Ravnopravnost žena u bh. medijima

Kako i na koji način bh. mediji govore o ženama, da li novinari i urednici još uvijek robuju sterotipima koje nameću patrijarhalni mentalitet i konzumerističko društvo - to su bila pitanja kojima se bavila radionica 'Rodna ravnopravnost u BH. medijima'. 

Novinarke, urednice i dvojica njihovih muških kolega okupili su se u prostorijama Udruženja BH novinari, a obratile su im se  Edisa Demić, Aida Karabeg i Abida Pehlić, aktivistkinje iz Mostarskog udruženja 'Novi Put'. Ova nevladina organizacija bavi se veoma ozbiljnim problemima bh. društva kakvi su trgovina ljudima i djecom, širenje dječije pornografije, pedofilija, vršnjačko nasilje i nasilje u porodici, kao i mobing. U fokusu  njihovog rada je i zalaganje za ravnopravnost spolova, kao preduvjet za ublažavanje navedenih problema.

Na problem klišeiziranog odnosa prema ženi kroz njihovo prikazivanje u medijima, aktivistkinje su nailazile radeći sa žrtvama trafikinga i nasilja. Prateći njihovu resocijalizaciju shvatile su da je žrtvama, najčešće, veoma teško ponovno se uklopiti u društvene tokove, s obzirom da su 'obilježene'. Svog udjela u tome imaju i mediji, koji, težeći za što atraktivnijim sadržajem, nerijetko prelaze granice kodeksa, objavljujući identitet žrtava, podatke i pojedinosti o njima.

Takođe, prilikom opremanja članaka koji se tiču trgovine bijelim robljem, najčešće se koriste slike oskudno odjevenih žena koje na nekoj ulici nude svoje usluge - što navodi na krive zaključke. Kako su rekle organizatorice skupa, žrtve trafikinga najčešće i ne izlaze na ulicu, već su zatvorene u sobičcima u kojima su batinama i prijetnjama prinuđene na davanje seksualnih usluga.

Rodno osjetljiv jezik
Cilj projekta je da se poveća angažman medija po pitanju rodne ravnopravnosti i, kao ishod, podigne nivo javne svijesti.

Razgovor se proširio i na generalno tretiranje ženske populacije u mediima. Korištenje rodno osjetljivog jezika na prvi pogled se može doimati kao formalnost (predsjednik - predsjednica, direktor - direktorica, dirigent - dirigentica, vojnik - vojnikinja, novinar - novinarka itd...), no kao dugoročni rezultat može biti povećana svijest o učešću žena u javnom životu i procesima odlučivanja.

Na žalost, veliki broj medija u BiH i dalje podržava tradicionalne rodne uloge koje podrazumijevaju ženu kao inferiornu i nekompetentnu za ozbiljna drustvena pitanja. Iako je broj političarki u porastu, mediji i dalje ne prenose njihove lične stavove, već stajalište stranaka (za šta su dijelom krive i sagovornice koje tako nastupaju u javnosti).

Istraživanje iz 2005. 
Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari predstavila je istraživanje rađeno 2005. koje je potvrdilo loš tretnam žena u medijima. Npr. od 4.500 novinarskih jedinica, njih samo 4,4% ženu tretiralo kao aktivnu protagonistkinju nekog događaja (ne računajući rubrike posvećene show biznisu i estradi). Žena je nešto više bilo u tekstovima posvećenim žrtvama, a fotografija žene žrtve rata najčešće je korištena u ideološkom smislu. Od 4.500 analiziranih tekstova u datom vremenskom periodu, žena uopće nije bilo u temama o ekologiji, poljoprivredi i stranačkom životu, dok ih je nešto više od prosjeka bilo u temama koje se tiču kulture. Mediji generalno tretiraju žene više kao prenositeljice nečijeg mišljenja, nego kao protagonistice događaja i promjena, pokazalo je tadašnje istraživanje.

Iako je od ovog istraživanja prošlo 7 godina, malo koji od ovih rezultata se promijenio u korist žena. Štaviše, nakon zanjih izbora, u javnim organima je manje od 17% žena.

Naveden je i primjer Švedske koja je, kako bi povećala vidljivost žena u javnom životu, novinarima distribuirala listu od oko 300 kompetentnih žena i ekspertica koje mogu biti adekvatne sagovornice za različite oblasti o kojima mediji izvještavaju. Jedan od zaključaka radionice je da bi se slična lista trebala napraviti i u BiH, te da bi popis stručnih i kompetentnih žena novinarima olakšao rad i pospješio predstavljanje bh žena u javnom životu.

Još jedan od zaključaka je i da se fokus nevladinih organizacija, osim na analizu medijskog tretiranja žena, treba usmjeriti i na institucije, javne službe i političke strukture. 'Uđite u parlamente, analizirajte poslanička pitanja' apel je jedne od učesnica radionice.