Sve veća segregacija u obrazovanju

U organizciji ACIPS-a i Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu promoviran je zbornik radova na temu podijeljenog obrazovanja u
Bosni i Hercegovini Dvije škole pod jednim krovom: studija o segregaciji u obrazovanju, s fokusom na istraživanje problema segregacije u obrazovanju kroz primjenu modela 'dvije škole pod jednim krovom'.

Na promociji su govorili kourednik knjige Saša Madacki, autor Asim
Mujkić i autorice Dženana Kalaš i Dženana Alađuz. 

Problem segregacije odavno prisutan

S pozicije kourednika zbornika, Saša Madacki je istakao značaj ove analize koja otvara pitanje segregacije u obrazovanju kroz multidisciplinarni pristup svih autora koji su analizirali problem postojanja  'dvije škole pod jednim krovom'.  Naglasio je da je problem segregacije u obrazovanju odavno prisutan i da će, nažalost,  još dugo biti prisutan u našem društvu i upravo iz tog razloga analize objedinjenje u ovom zbornku imaju poseban značaj u razumijevanju modela  obrazovanja 'dvije škole pod jednim krovom' i uticaja segregacijskih praksi u obrazovanju na pojedince i društvo u cjelini.

U svom uvodnom izlaganju, profesor Mujkić je podvukao paralelu između plana podjele, odnosno etnifikacije Filozofskog fakulteta u Sarajevu koju je 1991. godine zagovarao Aleksa Buha, profesor njemačkog idealizma na Filozofskom fakultetu u Sarajevu u tom periodu, i današnje segregacije u obrazovanju, zaključujući da je prijedlog podjela koje su se u to vrijeme činile nemogućim i neizvodivim, danas postao 'sastavni dio zdravog  razuma'.

Različita iskustva

Govoreći o svom dugogodišnjem radu na problemu podijeljenog  obrazovanja u BiH  i praktičnom radu, kroz koji je imala priliku da se susreće sa mladima koji su pohađali školu po modelu 'dvije škole pod jednim krovom' koautorica zbornika Dženana Kalaš je naglasila da se već trinaesta generacija mladih školuje po ovom modelu. Iskustva u radu s mladima koji su završili ove škole su različita, gdje je posebno izdvojila rijetke ali ne tako zanemarive slučajeve mladih koji su sami, nakon završetka obrazovanja, istraživali svijet oko sebe i nastavili da uče individualno, kroz neformalnu edukaciju i na taj način ostvaruju kontakte sa mladima iz drugih dijelova zemlje. Svoje izlaganje je zaključila izjavom da ovakvi rijetki primjeri jesu invididualne potrage i individualni otpori vladajućoj segregaciji, ali da imaju svoju snagu i ovom prilikom je podsjetila prisutne da su upravo pojedinci mijenjali svijet. 

Dženana Alađuz napravila je sintezu tekstova objavljenih u zborniku i izrazila zabrinutost zbog stanja u obrazovanju u Bosni i Hercegovini, ali i u društvu, generalno. Naglasila je da se broj podijeljenih škola ne smanjuje, već se naprotiv povećava iz godine u godinu, i da su se prakse podjele nažalost, potpuno ustanovile u našem društvu.