Nismo mi pripitomili pse, oni su usvojili nas?

Čini se da u priči o tome kako je pas došao sa hladnoće u naše domove ljudi sebi pripisuju više nego što je to zaista bio slučaj, piše National Geographic, prenosi B92.

Najzastupljenija pretpostavka je da su neki lovci-sakupljači mekog srca naišli na štenad vukova koju su pripitomili. Tokom vremena ovih pitomi vukovi su pokazali svoju vještinu u lovu, tako da su ih ljudi zadržali pored tople logorske vatre, sve dok nisu evoluirali u pse.

Međutim, kada pogledamo čovjekov odnos s vukovima tokom istorije, ovo nema puno smisla. Prvo, vuk je pripitomljen u trenutku kada moderni ljudi nisu bili previše tolerantni prema opasnim životinjama. Zapravo, nakon što su moderni ljudi stigli u Evropu prije 43.000 godina, istrijebili su skoro sve druge mesoždere, uključujući tu i sabljaste tigrove i velike hijene.

Vukovi nisu od pomoći u lovu

Hipoteza o lovu, da su ljudi koristili vukove kao pomoć pri lovu, također nije realna. Ljudi su već tada bili jako uspješni lovci i bez pomoći vukova, zapravo uspješniji od bilo kog drugog mesoždera. Vukovi su jeli mnogo mesa, mnogo više nego ljudi, a svako ko je vidio vukove kako se hrane, zna da ne vole da dijele.

Jedno od ključnih pitanja koje se postavlja jeste: „Kako su ova stvorenja uspjela da ih ljudi tolerišu toliko dugo, sve do njihove evolucije u domaćeg psa?”

Prijateljski vukovi su prišli nama

Kratka verzija odnosi se na to da mislimo da je evolucija uvijek opstanak najsposobnijeg. Međutim, uspjeh pasa sveo se na opstanak najprijateljskijeg. Vjerovatnije je da su vukovi prišli nama, a ne mi njima, najvjerovatnije dok su tražili hranu na obodima ljudskih naseobina.

Vukovi koji su bili hrabri dovoljno da priđu i agresivni završavali su neslavno, dok su oni koji su bili hrabri i prijateljski nastrojeni bili tolerisani.

Upravo taj prijateljski stav učinio je čudne stvari vukovima. Počeli su da izgledaju drugačije. Pripitomljavanje im je donijelo fleke na krznu, opuštene uši i repove kojima su mogli da mašu. Za svega nekoliko generacija ovi vukovi bili su neprepoznatljivi u poređenju sa onima koji su i dalje bili agresivni i živjeli u divljini, daleko od čovjeka.

Psi kao pomoć i sistem upozorenja

Promjena se također desila i s njihovom psihologijom. Ovi pra-psi naučili su da čitaju geste ljudi, nešto što ni naši najbliži rođaci, šimpanze, nisu u stanju. Psi su izuzetno slični maloj djeci kada je čitanje pokreta u pitanju. U stanju su da saznaju nešto na osnovu suptilnih signala poput promjene smjera gledanja. Sa ovom novom sposobnošću, ovi pra-psi su postali interesantni ljudima. Ljudi koji su ih pored sebe imali tokom lova bili su u prednosti u odnosu na one koji su lovili sami.

Psi su također služili i kao sistem za uzbunu lajući na neprijatelje i strance iz drugih plemena, a mogli su i da odbrane ljude od drugih predatora.

Sve ovo ukazuje na to da ipak nismo mi pripitomili vukove već da su oni usvojili nas, zaključuje se u članku National Geographica.