitamo je li slučajno da tri nezavisna kandidata koriste njihove brojeve telefona?
„Jeste vi istraživački novinar? Ako jeste istražite sami, zašto mene pitate?“, bio je prvi Čardžićev odgovor.
Čardžić je potom novinara optužio da nema pojma, pa ga je pitao koliko ima godina? Nakon što je novinar odgovorio da je to nebitno, rekao mu je da nije profesionalan, da se bavi nebitnim temama… da bi na kraju kazao da poklapanje brojeva telefona njegove stranke i nezavisnih kandidata nije slučajno.
„Treba što više ljudi da se kandidira. Neka bude i pedeset kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva, pa šta. Ove stranke ljudima vladaju a ne upravljaju već 20 godina. Ljudima je dosta. Ovi su kandidati tražili pomoć od nas, nisu imali tehničkih uslova i izašli smo im u susret“. Tako glasi Čardžićevo objašnjenje, a Galić reče da je greška.
Koliko će nas koštati nezavisni kandidati?
Prošle sedmice su Nezavisne novine pisali o trgovini biračkim mjestima, kao o javnoj tajni svakih bosanskohercegovačkih izbora.
"Javna je tajna da postoje trgovine mjestima u biračkim odborima među strankama u pojedinim općinama. To je već počelo. Ako želite kupiti neko biračko mjesto, dovoljno vam je osigurati naklonost članova biračkih odbora ili njegovog većeg dijela", kazala je za „Nezavisne“ Tanja Topić, politička analitičarka.
Sama predsjednica Izborne komisije Irena Hadžiabdić kazala je da je na terenu haos sa konstituiranjem biračkih odbora.
Recimo da osoba s početka priče, nezavisna kandidatkinja Aida Jusić delegira svoje članove biračkih odbora na 700 biračkih mjesta. To bi iznosilo isto toliko članova odbora, a svakom od njih treba dati 80 KM. Poreske obveznike to košta 56.000 KM. Dodajmo Galiće i Kutlu, sve skupa nas košta: 224.000 KM. A procjena je najoptimističnija jer je broj biračkih mjesta daleko veći.
Ako želiš demokratizirati politički prostor, kako to želi Čardžić, nagovori sve svoje prijatelje da se prijave kao nezavisni kandidati. Kad zatreba telefon, tu je Narodna stranka Radom za boljitak. Kad zatreba objašnjenje, tu su agresivni direktori kampanja.
Za sve ostalu tu su CIK i SIPA.
Aida Jusić, Ferdo Galić, Pero Galić i Mile Kutle anonimusi su koji na ovim izobirma pretendiraju na mjesto u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
U želji da saznamo barem nešto o njima, jer svi regularni izvori informacija ništa konkretno ne daju, te da im damo prijeko potrebni medijski prostor okupiran istim starim licima, krenuli smo od Aide Jusić.
Nezavisna Jusićeva iz stranke Radom za boljitak
Uz Borjanu Krišto jedina žena kandidatkinja za članicu Predsjedništva, po nekim forumskim informacijama dolazi iz Travnika, u Sarajevu nešto studira, mlada je i zgodna.
Kandidatkinja za bošnjačku članicu Predsjedništva nema zvaničnu internet stranicu, nema profil na Facebooku ili Twitteru, ne šalje preko BH Telecoma predizborne SMS-ove. Imovinski karton, kao i ostali nezavisni kandidati, nije priložila. Ali, u zvaničnim dokumentima Centralne izborne komisije moguće je pronaći dva telefonska broja.
Prvi je mobilni i odmah zovemo. Niko se ne javlja ni nakon petog pokušaja. Drugi broj je fiksni, Srednjobosanski kanton. Tražimo gospođicu Jusić, „nema je, ne javlja se ni nama“, kaže ženski glas, koji ni nakon dugog insistiranja nije htio reći svoje ime.
„A je li to ured Narodne stranke radom za boljitak u Travniku?“, pitamo, nakon što smo se putem imenika već uvjerili da jeste.
„Da, jeste. Ovo je Narodna stranka Radom za boljitak“, kaže anonimna stranačka aktivistica.
„A zašto je onda gospođica Jusić ostavila ovaj broj?“
„Jer nije imala drugog broja za faks“, reče aktivistica i usput doda da ona stvarno nema šta više reći o nekome ko se ne javlja nikako na telefon.
Dva nezavisna kandidata, jedan fiksni broj
Gospodin Ferdo Galić javio se kada smo ga pozvali na broj mobilnog telefona, također ostavljen u bazi kontakata CIK-a.
„Zašto ne vodite kampanju, gospodine Galiću?“
„Pa nisam još počeo. Krenut ću za nekih sedam dana.“
„Koliko glasova planirate osvojiti? Nadate li se možda pobjedi?“
„Ma ne znam, vidjet ćemo kako će biti“, smušeno će Galić.
„A zašto je fiksni broj koji ste dali CIK-u ustvari broj ureda Narodne stranke Radom za boljitak?“
„To je neka greška. Prijatno.“
„Prijatno i sretno na izborima.“
I Mile Kutle je ostavio broj mobilnog telefona. Pošteno i transparentno, da glasač u svako doba dana i noći može upitati šta gospodin Kutle misli o priključivanju NATO-u, recimo. Međutim, Kutle se ne javlja.
Ali se javlja, opet, anonimni aktivista na fiksni broj, identičan onom Galićevom. Tražimo neovisnog kandidata Kutlu - nije tu. Pitamo je li to ured Narodne stranke Radom za boljitak, aktivista kaže da tek od danas radi i da ne zna. Imenik je opet koristan, i broj je zaista registriran na NS Radom za boljitak u Širokom Brijegu.
Pero Galić je bio donekle diskretniji. I CIK-u i nama dao je nepostojeći broj.
Nije greška, izašli su im u susret
Evo u čemu je stvar - prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine svaki kandidat za člana Predsjedništva BiH ima pravo na svoje predstavnike u svim biračkim odborima u Federaciji odnosno u Republici Srpskoj. Član biračkog odbora dobiva dnevnicu od 80 KM i znatno može, nezakonito, utjecati na rezultat izbora na određenom biračkom mjestu.
Shodno ovome, i Jusićka i Kutle i Galići imaju pravo da svojim ljudima popunjavaju biračke odbore. Pitanje je samo ko će ih delegirati - oni ili pak stranka čijim se fiksnim brojevima služe jer nemaju odakle slati faks?
Zovemo Damira Čardžića, izvršnog direktora kampanje Narodne stranke Radom za boljitak? Pitamo je li slučajno da tri nezavisna kandidata koriste njihove brojeve telefona?
„Jeste vi istraživački novinar? Ako jeste istražite sami, zašto mene pitate?“, bio je prvi Čardžićev odgovor.
Čardžić je potom novinara optužio da nema pojma, pa ga je pitao koliko ima godina? Nakon što je novinar odgovorio da je to nebitno, rekao mu je da nije profesionalan, da se bavi nebitnim temama… da bi na kraju kazao da poklapanje brojeva telefona njegove stranke i nezavisnih kandidata nije slučajno.
„Treba što više ljudi da se kandidira. Neka bude i pedeset kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva, pa šta. Ove stranke ljudima vladaju a ne upravljaju već 20 godina. Ljudima je dosta. Ovi su kandidati tražili pomoć od nas, nisu imali tehničkih uslova i izašli smo im u susret“. Tako glasi Čardžićevo objašnjenje, a Galić reče da je greška.
Koliko će nas koštati nezavisni kandidati?
Prošle sedmice su Nezavisne novine pisali o trgovini biračkim mjestima, kao o javnoj tajni svakih bosanskohercegovačkih izbora.
"Javna je tajna da postoje trgovine mjestima u biračkim odborima među strankama u pojedinim općinama. To je već počelo. Ako želite kupiti neko biračko mjesto, dovoljno vam je osigurati naklonost članova biračkih odbora ili njegovog većeg dijela", kazala je za „Nezavisne“ Tanja Topić, politička analitičarka.
Sama predsjednica Izborne komisije Irena Hadžiabdić kazala je da je na terenu haos sa konstituiranjem biračkih odbora.
Recimo da osoba s početka priče, nezavisna kandidatkinja Aida Jusić delegira svoje članove biračkih odbora na 700 biračkih mjesta. To bi iznosilo isto toliko članova odbora, a svakom od njih treba dati 80 KM. Poreske obveznike to košta 56.000 KM. Dodajmo Galiće i Kutlu, sve skupa nas košta: 224.000 KM. A procjena je najoptimističnija jer je broj biračkih mjesta daleko veći.
Ako želiš demokratizirati politički prostor, kako to želi Čardžić, nagovori sve svoje prijatelje da se prijave kao nezavisni kandidati. Kad zatreba telefon, tu je Narodna stranka Radom za boljitak. Kad zatreba objašnjenje, tu su agresivni direktori kampanja.
Za sve ostalu tu su CIK i SIPA.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.