Sve mane proizvodnje jeftine odjeće

Web koji se prvenstveno bavi 'zelenom' budućnošću naše planete, ekološki osviještenim proizvodima i pogubnim uticajem onih neekoloških na sve nas, Inhabitat.com, napravio je zanimljivu analizu hiperprodukcije jeftine odjeće lanaca kakav je ponajprije H&M. H&M svakako nije usamljen ovakav slučaj na svijetu, ali je dobar primjer.

Naime, popularni švedski lanac jeftine odjeće je ove jeseni još više snizio cijene – iako su i ranije to bile najniže cifre koje ste igdje mogli dati za bilo koji komad odjeće. Sada majice i tunike u H&M možete kupiti za 4,95 eura, što je jeftinije od dobrog sendviča u većini evropskih metropola, a kaput je vaš za 19,95 eura. To se sve dešava u vrijeme kada cijene u ostatku odjevne industrije – rastu.

Takva situacija je moguća jedino kad je kvalitet u potpunosti podređen kvantitetu, a H&M računica izgleda ovako: kompanija ne posjeduje vlastite tekstilne tvornice, nego im odjeću dostavlja skoro 700 dobavljača, većinom iz Azije i Evrope, a oni su plaćeni prema brzini kojom dostave veliku količinu robu, dakle – što više odjeće u što manje vremena čini više novca. Iako je H&M jedna od kompanija koje poštuju UN konvenciju o pravima djeteta, zabranjuje da djeca rade u bilo kom dijelu njihovog poslovanja i paze na uslove rada svojih zaposlenih, gornja računica govori da radnici u tim fabrikama često rade prekovremeno. Osim toga, u ovakvoj proizvodnji, bilo kakav kvalitet je jednostavno izgubljen.

Da se H&M trudi ostaviti dobar korporativni dojam govori i podatak da su se obavezali da će do 2013. 50 posto pamuka u njihovoj proizvodnji činiti – organski pamuk, te da će njihovi kineski dobavljači reducirati potrošnju vode, struje i otrovnih hemikalija koje se koriste u njihovom proizvodnom lancu. No, to se još nije desilo, a kako stvari danas stoje, brojke su nemilosrdne.

Tekstilna industrija, naime, troši i zagađuje 200 tona vode po toni proizvedene robe, govore podaci NRDC-a. Kad bi samo 100 srednje velikih tvornica odjeće uvelo ekološka pravila proizvodnje, Kina bi godišnje sačuvala 16 miliona tona vode i smanjila ispuštanje otrovnih tvari u vazduh ravno količini koju ispusti 172.000 automobila.

Osim što potroši toliko mnogo resursa i ispusti tako mnogo štetnih tvari u atmosferu, hiperprodukcija nekvalitetne odjeće dovodi do još jednog problema: stvaranja više smeća. Dizajnerica Eliza Starbuck za Inhabitat to objašnjava na jednostavan način: „Cijene su toliko male da ljudi kupuju krpice i kad ih trebaju i kad ih uopšte ne trebaju, a kad se nakon jednog ili dva pranja one praktično raspadnu – nemate ništa drugo nego smeće.“

I ne treba zaboraviti da, ma koliko odjeća bila jeftina, za njenu proizvodnju je potrebno mnogo uložene ljudske energije, platna, vode i hemikalija, što govori i o određenoj neodgovornosti kompanija koje proizvode jeftinu odjeću, o njihovoj neželji da gledaju širu sliku od one da ljudi samo dođu i pokupuju što više krpica za euro – dva.

Na kraju treba reći da naspram prejeftine H&M odjeće stoji često precijenjena odjeća poznatih modnih kuća, dakle, rješenje leži u potpunom otporu konzumerizmu. Kao što bi rekla Vivienne Westwood: „Nosite svoju staru odjeću koju volite dok se potpuno ne raspadne!“

radiosarajevo.ba