Nevjerovatna priča o ljudima i jednom psu s Dobrinje

U sarajevskom naselju Dobrinja, u ulici Oslobodilaca Sarajeva, jedna od onih lijepih sarajevskih priča o građanskom jedinstvu i empatiji ka životinjama – završila je ružnim krajem. Lokalni pas Reuf, ljubimac čitave ulice, a posebno djece, otrovan je, a građanima nije dozvoljeno ni da njegov grob zadrže u svojoj ulici. 

Reuf je ukopan na samom kraju parka, gotovo uz samu aerodromsku cestu, gdje apsolutno nikome ne smeta. Zbog blizine aerodroma, na tom mjestu se svakako ništa ne može ni graditi, tako da njegov grob ni u budućnosti ne bi mogao smetati. Reufovoj sahrani je prisustvovalo gotovo čitavo naselje, baš kao da se radi o punopravnom članu zajednice. O čitavom slučaju građani su obavijestili i našu redakciju te je našeg novinara, na Reufovom grobu, dočekao veliki broj građana, ponajviše djece. Kako sami kažu, to je samo mali broj u odnosu na to koliko ih je bilo na sahrani.

„Reuf se u ulici i mojoj bašti pojavio u julu prošle godine. Imala sam smrtni slučaj u porodici, izgubila sam brata te sam, od silne tuge, nekih 2-3 dana odbijala tog psa. Jednostavno nisam mogla ničemu da se posvetim. U međuvremenu su djeca počela da ga hrane te sam i ja polako počela. Ubrzo sam počela da intenzivnije brinem o njemu, jednostavno me vratio u život. Muž je išao na posao, djeca u školu, a ja sam ostajala u kući sa svojom tugom. Kada sam prihvatila Refu, život mi se promijenio. Taj pas mi je promijenio dušu i donio utjehu. Morala sam da ustajem da vidim je li gladan ili žedan, je li tu, dira li ga neko, itd. U brigu o njemu se uključila čitava ulica. Svi su ga hranili i pazili. Tokom zime su ga čak i oblačili, a obilazili su ga i ljudi izvan naše ulice. Ime mu je dao jedan dječak iz komšiluka, rekao je 'O, gdje si Reufe. Neka bude Refo'. Tako je i ostao Reuf“, ispričala je za Radiosarajevo.ba Mestrefa Pičuga, žena ispred čijeg je ulaza pas najviše boravio.

U nedjelju je Reuf otrovan. Čitava ulica zna ko je otrovao psa, budući da je čovjek već od ranije poznat po tome što je na pse bacao petarde, nosao kamenje u džepovima kako bi ih gađao, prijetio ljudima i djeci. Reufa je čak ganjao s nožem i prijetio da će ubiti njega i sve koji ga štite. Jedna djevojčica koja je brinula o Reufu za naš portal je navela kako je nju i njenog druga napao u haustoru i prijetio da će ih zaklati. Građani iz ulice, budući da se radi o starijem čovjeku, uglavnom nisu reagovali na prijetnje i nisu zvali policiju. 

Kako Pičuga navodi za Radiosarajevo.ba, te kobne nedjelje, čovjek je ujutru napao Reufa ašovom. Pičuga i njen muž su izašli i spriječili ga, a on je rekao kako će otrovati psa. 

„Sve se na tome završilo, a moja je greška što nisam odmah zvala policiju. Reuf se sakrio ispred vrata, budući da je bio jako strašljiv. Čak je bježao i od ptica. Tokom dana je sve bilo normalno, igrao se ispred vrata i jeo, a predveče je krenuo da isprati mog sina ka aerodromskoj cesti. Imao je običaj da prati sve koje poznaje, čak i na trolejbusku stanicu te sačeka dok trolejbus ne pođe. Vratio se nakon desetak minuta i ušao je do pola hodnika, što mi je bilo prilično neobično. To je radio obično kada ga neko potjera ili naruži. Primjetila sam i da ima pojačane bale na ustima i da mu zadnje noge ne reagiraju baš najbolje. Otišla sam do parka da vidim šta mu je bilo, da ga nije moj sin naružio ili nešto slično. Međutim, nije. Opet sam prošla kroz ulicu, Reuf je stajao ispred mog haustora. Mislim da nisam stigla preći ni preko praga, zvale me jedna djevojčica i rekla kako je Refa umro. Svi simptomi su ukazivali na trovanje“, ispričala je Pičuga za Radiosarajevo.ba.

Vrlo brzo se iskupila gotovo čitava ulica, i djeca i odrasli, a stigla je i policija. Kako građani navode, jedan od policajaca se gotovo smijao i rekao da su oni mislili da se nešto desilo nekom djetetu. Nisu željeli ništa da učine te su samo rastjerali prisutne i zaprijetili im da slučajno niko ne prilazi osumnjičenom, navode građani. Jedna patrola je otišla i do osumnjičenog, koji se, kako navode djeca koja su tu prisustvovala, samo smijao. Policija je tada rastjerala djecu. 

„Nismo znali šta ćemo. Reufa nismo mogli ostaviti da leži mrtav na ulici. Policija nam je samo rekla da je nedjelja i da ništa ne radi i nisu nam rekli ni gdje da ga vozimo niti bilo šta drugo. Htjeli smo da ga odvezemo na Bjelašnicu, ali su djeca počela da plaču i govore nam da ga ne vozimo. Tako smo ga i donijeli ovdje i ukopali. Djeca su to iskopala. Nakon dva – tri dana, otišli smo u policiju. Dva policajca, koji su nas primili, su zaista bili ljubazni i poznavali su zakon. Uputili su nas u PU Novi Grad, da krim-inspektoru prijavimo da smo napadnuti, ali nam, u suštini, nisu ništa pomogli“, izjavila je Pičuga za Radiosarajevo.ba. 

Građani navode da su željeli da se uradi i obdukcija psa, ali i tu im niko nije želio izaći u susret te im je svuda rečeno kako moraju čekati te da se toksikološki nalaz radi u Zagrebu. Ubrzo su se u ulici pojavili i zeleni policajci koji su građanima naredili da moraju Reufa iskopati i premjestiti na neko drugo mjesto. Kako građani kažu, izašli su im u susret davši im vremena do ponedjeljka. 

„Reuf je za nas postao simbol – simbol ujedinjenja ulice i nade, a mnogim ljudima je vratio vjeru u ljudskost, da možemo živjeti kao zajednica. Samo što će, nakon svega, sebičnost i zlo jednog čovjeka izgleda uspjeti nadvladati nas 50 koji smo u Reufa ulagali i novac i vrijeme, a prije svega ljubav. Niko ga od nas nije tretirao kao psa. On je bio naš i punopravni član zajednice. Njemu je mjesto ovdje, među nama. Voljom tog čovjeka on više ne živi, ali ja se nadam da će voljom svih nas on ostati ovdje, gdje i pripada“, izjavila je za Radiosarajevo.ba djevojčica Nejra Pribišić.

Građani su sada pokrenuli peticiju kako bi nekako pokušali da Reufov grob i dalje ostane u njihovoj ulici. Sada je sve u rukama gradskih vlasti i institucija i tome da li će izaći građanima u susret. Da li će djeci pokazati da je svaka njihova pozitivna inicijativa osuđena na propast te da svaka lijepa sarajevska priča završi na rušan način ili će Reuf ostati u svom grobu na Dobrinji kao simbol građanskog jedinstva i empatije – ostaje da vidimo.