Filip Andronik: Moj dan u Auschwitzu (REPORTAŽA & FOTO)

Tekst i foto: Filip Andronik, za Radiosarajevo.ba

Za svakoga ko se zanima za Drugi svjetski rat, neizostavna lokacija koju treba posjetiti je i kompleks koncentracionih logora Aušvic/Birkenau u Poljskoj. Tamo je najlakše doći vozom od Krakova do Osviecima (Oświęcim, povratna karta vozom košta samo 8 KM) gdje vožnja traje oko sat i pol. Od željezničke stanice krenite desno i nakon kilometar-dva doći ćete do ulaza u Aušvic.

POGLEDAJTE FOTOGALERIJU

Aušvic bilježi ogroman broj posjeta u zadnje vrijeme, te je u prostor kampa nemoguće ući samostalno. Barem u periodu od maja do oktobra. To odmah u startu poništava ozbiljnost obilaska lokacije jer kampom ne možete lutati nego ste prinuđeni biti dio grupe od 30 posjetioca. A onda vam se može desiti da budete u grupi sa 11 polaznika Juventusovog kampa za juniore fudbalere i da obilazite kamp sa djecom u trenerkama.

Stvari su veoma blizu

Ture sa vodičima polaze svakih sat i daju se na raznim jezicima. Ukoliko dođete na blagajnu (ulaznica košta 36 zlota, što je oko 18 KM) nakon odlaska jedne od tura iduću možete sačekati gledajući film o kampu u kinu u sklopu kompleksa.

U kampu je zabranjeno jesti, pušiti i fotografisati, no svi fotografišu, stoga uprava na to gleda kroz prste. Jedino je na određenim mjestima zabranjena upotreba blica.

Ture uključuju i obilazak Birkenau kampa (udaljen 3 km od Aušvica, ne plaća se dodatna ulaznica) i sve skupa traje oko 3 sata. S tim da se u Birkenauu ne morate držati grupe već možete slobodno lutati i onda ostati koliko želite. Vozovi iz Osviecima ka Krakovu voze svaki sat pa ne morate žuriti.

Jednom kada uđete u kamp Aušvic iznenaditi ćete se kako je sve u stvari blizu. Poznata kapija sa natpisom „Arbeit macht frei“ (rad oslobađa) je odmah 50 metara iza ulaznog objekta koji je pak jedan drvored udaljen od stambenih kuća. Na drugoj strani kampa, iza bodljikave žice, je betonska ograda a iza nje magistralni put. Dodajte tome činjenicu da su kuće (spavaonice) od cigli uređene i da je trava okolo podšišana, te dakako gomilu turista, i imati ćete jedan čudan osjećaj da na ovom mjestu nije ubijeno preko milion ljudi već da se radi o nekom domu penzionera.

Ono što će vas sigurno „ohladiti“ je ulazak u barake u kojima je kroz fotografije, faksimile dokumenata i autentične eksponate, ispričana historija kampa.
Neke od fotografija su uistinu potresne ali ništa vas ne može pripremiti na prostor u kojem je izložena ljudska kosa koju su nacisti šišali sa Jevreja i slali u Njemačku da se od nje pravi podstava za uniforme. Ili nepregledna količina cipela, četki, okvira naočala…

Vodiči su vrlo dobro informirani, no svejedno preporučujem da prije posjete kampu pročitate koju knjigu ili pogledate dokumentarni film jer je materijal u samom muzeju dosta štur. Tu je i druga stvar – ako znate šta predstavljaju eksponati možete se izmaknuti iz grupe i ići ispred ili iza njih te tako makar malo individualno doživjeti muzej.

Veoma potresno iskustvo

Vodič će vas provesti kroz prostor bivših spavaonica, zatvora, mjesta za okupljanje/zbor te kroz gasne komore. Između posjete Aušvicu i Birkenauu predviđena je kratka pauza kada možete prezalogajiti nešto ili se osvježiti.

Birkenauu je mnogo veći kompleks koji je na otvorenom (ne uključuje nikakve instalacije) i kroz koji vas vodi isti vodič. Također je interesantno slušati priču no možete se izdvojiti i istraživati kamp sami. Besplatni autobus ka Aušvicu vozi svaki sat vremena no željeznička stanica je udaljena samo 1 km od kampa pa ne morate brinuti. Ako se ne mislite vraćati u Aušvic, preuzmite svoje stvari iz garderobe kada krenete u Birkenau.

Kamp Birkenau je dosta uništen – uništili su ga Nijemci, Rusi i vrijeme. Ono što je danas vidljivo jesu objekti izgrađeni od dijelova sačuvanog kampa i temelji baraka/gasnih komora. Nedostatak autentičnosti djeluje razočaravajuće ali ako se odmaknete od grupe i zađete u daleki ugao kampa ipak ćete osjetiti jezu lokacije. Na značajnijim lokacijama su postavljene fotografije tih mjesta iz vremena dok je kamp bio aktivan te tako lutajući možete da se zateknete u šumi gdje su, zbog prepoterećenja gasne komore, Jevreji čekali svoj red da budu ubijeni (što oni tada nisu znali). Iako je to samo obični šumarak on djeluje tako sablasno i tiho da vas ne ostavlja ravnodšnim.

Drugačiji svijet sutrašnjice

Površina koju zauzima kamp je ogromna i kada stanete recimo na prostor bivšeg muškog dijela kampa oko vas cijelom dužinom horizonta se protežu samo dimnjaci i betonski stubovi žičane ograde. Trava je tu skoro do koljena no lako možete zamisliti kako je to izgledalo kada je umjesto svakog dimnjaka bila baraka, kada je zemlja bila utabana hodom hiljadama zatvorenika i kada je cio kamp bio pun zatvorenika.

Posjeta kampovima Aušvic/Birkenau, unatoč svim bizarnim smetnjama (šareni turisti koji se guraju da vide gasnu komoru) ipak je veoma potresno iskustvo. Ne očekujte da u vozu nazad budete dobro raspoloženi.

No najveće iskustvo koje ćete ponijeti sa sobom je spoznaja o užasu koji se tamo desio i kako moramo težiti ka tome da se nikada ne ponovi. Ako svaki od posjetioca osjeti to onda je u redu što ih ima toliko jer će i svako od njih težiti ka boljem svijetu sutrašnjice.

POGLEDAJTE FOTOGALERIJU