Filip Andronik: Muzej stripa u Londonu

Cartoon Museum London

Tekst i foto: Filip Andronik, pobjednik konkursa EUphoria

Mladi strip crtač iz Sarajeva Filip Andronik je kao pobjednik natječaja EUphoria na RadioSarajevu dobio glavnu nagradu - putovanje u London. U tom gradu je obišao brojna zanimljiva mjesta. nakon tekstova o Festivalu pantomime, donosimo i njegovi impresije iz Muzeja stripa.

Muzej stripa u Londonu koji to i nije - zvuči kao dobar rezime. Samo što je muzej u stvari mnogo više.

Strip je umjetnost slika u nizu. No ako izuzmemo taj niz, šta dobijemo? Samo slike bez značenja ili nešto više? Dobijamo mala remek djela!

Cartoon muzej u Londonu upravo je muzej tih malih slika.


Mural na ulazu u izložbeni prostor oslikan radovima nekih od najvećih živućih Engleskih karikaturista

Ako bismo otišli daleko u definiciji, mogli bismo reći da je cartoon, u stvari, karikatura. No ovaj izraz podrazumijeva više, zbog čega Cartoon muzej nije muzej karikatura, već muzej ilustracija, crteža i slika koje kroz humorističan pristup pričaju priču.

I to je tek početak.

U maloj kući na dvije etaže nalazi se kolekcija ilustracija od nekoliko stoljeća unatrag. Crteži tušem stari preko stotinu godina, na kojima se presvlače glumice, možda danas ne djeluju relevantno ali su itekako zanimljivi.

Historija takvog likovnog izraza preko nevjerovatno detaljnih i pedantno nacrtanih crteža autora poput G. L. Stampa ili Williama Heath Robinsona svojim bezvremenskim humorom ne samo da izvlači osmijeh na lica publike, već vas toliko zaokuplja da, čak i ako niste fan takvih stvari, ne možete a ne ostati znatiželjni za sadržaj idućeg crteža. I idućeg. I još jednog. A ubrzo ste "upecani" za cijeli život.

Scene iz svakodnevnog života, karikirane (parodirane) kroz avanture likova crteža, djeluju interesantno i danas, unatoč tome što se radnja na slikama odvijala prije najmanje 50 godina.

Na spratu iznad prostora za privremene izložbe izloženi su "pravi" stripovi.

Kad kažem pravi mislim na dobro poznati niz slika koje pričaju priču. No ovaj put jednu posve drugačiju.

Sjećate se stripa Alan Ford, zar ne. A sjećate se onih malih stripova koji su punili zadnje strane? One koje smo čitali prije samog Alan Forda jer su bili kratki i interesantni i neodoljivo zabavni.

Ti stripovi su izvorno iz Engleske. I vidjeti nakon toliko godina originalne radove recimo Andy Cappa pobudi u posjetiocu nostalgiju ka vremenu dok je čitao stripove kao dječak (djevojčica). Ako je još posjetilac u godinama kasnije prerastao takve radove i završio u onom ultra vrištećem svijetu bum, tras, beng akcionih stripova onda ovo dođe kao vrlo sentimantalno podsjećanje da nije sve u radioaktivnim paucima i mutantima.

U izložbenom prostoru mogu se vidjeti i primjerci originalnih radova klasika kao što je Mačak Felix, Modesty Blaise, Charley's War i V for Vendetta. Ili pak table današnjih dostignuća digitanog crtanja stripova poput Nikolai Dante-a kojeg objavljuje najveći britanski strip časopis 2000 AD.

Mislim da je Cartoon muzej jedno malo blago u gradu prepunom "velikih" galerija. Kada se umorite od Picassa, Van Gogha ili Warhola, odvojite malo vremena i posjetite ovaj muzej. Začuditi ćete se kako par linija tušem na običnom papiru može podjednako zaintrigirati posjetioca.

I izvući iz vas najsrdačniju emociju od svih.
Smijeh.