Novi most kod ALU: Veza između duhovnog i profanog

Sredinom juna, Sarajevo će dobiti još jedan most: onaj koji spaja Radićevu ulicu i Akademiju likovnih umjetnosti.

Most pod radnim nazivom Festina lente (naziv koji će biti urezan u mostu) bit će izgrađen od čelične konstrukcije sa betonskim šipovima i modernim materijalima od drveta, te ogradom od stakla, a bit će antracit sive boje sa podom u aluminij/svijetlosivoj boji. 

Idejni tvorci mosta su bivši studenti produkt dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu: Bojan Kanlić, Adnan Alagić i Amila Hrustić, koji su se na konkurs raspisan prije pet godina od strane Općine Centar prijavili, kako kažu, prije svega kako bi stekli određeno iskustvo, nimalo ne očekujući da će upravo njihov, od  42 prijavljena rada odnijeti pobjedu na javnom konkursu.

Razgovarala: Lejla Čolak, Radiosarajevo.ba

''Sama ideja za dizajn mosta stara je nekih pet godina, kad smo tada, kao studenti druge godine fakulteta, ne vodeći se pritom nekim pravilima i statikom, prije svega htjeli napraviti nešto posebno i simbolično – to je bila početna ideja. '', kaže Adnan Alagić.

Festina Lente (lat. Požuri polako): Lagan, spretan, prilagodljiv, neusiljen kontakt među svim predmetima i svim misaonim bićima.
Osnovna ideja mosta je sjedinjenje profanog i duhovnog, odnosno uspostavljanje balansa između lijeve i desne strane.
Prelazak preko mosta predstavlja jedinstven doživljaj, kako zbog svog specifičnog izgleda, tako i zbog pogleda na koji nailazimo pri prolasku kroz ''kapiju'' (zatvoreni dio mosta).
Na taj način priprema nas na ulazak u drugu dimenziju, te budi čovjekovu duhovnost. Tehnološka inovativnost rješenja forme mosta i moderan dizajn sačinjavaju cjelinu koja postaje brand Sarajeva.

Festina Lente: Most kao veza između svjetovnog i duhovnog

''Iako se ovdje radi radi o latinskoj poslovici, ona je jako primjenjiva na život u Sarajevu, te na sam duh grada. Ovim smo mostom htjeli da napravimo novi simbol grada, uzevši nešto što će biti karakteristično; osnovna forma mosta pokazuje kako je on veza između tačke A i B, odnosno dvije obale, s tim da ovaj most nije bukvalna i najbrža tačka, jer on ide ukoso upravo zbog toga da bi povezao semafor, prelaz i Akademiju.'', kaže Bojan Kanlić.

Petlja na mostu (zatvoreni dio) koja većini ljudi nije jasna, ističu dizajneri, predstavlja ustvari jednu simboličku kapiju; u našoj su tradiciji ulasci u gradove uvijek bili obilježeni kapijama, tako da ona ima zaista snažno simboličko značenje. Kapija na ovom mostu predstavlja simboličku vezu između umjetnosti i običnog života, odnosno svjetovne/profane dimenzije i one duhovne. 

Ono što je posebno interesantno, kažu dizajneri, jeste činjenica da kompletan projekat nema nijedan arhitektonski detalj. U suštini, mostovi su građevinsko-mašinski projekti, pa se i arhitekti u procesu rada na mostu, bave isključivo dizajnom, ne obraćajući previše pažnje na statiku i mašinske detalje.

''Sve su nove stvari osuđene na to da budu ružne...''

''Svjesni smo toga da ljudi nisu zadovoljni mostom; još je Picasso govorio o tome kako su sve nove stvari osuđene na to da budu ružne, pa je čak i Eiffelov toranj na početku gradnje izazvao proteste u Parizu na kojima su i brojne javne ličnosti bile protiv protiv gradnje tog objekta... ili pak primjer piramide u Louvreu. Ljudi na neki način ne shvataju ili ne žele prihvatiti da se stvari mijenjaju, većina bi možda očekivala da se tu možda izgradi neki kameni most, ali to je besmisleno, kao i činjenica da npr. danas u svakodnevnoj komunikaciji insistiramo na korištenju goluba pismonoša'', kaže Bojan Kanlić.

Most kao spoj različitih stilova

Forma mosta je, objašnjavaju dizajneri, forma secesijskog ornamenta, koji se pojavljivao na većini secesijskih objekata, među koje spada i sama zgrada Akademije likovnih umjetnosti. Iako to na prvi pogled ne izgleda tako, most stilski itekako ima veze sa zgradom Akademije, te se svakako uklapa u cjelokupni stil, objašnjavaju dizajneri.

Na samoj se zgradi Akademije radilo više desetina godina, pod utjecajem različitih stilova i od strane različitih arhitekata. Ona je i secesijski objekat, potkupolna bazilička crkva sa bizantijskim enterijerom, dok se na vanjskoj fasadi nalaze romanički ornamenti, objašnjavaju dizajneri. Tu je dakako i nadograđeni, ustakljeni dio (moderna), dok se oko same građevine nalaze dvije potpuno različite obale: kamena i travnata.

''S obzirom na različite stilove, ma koliko zgrada Akademije danas izgledala kao jedinstveni objekat, ona to nije, stoga bi bilo besmisleno uzeti jedan stil pod kojim je nastajala i  i učiniti ga dominirajućim kad je u pitanju most, a da ne govorimo o tome da se danas više ne koriste tehnologije kojima bi se gradio jedan takav most.'', kaže Bojan Kanlić za Radiosarajevo.ba.