Šta Jevreji misle o izmiještanju Sarajevske Hagade

Procjenjuje se da današnja vrijednost Sarajevske Hagade iznosi oko osam miliona dolara. Za sve Jevreje svijeta ova iluminirana rukopisna knjiga koja potječe iz 14 stoljeća, i koja je zajedno sa progonjenim Sefardima iz Španije došla do naše zemlje, predstavlja jedan od najvažnijih artefakata njihovog postojanja.

Hagada je do 1894 bila u vlasništvu sarajevske porodice Koen, koja je, usljed naglog gubitka bogatstva, bila prisiljena da je proda. Najprije su je ponudili tek osnovanom prosvjetnom društvu La Benevolencija, po cijeni od 150 forinti. Koliko je taj iznos predstavljao u odnosu na tadašnje standarde, ilustrira i podatak da je godišnja plača ljekara iznosila 20 forinti. 

Sarajevska Hagada je zajedno sa Jevrejima napustila Španiju još u 15. vijeku, a postoje podaci da se još 1609. godine nalazila u Italiji. Sadržaj sarajevske Hagade ispisan je krasnopisom na prerađenoj i istančanoj koži, u periodu kada papir još uvijek nije ušao u masovnu upotrebu. Ova izuzetna rukopisna knjiga ima 142 pergamentska lista, veličine 16,5x22,8 cm. Neki od njih ispisani su krasnopisom, neki iluminirani, a neki, opet, potpuno prazni. Uvezani su u tabake od po osam ili dvanaest stranica. (Wikipedia)

La Benevolencija nije mogla sakupiti taj novac, pa se Hagada ubrzo našla u posjedu tek osnovanog Zemaljskog muzeja u Sarajevu, postajući tako dio bosanskohercegovačke kulturne baštine. U vlasništvu Zemaljskog muzeja Hagada se nalazi i danas, u vrijeme kada je ova institucija zatvorila svoja vrata za posjetitelje. 

Vijest koja je objavljena prije nekoliko dana glasi da je njujorški muzej Metropolitan izrazio spremnost da, dok traje neriješena situacija sa Zemaljskim muzejom, Hagadu privremeno 'ugosti' u svojim izložbenim odajama, te tako omogući milionima posjetitelja da je vide. Po prvim informacijama, ovo bi podrazumijevalo i paralelno odvijanje brojnih naučnih skupova na svjetskom nivou koji bi se bavili pitanjem Hagade, ali i organiziranje 'fundraising' skupova koji bi mogli donijeti i izvore finansiranja Zemaljskom muzeju, te tako omogućiti i Hagadin povratak u Sarajevo.

Pitali smo ugledne članove jevrejske zajednice u Sarajevu kako oni komentiraju mogućnost izmiještanja dragocjene Hagade na drugi kontinent.

Muzej bi mogao zaraditi milion dolara godišnje

Jakov Finci, predsjednik jevrejskog kulturno-prosvjetnog društva La Benevolencija za Radiosarajevo.ba kaže: 

"Tužna vijest o zatvaranju Zemaljskog muzeja odjeknula je, došla je i do Amerike, do ljudi u Metropolitan muzeju. Pošto sam i ranije sa njima imao kontakte, dok sam bio na funkciji ambasadora BiH u Švajcarskoj, javili su mi se sa prijedlogom da su, dok je Muzej zatvoren, oni spremni izložiti Sarajevsku Hagadu. To se inače u svijetu tako radi kada se neki muzeji zatvaraju, a oni su spremni Hagadu izložiti u njihovoj renoviranoj dvorani posvećenoj srednjovijekovnoj evropskoj umjetnosti, na period dvije-tri godine, jer takve prekookeanske izložbe se ne organiziraju na petnaest dana.

Međutim, ono što je kod nas problem je da se ne zna ko je za to nadležan, jer je Zemaljski muzej zatvoren izgleda ne samo za posjetioce, već i za sve kontakte. Na jedvite jade, kad sam uspio sa njima da ostvarim kontakt, ispostavilo se da oni nisu spremni ni da razgovaraju o tome dok se ne riješi njihov statusni problem - čiji je muzej. Kad se pogledaju naši propisi, dozvolu za izvoz artefalata koji spadaju pod kategoriju nacionalno blago treba da da Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika kulture i ja sam sugerisao Metropolitan muzeju da se oni obrate komisiji.

Na žalost, kod nas postoji fobija da se Hagada, ako jednom ode iz BiH, nikada neće ovamo i vratiti. Ne sjećam se da je u međunarodnim odnosima između ozbiljnih institucija zabilježen takav slučaj, a Metropolitan muzej je jedan od najrespektabilnijih svjetskih muzeja sa preko 6 miliona posjetitelja godišnje. 

S druge strane pogledajmo situaciju kod kuće: mi već godinama imamo Hagadu, koja, na žalost, ne može da se vidi. Kada je jevrejska zajednica u saradnji sa misijom UN 2002. godine organizovala prikupljanje sredstava i uređenje prostora u Zemaljskom muzeju za permanentnu izloženost Hagade, nadali smo se da će biti pristupačna svima onima koji žele da vide original. Međutim, Zemaljski muzej svega četiri dana u godini izlaže Hagadu. Znači, 361 dan godišnje mi gledamo kopiju. U čemu je onda razlika da umjesto 361 dan tu kopiju gledamo 365 dana, a da istovremeno svijet može da vidi original, i to milioni gledalaca, uključujući i 50 miliona gledalaca web prezentacije Metropolitana. Otvorite web site Zemaljskog muzeja u Sarajevu i nećete naći ni slova o Hagadi, jer mi kao da krijemo da to imamo, kao da nas je sramota. Ako takav odgovor ode svijetu o nama će se potvrditi loš imidž koji već sada imamo. 

Pitali smo Jakoba Fincija šta sa njegove strane po pitanju Zemaljskog muzeja možemo očekivati ukoliko bude izabran za gradonačelnika Sarajeva. Evo njegovog odgovora: "Govoreći o neophodnosti renesanse Sarajeva, rekao sam da je to glavni grad Kantona Sarajevo, glavni grad Federacije BiH i glavni grad države BiH, a da od toga nema nikakve koristi, jer se nalazi kao između čekića i nakovnja, između četiri gradske opštine i kantona. Grad Sarajevo je tako smanjen da ako sjednete u tramvaj trojku, vi ćete izaći iz njega. Sigurno da treba mnogo toga učiniti, ali ono što je naš neosporan kvalitet je kvalitet ljudi koji ovdje žive. Trebamo raditi na tome da se Sarajevo ponovo integriše unutar sebe. Trebamo se konačno prestati pitati ko je ovdje 450 godina, ko 45, a ko 4 i po godine - svi smo mi građani ovoga grada i svi treba da radimo na njegovom boljitku i povezivanju sa ostatkom BiH. Mi kao Grad Sarajevo imamo 26 gradova pobratima, a ni najbolji poznavaoci geografije za mnoge od tih gradova nikada nisu čuli. A istovremno znamo da kao Sarajlije nismo baš omiljeni ni u Banja Luci, ni u Tuzli, Zenici, Mostaru. Treba ponovo uspostavljati mostove sa ostatkom BiH... Ako se država odriče ovih sedam institucija kulture, mislim da mi kao Sarajevo nemamo pravo da ih se odrknemo. Sigurno je da mnogo treba promijeniti i u načinu upravljanja i u menadžmentu tih institucija, što će samo po sebi promijeniti i način finansiranja, jer, socijalizam je davno iza nas. Naravno, postoji dio koji treba da pokriva država, ali u svijetu danas ne postoji muzej koji se 100% finansira od države, svi oni u velikoj mjeri zavise od samofinansiranja", rekao je Finci

Ima tu još nešto - ako imate original u New Yorku, vi možete da organizujete, a muzej to i nudi, čitavu seriju konferencija, okruglih stolova, 'fundraising' događaja. Recimo, dobrotvorna večera za koji je ulaznica 1000 dolara, a uz ulaznicu bi se dobila kopija Hagade, gdje bi sav novac išao u korist Zemaljskog muzeja u Sarajevu - mogla bi donijeti, usuđujem se reći - milion dolara godišnje, a to je upravo novac koji Zemaljskom muzeju treba za održavanje.

Međutim naš muzej još uvijek živi u socijalizmu, još uvijek u onom 'sizovskom' sistemu, gdje očekuje da će 100% svojih potreba dobiti od države. Očito je da država to neće. Ali mi kao grad Sarajevo, kao kanton i Federacija ne smijemo da ga se odreknemo. Mi svi želimo da pomognemo muzeju, ali se čini da oni to ne žele. Mene Zemaljski muzej podsjeća na onog davljenika koji se davio, a kada su mu sa obale vikali 'daj ruku' on nije dao ruku i utopio se. Kada su ga na onom svijetu pitali kako to da se utopio, on odgovori da mu nisu rekli 'uzmi ruku'. Mi im kažemo - 'uzmi šansu', ali oni to ne žele i to nam pokazuju zakovanim vratima muzeja što je međunarodna bruka", rekao je Finci za Radiosarajevo.ba 

Inicijativa koja nam pokazuje kakvu vrijednost imamo

Eli Tauber, član Jevrejske opštine u Sarajevu smatra da je najvažnije Hagadu učiniti dostupnom:

"Mona Liza je u Luvru stalno i ona nigdje ne ide iz Luvra, tako ni sarajevska Hagada ne bi trebala ići Zemaljskog muzeja. Ali mi moramo da riješimo pitanje ove ustanove, odnosno kako da Sarajevska Hagada bude dostupna ljudima. Tada uopšte neće biti diskutabilno treba li da ide ili ne. Ovo je odlična inicijativa Metropolitan muzeja koja ukazuje da imamo izuzetnu vrijednost u našoj zemlji. Trebamo tu vrijednost da sačuvamo i da omogućimo građanima BiH i svijeta da vide Hagadu. Do sada smo imali priliku vidjeti Hagadu samo četiri puta godišnje, a to govori o odnosu Muzeja prema vlastitoj publici", kaže Eli Tauber za Radiosarajevo.ba. 

Na pitanje Kako bi se Hagada mogla iskoristiti i kao turistički mamac, naš sugovornik kaže:

"Mnogo ljudi iz svijeta dolazi da vidi Hagadu, ali ne mogu, jer nije dostupna, i to se upravo dešava tokom ljeta, kada je najviše turista u Sarajevu. Jedino što mogu vidjeti je faksimil. Ova je knjiga jedinstvena iz više razloga, a umjetnički je izvanredno napravljenja. Pretpostavlja se da je izrađena u Španiji u 14. stoljeću, ali boje su toliko postojane, da još uvijek nisu izgubile na svojoj svježini. Likovi su dobro urađeni, toliko precizno, što nije bila praksa u to vrijeme. I priča u samoj Hagadi je jedinstvena, jer, za razliku od drugih Hagada koje govore o izlasku Jevreja iz Egipta, ova naša počinje od trenutka postanka svijeta. U njoj prvi put vidimo da je Zemlja okrugla i pravo je čudo kako je to promaklo srednjovijekovnim cenzorima. Za divno čudo,  Hagada je ostala živa. Ona je ogroman turistički potencijal, ali je trebamo znati prikazati", rekao je Eli Tauber za Radiosarajevo.ba.