Bosanska prijestolnica - raj za napuštene pse?

Tek je prošla ponoć i kombi staje na strmoj sarajevskoj ulici. Bočna vrata se tiho otvaraju i četiri psa iskaču napolje. Kombi pravi polukružno skretanje i nestaje u mraku.

Nekoliko trenutaka kasnije, aktivistkinja za prava životinja, Amela Turalić, biva probuđena telefonskim pozivom. Ženski glas je informira kako je još jedna "pošiljka" upravo pristigla, piše Associated Press u svojoj reportaži o sarajevskim psima.

Grad koji je bio poprište jednog od najgorih ratova na Balkanu neočekivano je postao sigurni raj za napuštene pse, koji se u ostatku zemlje svakodnevno suočavaju sa smrću.

U Bosni je zakon koji zabranjuje ubijanje uličnih pasa donešen još prije četiri godine. Ipak, ljudi ga ignorišu te konstantno napadaju pse, uglavnom zbog toga što vlasti nisu uspjele da sprovedu sterilizacije i kastracije životinja, što je dovelo do znatnog povećanja populacije pasa.

Aktivisti poput Turalić, smatraju da je vlada trebala obezbijediti obučene veterinare za sterilizacije te izgraditi skloništa za pse, kako bi oni mogli biti udomljeni ili pušteni nakon operacije - kako bi nastavili sa svojim životima, samo bez razmnožavanja.

Od marta, Sarajevo je jedini grad u Bosni gdje se zakon koliko-toliko poštuje. Uglavnom zahvaljujući prihvatilištu za pse koje vodi Turalić, a pomoću kojeg se vrše sterilizacije.

Međutim, to je dovelo do toga da ljudi širom zemlje sakupljaju ulične pse i ostavljaju ih na sarajevskim ulicama, misleći da će ih Turalić i njen tim ljubitelja životinja pokupiti i pobrinuti se za njih, piše AP.

"Imamo savršen zakon, ali je problem u tome što je donešen gotovo preko noći, a niko nije pripremio uslove za njegovu implementacijue", kaže Turalić.

Budući da je zemlja duboko podijeljena nacionalnim linijama, različiti dijelovi Bosne različito se nose sa problemom uličnih pasa. To je zato što je rat koji je vođen od 1992. do 1995. između Bošnjaka, Srba i Hrvata, završio mirovnim sporazumom koji je Bosnu podijelio na dvije poluautonomne regije, povezane slabom centralnom vladom.

Takav aranžman dozvolio je nekim lokalnim vlastima da provuku svoje vlastite zakone o ubijanju pasa, kontradiktorne državnom zakonu.

"Psi i mačke se ovdje tretiraju kao komunalni otpad", kaže Bogdana Mijić iz udruženja Noa iz Banja Luke.

U Sarajevu, gdje su aktivisti za prava životinja najglasniji, Turalić i njenom timu bila su potrebna tri mjeseca da bi problem stavili pod koliku-toliku kontrolu sa skloništem i sterilizacijama.

"Međutim, tada smo počeli da svakodnevno primjećujemo 'nova lica' na ulicama, a ljudi su počelki da nas informišu o noćnim 'pošiljkama'", rekla je Turalić.

To je Sarajevo pretvorilou raj za ulične pse. "Neka dođu, ljudi ovo rade sa najboljim namjerama", kaže Turalić.

Ipak, ne slažu se svi u bosanskoj prijestolnici sa ovim. Na Dobrinji, u predgrađu Sarajeva, ljudi postaju sve ljući.

"Pošao sam po unuku u školu, kada me jedan ugrizao", navodi građanin Harun Cindrak.