Ovce i Šarov - simboli školskih lektira u BiH

Zašto je domaća književnost namijenjena djeci zakovana u prošlom vremenu? Koliko su domaći pisci za djecu cijenjeni od strane izdavača i trgovaca? Ko je odgovoran za nedovoljnu vidljivost domaćih pisaca za djecu u javnosti? Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Ovo su samo neka od pitanja o kojima se razgovaralo na tribini na temu 'Književnost za djecu - kanoni, narodi, politike' u organizaciji Pen centra BiH, koja je održana u utorak u Sarajevu.

Moderatorica tribine Ferida Duraković i sama je svojedobno bila 'lektirna' književnica, da bi kasnije bila 'skinuta' sa popisa literature koju osnovci moraju obavezno pročitati. Gospođa Duraković upozorava da se u našoj zemlji izučavaju tri jezika i tri književnosti, pa samim time postoje i tri popisa za lektiru, koji su, najčešće kanonizirani i ograničeni nacionalnim predznakom.

Takođe, veliki problem domaće književnosti za djecu je njena demodiranost: "Ovce, Šarov i djedova puška i dalje su dominantne teme. Zašto djecu ubijamo prošlošću... Nije teško saznati kakve knjige djeca rado čitaju. Npr. trenutno su najpopularnije knjige o vampirima..." govori Ferida Duraković, autorica sjajnih naslova savremene tematike 'Mijikeva abeceda' i 'Amilina abeceda'.

Gosti iz Zagreba Ana Đokić i Zoran Pongrašić, koji je i sam 'lektirni' pisac kaže kako je u Hrvatskoj taj problem donekle prevaziđen, te da u školskim lektirama dominira savremeni roman sa savremenom tematikom, pa se čak i klasici kakav je 'Družina Pere Kvržice' smatraju za arhaičnima. 

Odgovor na pitanje zašto je kod nas tako pokušala je dati Lamija Begagić, urednica Palčića, jedinog dječijeg časopisa koji se distribuira u osnovnim školama u većem dijelu Federacije BiH i Distriktu Brčko. 

"Za objavljivanje priloga u časopisu trudim se naći autore savremene tematike, prvenstveno domaće, ali i strane. Mislim da nedostatak savremenih tema ide pod ruku sa nedostatkom mlade generacije pisaca za djecu - svi su mahom stariji od 50 godina. Danas se u našoj zemlji niko time ne želi baviti. Npr. na odsjeku za književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu uopće se ne izučava  književnost za djecu, a kamoli da imamo katedru. Kada zovem svoje kolege da napišu nešto za Palčić, rijetko ko to želi, iako nudimo pristojan honorar. Pisati za djecu niko ne želi", kaže Lamija Begagić

A šta je razlog te neatraktivnosti?

Sugovornici na debati smatraju da najveći problem leži u izdavačima koji nemaju interesa za književnost za djecu. Razlog svakako leži i u neadekvatnom sistemu obrazovanja, u rascjepkanosti resornih  ministarstava. Ukoliko i dođe do otkupa nekog teksta, ugovori su nepovoljni, a honorari minimalni. Izdavači su zainteresirani samo za naslove koji se nalaze na spiskovima obavezne lektire, a pri tom oni imaju i važnu ulogu u sastavljanju tih spiskova.

Bisera Alikadić jedna je od rijetkih književnica za djecu prema čijim knjigama izdavači imaju velik interes. To je zbog toga, smatra gospođa Alikadić, što se njena zbirka 'Kraljica dvorišta' nalazi na spisku obavezne literature. Uprkos tome, honorari za izdanja su toliko minimalni da joj se jednom desilo da je srela svog izdavača na ulici, a on je izvadio novčanik i iz njega izvadio 200 KM, rekavši kako joj duguje 'honorar'.

Istovremeno, u našim se knjižarama i bibliotekama mogu pronaći brojni naslovi dječije literature iz susjednih zemalja, dok se, recimo, u Hrvatskoj i Srbiji ne mogu kupiti bh. pisci. 

"Izdavači to znaju, autori to znaju, ali niko ne želi da to popravi", konstatuje Ferida Duraković. 

Problemi marginaliziranja književnosti za djecu prisutni su i u susjednoj Hrvatskoj, no sami autori su formirali svoja udruženja i pokušavaju da prevaziđu prepreke u sistemu. 

"Možete uzeti stvar u svoje ruke i cijeli proces započeti sami. Mi smo se udružili sa ilustratorima i osnovali svoja udruženja. Sami pišemo, prelamamo knjige, štampamo ih, a na kraju, sami i obilazimo knjižnice i distributere i nudimo im naše proizvode. Ni tu se ne zaustavljamo. Potom iz konstantno zovemo telefonom i raspitujemo se za plasman naših knjiga..." objašnjavaju gosti iz Zagreba Ana Đokić i Zoran Pongrašić.

Oni predlažu organiziranje zajedničkog festivala dječije književnosti koji bi bio regionalnog karaktera. Upravo bi ovakav jedan događaj mogao poboljšati status književnosti za djecu i podići je na viši nivo, smatraju učesnici debate.