Još niko nije osuđen za genocid u BiH

Radiosarajevo.ba
Još niko nije osuđen za genocid u BiH

Za zločine počinjene u ovoj nekadašnjoj zaštićenoj zoni UN-a do sada su odgovarale 24 osobe, kojima su Tribunal u Haagu i Sud BiH izrekli 476 godina, te dvije doživotne kazne zatvora.

Iako su skoro svi, njih 18, prvobitno bili optuženi za genocid, do sada su izrečene samo tri nepravosnažne presude za ovo djelo, dok su ostali proglašeni krivima za pomaganje pri činjenju genocida, te zločine protiv čovječnosti.

“Užasni zločini počinjeni nakon pada Srebrenice dobro su poznati: masovno ubistvo više od 7.000 muškaraca i prisilno premještanje žena, djece i staraca iz ovog dijela istočne Bosne. Ovi zločini počinjeni su s takvim stepenom surovosti i izopačenosti kakav prethodno nije viđen, i spadaju među najmračnije trenutke moderne evropske historije”, stoji u jednoj od presuda Haškog tribunala.

U Tribunalu su za genocid, na doživotne kazne zatvora, nepravosnažno osuđeni Ljubiša Beara, bivši načelnik za bezbjednost Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), i Vujadin Popović, nekadašnji načelnik za bezbjednost Drinskog korpusa VRS-a, a pred Sudom BiH na 30 godina Milorad Trbić, bivši pomoćnik načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade.

Na po 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida osuđeni su Radislav Krstić, bivši komandant Drinskog korpusa, te Drago Nikolić, nekadašnji načelnik za bezbjednost Zvorničke brigade.

Prema mišljenju Vijeća Tribunala u Haagu, Ljubiša Beara je bio “pokretačka snaga ubijanja”, te je kao najstariji oficir u službi bezbjednosti imao najjasniju sliku o razmjerama operacije ubijanja srebreničkih muškaraca.

“Njegova energična nastojanja da organizuje lokalitete, angažuje ljudstvo, obezbijedi opremu i nadzire pogubljenja ukazuju na nepokolebljivu odlučnost da pobije što veći broj ljudi u što kraćem vremenu. Beara je bio čovjek riješen na uništenje grupe ubijanjem svih njenih članova kojih se mogao domoći”, zaključak je Sudskog vijeća.

"Ne znam koliko ljudi sam ubio..."

Uz Bearu, iz Glavnog štaba VRS-a na 19 godina osuđen je Radivoje Miletić, načelnik odjeljenja za operativno-administrativne poslove, i Milan Gvero, pomoćnik komandanta za moral, pravna i vjerska pitanja, kojem je izrečeno pet godina zatvora.

Prema sudskim presudama, u Srebrenici je, na različitim mjestima, u julu 1995. godine ubijeno više od 7.000 muškaraca, a žene i djeca su autobusima transportovani na teritoriju koja je bila pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

Mjesta najmasovnijih pogubljenja, na kojima je ubijeno po više stotina muškaraca i dječaka, bili su skladište u Kravici (općina Bratunac), škole u selima Orahovac, Petkovci i Ročevići, Dom kulture u Pilici i Vojna ekonomija Branjevo (općina Zvornik), te obala rijeke Drine kod Kozluka.

“Autobusi su dolazili, izvodili su ljude u grupama po deset. Počeli smo pucati po njima. Ne znam jesu li ti ljudi gledali u mene. Ne znam koliko ljudi sam ubio i ne želim da znam. To me je uništilo. Htio sam da spasim jednog čovjeka, ali nisu mi dozvolili. Rekli su da ne žele imati svjedoke zločina”, kazao je Dražen Erdemović priznajući krivicu u Haškom tribunalu.

Erdemović je osuđen na pet godina zatvora nakon što je priznao da je, kao pripadnik Desetog diverzantskog odreda VRS-a, učestvovao u ubistvima na Vojnoj ekonomiji Branjevo.

Osim njega, učešće u zločinima u Srebrenici priznali su i Dragan Obrenović, bivši zamjenik komandanta Zvorničke brigade, koji je osuđen na 17 godina, Momir Nikolić, bivši pomoćnik komandanta za bezbjednost Bratunačke brigade, koji je osuđen na 20 godina, te Vaso Todorović, nekadašnji pripadnik Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), koji je osuđen na šest godina zatvora.

“Saznavši za plan da se pobiju zarobljenici, kao vršilac dužnosti komandanta Zvorničke brigade, preuzeo sam odgovornost za to i podržao izvršenje plana. (...) Dugo sam razmišljao i uvijek ista misao me prati – krivica. Hiljade nevinih žrtava je stradalo. Ostali su grobovi, izbjeglice, sve razoreno i opšta nesreća. Dio odgovornosti za to snosim i ja”, kazao je pred sudom Obrenović.

Obrenović je bio zamjenik Vinka Pandurevića, komandanta Zvorničke brigade, koji je nepravosnažno osuđen na 13 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, a u čijoj presudi se navodi da je znao za masovna pogubljenja zarobljenih Srebreničana u Zvorniku.

Pomoć za izvršenje zločina


“Znali smo da strijeljaju, da nema govora o razmjeni. Kad sam vidio da među zarobljenima ima i djece, bilo mi je krivo što makar njih ne izdvoje. Kakvi smo to mi veliki Srbi i junaci kad strijeljamo djecu...”, rekao je Tanacko Tanić, bivši pripadnik Zvorničke brigade, svjedočeći pred Sudom BiH o zločinima svojih saboraca.

Načelnik inžinjerije u brigadi kojom je Pandurević komandovao bio je Dragan Jokić, kojeg je Tribunal osudio na devet godina zatvora. Jokiću se sudilo zajedno sa Vidojem Blagojevićem, komandantom Bratunačke brigade, koji je osuđen na 15 godina zatvora jer nije spriječio svoje potčinjene koji su učestvovali u obezbjeđivanju muškaraca u školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, gdje je najmanje 50 ljudi ubijeno.

Za ova ubistva pred Sudom BiH na sedam godina zatvora osuđen je Mladen Blagojević, pripadnik Vojne policije Bratunačke brigade.

Za Jokića i Vidoja Blagojevića je utvrđeno da nisu imali “glavnu ulogu u izvršenju zločina”, ali je “praktična pomoć” koju su pružili značajno doprinijela izvršenju genocida.

Sud je sličan zaključak izveo i kada je riječ o odgovornosti Ljubomira Borovčanina, koji je osuđen na 17 godina zatvora jer, kao komandant združenih snaga MUP-a, nije spriječio ubistva koja su počinili njegovi potčinjeni. Vijeće Tribunala smatra da nema dokaza da je Borovčanin znao za plan protjerivanja i ubistava, ali da je doprinio njegovoj realizaciji.

Borovčanin je, između ostalog, imao kontrolu nad Drugim odredom Specijalne policije iz Šekovića, čijih je devet pripadnika pred Sudom BiH osuđeno za pomaganje u genocidu. Kako je presudama utvrđeno, oni su učestvovali u sprovođenju kolone Bošnjaka u Zemljoradničku zadrugu u Kravici 13. jula 1995. godine i ubijanju više od 1.000 muškaraca.

Na klupi nedostaje Ratko Mladić

Zbog tih djela Milenko Trifunović pravosnažno je osuđen je na 33 godine, Brano Džinić i Aleksandar Radovanović na po 32 godine, Petar Mitrović, Slobodan Jakovljević i Branislav Medan na po 28 godina, dok su Radomir Vuković i Zoran Tomić nepravosnažno osuđeni na po 31 godinu zatvora.

Vaso Todorović, koji je priznao krivicu za ovo djelo, pred Sudom BiH je izjavio da je Borovčanin došao u Kravicu kada je počelo strijeljanje, te da nije učinio ništa da zaustavi daljnju pucnjavu na zarobljene Bošnjake. Slično je utvrdilo i Sudsko vijeće u Haagu.

“Prvi i jedini korak koji je Borovčanin preduzeo pošto je vidio tragove strijeljanja, bio je da zajedno sa svojim ljudima što brže napusti skladište u Kravici”, navodi se u presudi.

Pred Sudom BiH u toku je suđenje sedmorici bivših pripadnika vojske i policije RS-a koji su optuženi za genocid u Srebrenici, dok su u Tribunalu u Haagu za ovaj zločin optuženi Radovan Karadžić, nekadašnji predsjednik RS-a, i Zdravko Tolimir, pomoćnik komandanta Glavnog štaba VRS-a za obavještajno-bezbjednosne poslove.

Također, u Haškom tribunalu se za zločine počinjene u Srebrenici sudi i Momčilu Perišiću, načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, te Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, čelnicima Državne bezbjednosti Srbije.

Pred Haškim tribunalom optužen je i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba VRS-a, koji je već više od desetljeća u bjekstvu, te do danas nije izveden pred lice pravde.

bim.ba


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak