Memoari jedne groupie

Memoari Roxane Shirazi prikazuju put kojim je ova tradicionalno odgojena Iranka postala groupie per exellence u svijetu rock'n'rolla. Kontroverzna knjiga mogla bi izazvati iste reakcije islamskih radikalnih pripadnika, kao što je bio i slučaj s kultnim Salmanom Rushdiem.

Tri riječi koje se najčešće vezuju uz Roxanu Shirazi su groupie, backstage i rock'n'roll, ali mnoge će začuditi pozadina koja stoji iza cijele priče o odrastanju u turbulentnom Teheranu, zastranjenoj tinejdžerskoj kulturi u Londonu te, napokon, neredima u backstageu gdje su joj društvo pravile najveće rock zvijezde. Ili ona njima.

Last Living Slut
U svojoj knjizi naslovljenoj The Last Living Slut: Born in Iran, Bred Backstage, Shirazi donosi hroniku svog života, ali i riskantnih seksualnih igrica sa nekim od najvećih zvijezda rock'n'roll scene, prenosi NY Daily News. U svojoj knjizi eksplicitno opisuje svoja "druženja" sa bendovima kao što su Guns N' Roses, Mötley Crüe, Velvet Revolver, Papa Roach i Skid Row, čije članove je skinula do kraja, metaforički i doslovno rečeno. Tako o Tommyju Leeju (za kojeg su bile udane Heather Locklear i Pamela Anderson) iz Mötley Crüea navodi da se ponaša previše šefovski i da joj je cijelo vrijeme išla na živce njegova "techno muzika", Nikki Sixx iz istog benda joj je bio dosadan kada su izašli na večeru (navodno je pričao o vrtlarenju), a Dizzy Reed iz Gunsa je u početku prošao najgore. Zavođenje ovog klavijaturiste je smatrala glupavim i djetinjastim, ali ubrzo se pokazao vrlo osjećajnim te se u njega i zaljubila, što je bila velika greška. Kada mu je rekla da je trudna, navodno ju je poticao na pobačaj, a nakon toga ju je počeo bombardirati uvredama. Na kraju je postala toliko depresivna da se jedne večeri u motelu predozirala tabletama i jedva ostala živa. To su samo dijelići cijele priče...

Tradicionalno odgojena muslimanka
Ova knjiga ne bi bila toliko kontroverzna da Shirazi nije tradicionalno odgojena muslimanka pa je u početku nekoliko urednika i agenata odbilo njen rukopis. Na kraju je The Last Living Slut objavio Harper Collins, uz predgovor i uredničku intervenciju Neila Straussa, novinara New York Timesa, i Anthonyja Bozza, koji piše za Rolling Stone te je poznat po svojim bestselerima o muzičarima i grupama kao što su Eminem, AC/DC, Slash, INXS i dr. Trebate li usporedbu za intenzitet njenih tulumarenja i provoda, evo primjera - izdavač kaže da se biografija I'm With the Band slavne Pamele Des Barres aka Miss Pamela, poznate rock'n'roll' groupie može čitati kao dnevnici časne sestre u usporedbi sa Shirazinim memoarima.

Na početku smo već rekli da će mnoge začuditi pozadina cijele priče. Dnevnici jedne groupie možda i ne bi bili toliko čudna stvar da se ne radi o ženi sa akademskim obrazovanjem. Naime, Roxanu Shirazi su sa deset godina, za vrijeme rata u Iranu, roditelji poslali u Englesku, a svoju prvu knjigu o klincima na ulicama Sao Paula napisala je sa 14 godina. Od tada piše članke, poeziju i političku prozu te drži predavanja na međunarodnim ženskim konferencijama o teoriji roda i globalizaciji. Iako će mnogi na prvi pogled zaključiti da rock zvijezde u krevetu i diploma u ruci ne idu zajedno, Shirazi se može pohvaliti svojim bakalaureatom iz teorije roda i feminizma te magisterijem na temu lijepih umjetnosti. Čita Foucaulta, Judith Butler, Virginiju Woolf, Baudrillarda i postmodernističku teoriju, stručnjakinja je za film i obožava reditelje kao što su John Waters, David Lynch, Martin Scorsese i Oliver Stone. Smatra da su tetovaže na ženama neženstvene, a osuđuje ljude koji nose pravo krzno (smatra ih pedofilima) jednako kao i monogamiju – dosadnu bolest društva, kaže da joj se gade droge i da ne pije alkohol jer je i ovako već dovoljno luda.

Žestoke kritike
S druge strane, sasvim je sigurno da će njena knjiga po samoj objavi naići na još žešća kritičarska pera (iako je i sad takvih popriličan broj). "Nisam napala Islam kao takav, ali mislim da bi me ubili da se vratim nazad u Teheran", kaže Roxana Shirazi. Poslužimo li se primjerom Salmana Rushidea koji je u svojoj knjizi Sotonski stihovi iznio kritičke stavove o islamu i muslimanskoj tradiciji te izazvao gnjev radikalista (1989. proglasili su fatvu kojom se svim muslimanima nalaže ubistvo autora pa se Rushide deset godina po objavi knjige skrivao i živio uz policijsku zaštitu), vjerojatno bi se i Roxani mogla dogoditi slična stvar. Tim više što je žena i tim više što je pozirala odjevena u tradicionalni chador i pritom napravila opscenu gestu s jezikom i prstima.

Daleko od Irana, Shirazi se našla između seksualnih apetita, strasti prema muzici (i muzičarima) te straha da je loša kćer. Rat, zlostavljanje, islamska kultura, seks, zaljubljivanje, obrazovanje, nasilje i rock zvijezde koje tematizira u svojoj knjizi sasvim sigurno neće proći nezapaženo. Možete je smatrati promiskuitetnom, provocirajućom, neukusnom ili pak željnom medijske pažnje, ali jedno je sigurno – za ovako nešto treba imati petlje.