Slobodan Blagovčanin: Ako i narednih 28 godina budemo živjeli ovim tempom perspektiva nam je nikakva

I 28 godina nakon rata, ratnohuškačka retorika u Bosni i Hercegovini nije splasnula. Pozivi na otcjepljenje, želja za unitarnom Bosnom i Hercegovinom, formiranje novih teritorijalnih jedinica, negiranje ratnih zločina, veličanje ratnih zločinaca i slično su gotovo svakodnevna pojava u javnom diskursu.

Takve poruke obično šalju oni koji žele jačanjem nacionalizma očuvati svoje pozicije u vlasti na svim nivoima pokušavajući prikriti stvarne probleme kao što su nepotizam, korupcija, kriminal, ugroženost ljudskih prava, odlazak mladih, nezaposlenost, ekonomska i finansijska nestabilnost...

O perspektivi mladih u Bosni i Hercegovini, euroatlantskim integracijama i drugim društveno-političkim temama razgovarali smo sa Slobodanom Blagovčaninom, projekt menadžerom u Omladinskom resursnom centru Tuzla i aktivistom iz Bijeljine sa trenutnom adresom u Tuzli gdje živi i radi.

Radiosarajevo.ba: Prema Vašem mišljenju, kakva je perspektiva mladih u Bosni i Hercegovini s obzirom na društveno-politička zbivanja? Šta je fokus Vašeg rada i aktivizma?

Blagovčanin: Prethodnih 13 godina sam involviran na različite načine u omladinski sektor u Bosni i Hercegovini. Kako sam rastao i razvijao se, tako su i neke druge teme dolazile u fokus, ali oduvijek je izgradnja mira bila ono što mi je najvažnije, bez obzira na to da li o tome govorili kroz omladinski aktivizam, seksualno-reproduktivno zdravlje, preduzetništvo mladih ili nešto drugo. Ipak, izgradnja mira mi je bila bitna s obzirom na to da smo i 28 godina nakon završetka rata, prilično podijeljeno društvo.

Ukoliko bismo nastavili i narednih 28 godina da živimo ovim tempom, u devedesetim kao da su ratne godine, da čitamo portale koji novac zarađuju na tuzi i nemiru ljudi koji su preživjeli rat, naravno da je naša perspektiva nikakva.

O tome svjedoči ovaj, za neke tihi, a za neke glasni protest mladih u kojem oni iz godine u godinu sve više napuštaju ovu državu bez obzira na to koje etničke pripadnosti bili, bez obzira u kojem gradu živjeli. Ukoliko nastavimo da plasiramo ratnohuškačke narative i ukoliko naša omladina bude nastavila da ih uživa, u narednih 28 godina ništa nećemo promijeniti, samo ćemo dodatno pomoći da postanemo država staraca i mjesto u kojem će perspektiva za mlade biti gotovo nikakva. Moram da kažem da mi već danas imamo mjesta u kojima su mladi procentualna greška – poput Nevesinja, Bileće, Ključa itd. Alarm je bio davno upaljen da se nešto krene raditi po tom pitanju. Ne mislim tu samo na civilni sektor koji najviše ulaže i daje pažnje mladima. Ovdje govorim o donosiocima odluka, političari se mladih sjete samo u predizborne dane.

Radiosarajevo.ba: Pomenuli ste predizborne kampanje. Prije posljednjih Općih izbora, stranke koje sada čine vlast su istakle da im je jedan od prioriteta upravo zaustaviti ovaj negativan trend odlaska stanovništva. Da li se nešto promijenilo i možemo li očekivati promjene?

Blagovčanin: Imali smo promjenu vlasti 2022. godine i naravno da to ništa nije promijenilo. Potpuno je isti ratni narativ na kojem političke stranke dolaze i odlaze, bez obzira o kojoj etničkoj grupi govorimo. Promjena političke stranke koja je na vlasti neće promijeniti ovu mrziteljsku atmosferu koja je često zastupljena, pogotovo na društvenim mrežama.

Radiosarajevo.ba: Jeste li Vi razmišljali o odlasku i ako jeste, zašto ste izabrali da ostanete?

Blagovčanin: U Bosni i Hercegovini sam ostao. Mislim da ne postoji mlada osoba u Bosni i Hercegovini koja bar jednom nije pomislila da napusti ovu zemlju. Ne osuđujem one koji u najboljim godinama odluče otići iz ovog ambijenta i ove letargije, iako za nas mlade kažu da smo letargični. Međutim ovaj protest pokazuje da nismo, mlade osobe žele da rade s tim da imaju uslove, a to je da budu adekvatno naknađeni za rad, da mogu uživati svoja prava, da ne trpe mobing.

Imao sam tu sreću da sam u civilnom sektoru gdje je ambijent u mnogome drugačiji. Situacija je daleko od idealne, ali prava i mogućnosti uposlenih su znatno bolje. Zalažemo se za vrijednosti koje su zastupljene u državama u koje odlaze naši mladi. Posmatram svoj ostanak ovdje, i to što sam odbio mnoge pozive, kao jedan način na koji želim da pružim svoj doprinos ovom društvu, da pokušam s drugim istomišljenicima pokrenuti neke stvari i suprotstaviti se huškačkim narativima, da iskoristim svu svoju energiju da pokažem da oni ne vode ničemu drugom nego stvaranju predrasuda.

Radiosarajevo.ba: Iz Bijeljine ste se preselili u Tuzlu, što je, nažalost, rijetka pojava u bh. društvu s obzirom na etničke podjele. Kakav je Vaš život u ovom gradu i zašto baš Tuzla?

Blagovčanin:  Kada sam bio vrlo mlad, razumio sam da je tema mira nešto što me zaokuplja. Odrastajući u jednom narativu, vi ste uskraćeni za sve informacije koje su plasirane u Federaciji BiH. Bilo ko se želi baviti mirom, umrežavanjem mladih, mora jedan dio života provesti u oba entiteta, a po mogućnosti da se sve vrijeme kreće između te dvije sredine.

Za Tuzlu mislim da nisam mogao odabrati bolji grad za studiranje u Bosni i Hercegovini jer Tuzla je možda i najotvoreniji grad u kojem imate najmanje problema ukoliko dolazite iz bilo kojeg reda manjina, pri tome ne mislim samo na etničke ili vjerske. Imao sam i tu sreću da na svom početku upoznam prave ljude. Ovdje mislim na kolege iz Omladinskog resornog centra Tuzla. Imao sam neugodnu situaciju jednom prilikom kada je univerzitetski profesor bio taj koji je iznosio svoj mrziteljski narativ na mene tokom studija.

Radiosarajevo.ba: Koje je Vaše mišljenje kada je u pitanju odnos međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini? Da li su potrebne veće intervencije?

Blagovčanin: Prema mom mišljenju, korupcija i nepotizam su jedan od najvažnijih problema. Moramo biti svjesni i da je desnica u ogromnom porastu, ne mislim samo na političkim strankama nego i organizacijama koje promovišu razne desne ideje. Mnogo su nam važniji problemi gdje se i kako troši naš novac nego taj kako ko gleda na događaje iz devedesetih jer ako se budemo time bavili i narednih 28 godina, a izvjesno je da hoćemo, nemojte da se nadamo ičemu pozitivnom jer ovo nije način na koji se suočava s prošlošću.

Bojim se da se ovo može riješiti samo uz mnogo snažniju pomoć međunarodne zajednice. Mislim da je sramotno da međunarodna zajednica uviđa da je najveći problem korupcija, nepotizam, namještanja tendera, a ne mi koji ovdje živimo. Treba biti realan i znati da naši političari uopšte nisu naivni i znaju kako da se koriste nacionalizmom u svrhu zataškivanja ovih problema. Ovdje odgovornost leži na našim političarima koji i sa međunarodnom zajednicom igraju toplo-hladno.

Imamo i periode kada se međunarodna zajednica 'ponada' da su naši građani i predstavnici 'došli pameti' i da su spremni da se kreću u pozitivnom pravcu. Onda vidite da budu prisiljeni da donose odluke koje nekom neće goditi. Imali smo to sa Inzkovim zakonom, imamo to sada i sa (Christianom) Schmidtom. Generalan komentar na OHR je teško dati. Svjesni smo da je malo nezavisnosti ovdje dokle god imamo osobu koju mi ne biramo, a ima snažne ingerencije, a s druge strane, poznavajući naše političare, to nije loše i vjerovatno će pozicija visokog predstavnika dokle god rat u Bosni i Hercegovini ne bude završen u pravom smislu te riječi.

Radiosarajevo.ba: Učestvovali ste na NATO Youth Summitu gdje ste imali priliku postaviti pitanje generalnom sekretaru NATO-a Jensu Stoltenbergu o integracijama Bosne i Hercegovine u ovaj savez. Kakvu poruku ste izvukli? Da li Bosna i Hercegovina može očekivati napredak u pogledu euroatlantskih integracija?

Blagovčanin: Najvažnije mi je bilo da od Stoltenberga čujem pozitivne poruke kada je u pitanju mir u Bosni i Hercegovini. Iz njegove perspektive, teško je govoriti o situaciji u državi koja nije članica NATO-a. Bilo mi je drago da se osvrnuo na NATO štab koji imamo u Sarajevu. Dobio sam taj osjećaj da NATO neće dozvoliti bilo kakav sukob u BiH. Kazali su i sami da su oni naši strateški partneri. NATO put BiH, međutim, zavisi od naših političara.

Želim da moja država uđe u Europsku uniju i NATO. 28 godina od rata je prošlo, a mi kao društvo nismo prihvatili šta je Bosna i Hercegovina danas. Velika većina još uvijek bi da ostvaruje ciljeve s početka 1992., ali to nije moguće. Bosna i Hercegovina je država sa dva entiteta: Federacija i Republika Srpska, te Brčko Distrikt koji su faktualna stvar.

Moram istaći da je nakon što je usaglašeno ko će činiti vlast na državnom nivou, imam blagi osjećaj da je ratna retorika splasnula, ali rano je da se donose zaključci. Drago mi je da jedna ratna stranka više nije u vlasti, jedne smo se davno riješili. Ne možemo se dobrom nadati ako nam stranke koje su zacrtale ratne ciljeve 1992. godine vode državu. Oni neće posustati od svojih ratnih ciljeva pred svojih glasačima, bio to unitarizam, otcjepljenje ili formiranje trećeg entiteta.