Sukobi selektora i igrača uništavaju sport

Piše: Samir Cacan

Skoro da nema nijednog selektora neke bosanskohercegovačke reprezentacije u bilo kojem ekipnom sportu koji nije došao u sukob sa barem jednim igračem u timu.

Jedan od najbolnijih primjera je rukometna katastrofa i arogantnost tadašnjeg selektora Vojislava Rađe u slučaju "Terzić, Doborac i Toromanović". Navedeni trojac je, podsjetimo, odbio da igra za naš nacionalni tim dok je na klupi Rađa. Rezultat – najgore kvalifikacije u istoriji rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Najsvježiji primjer je raskol u košarkaškoj reprezentaciji. Ratko Varda, iskusni centar kojeg je selektor košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine Sabit Hadžić pozvao na okupljanje reprezentacije, nakon prvog dijela priprema i konflikta sa selektorom napustio je pripreme.

Nekoliko dana kasnije pripreme je napustio i prošlogodišnji najbolji strijelac američke koledž-lige Adnan Hodžić kojem, baš kao ni Diegu Kapelanu, mladom košarkašu koji također igra u SAD-u, nije pružena šansa.

Kada će se pružiti šansa mladim, talentovanim sportistima koji žele da igraju za BiH, ako neće na prijateljskim i pripremnim utakmicama?

Nedostatak Varde lako se uočio na pripremnim utakmicama naše reprezentacije koja je tako ostala bez klasičnog centra. Zagarantovano nam je brukanje protiv vrhunskih selekcija, što su najbolje pokazali pripremni susreti protiv Njemačke i Francuske, a koje predvode globalno priznati centri, Nowitzki i Noah. Nemoguće je shvatiti kako se jedan (i jedini) klasični centar "ne uklapa u sistem" selektora Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina, podsjećamo, nije igrom izborila učešće na Eurobasketu, ali je naknadno upala na Prvenstvo, promjenom pravila. Posmatrajući rezultate iz kvalifikacija i priprema, ambicije naglo padaju, pa ćemo se tako morati zadovoljiti tek time da se ne izblamiramo u Litvaniji.

Što se nogometa tiče, najsvježiji primjer problema na relaciji selektor – igrač jeste problem između Safeta Sušića i Asmira Begovića. Ipak, selektor i golman engleskog Stoke Cityja uspjeli su prevazići probleme, prijeći preko vlastitih interesa, te se zajednički boriti za dobrobit reprezentacije i bh. sporta.

Da se razumijemo, ni Begoviću ni Vardi, kao ni „problematičnom“ trojcu iz rukometne selekcije reprezentacija ne predstavlja odskočnu dasku. Svi navedeni su dobro situirani i za reprezentaciju igraju isključivo kako bi branili boje naše domovine, a ne kako bi se prodali.

Naravno da se ne smije dozvoliti bahatost i nonšalantnost igrača, ali rijetko koji selektor pokuša riješiti problem prije nego „puknu“ međusobni odnosi.

Svima je poznata nesposobnost svih sportskih saveza u našoj zemlji posebno kada je u pitanju dovođenje igrača "na granici" između dvije države. Rijetkost je da neki sportista koji ima priliku igrati za dvije (ili više selekcija) izabere Bosnu i Hercegovinu, poput Miralema Pjanića i već spomenutog Asmira Begovića.

Bosna i Hercegovina sebi ne smije dopustiti da se prema ovo, htjeli mi to priznati ili ne, malo kvalitetnih igrača koje žele da igraju pod plavo-žutom zastavom ne nosi dres naše zemlje.