Boja kože i podučavanje evolucije

"Postoji veliki interes vezan uz boju kože i za učitelje je to veliki bonus – djeca žele znati." rekla je Nina Jablonski, profesor i voditelj Odjela za antropologiju na Penn Stateu. "Mehanizam evolucije se može u potpunosti shvatiti kroz boju kože." Znanstvenici znaju već godinama da je evolucijski izbor pigmentacije kože uzrokovan Suncem. Kako su ljudski preci gubili krzno zbog hlađenja isparavanjem pomoću znojenja, njihova je gola koža postala izložena Sunčevim zrakama.

U tropskom pojasu, prirodna je selekcija stvorila tamno pigmentirane jedinke kako bi ih zaštitila od Sunca. Ultraljubičasto B zračenje stvara vitamin D u ljudskoj koži, ali i uništava folnu kiselinu. Folna kiselina je iznimno važna za brz rast stanica, posebno tijekom trudnoće kada njen nedostatak može uzrokovati oštećenje neuralne cijevi. Uništavanje folne kiseline i nedostatak vitamina D evolucijski su faktori zbog kojih majke s nedostatkom folne kiseline rađaju manje djece koja mogu preživjeti a žene s nedostatkom vitamina D su manje plodne od zdravih žena.

Tamna pigmentacija kože u tropskom pojasu štiti ljude od uništavanja folne kiseline te tako omogućava normalnu reprodukciju. Ipak, kako su razine ultraljubičastog B zračenja visoke tijekom cijele godine, tijelo uspijeva stvoriti dovoljno vitamina D. Kako su se ljudi postepeno selili iz Afrike u umjereni pojas, s vremenom su nastanili i područje Arktika. Sjeverno ili južno od 46 stupnja geografske širine – Kanada, Rusija, Skandinavija, zapadna Europa i Mongolija – ljudi tamne kože nisu mogli proizvoditi dovoljno vitamina D, dok su ljudi svijetle kože mogli i njihova je populacija rasla. Dogodila se prirodna selekcija ljudi svijetle kože.

Razlike između svjetloputih i tamnoputih ljudi su zanimljivije no proučavanje promjena boje krila u moljaca ili najviše korištenog primjera za evoluciju, bakterijskih kolonija, tvrdi Jablonski. Adaptacija na okoliš kroz evolucijsku promjenu postaje još zanimljivija kada se promatra mehanizam tamnjenja. "U umjerenom pojasu evoluiralo je tamnjenje kože kao mehanizam koji djelomično štiti ljude od Sunčevih štetnih utjecaja." izjavila je Jablonski polaznicima godišnjeg susreta American Association for the Advancement of Science 20. veljače u Washingtonu. Tamnjenje kože je evoluiralo kod ljudi kako bi koža postepeno potamnila kada se ultraljubičasto B zračenje poveća u rano proljeće. Kako Sunce postaje jače, koža postaje tamnija. Tijekom zime, ultraljubičasto B zračenje je slabi, stoga i ten postaje svjetliji, što daje prikladnu zaštitu protiv uništavanja folne kiseline, ali i za proizvodnju dovoljne količine vitamina D.

Tamnjenje kože je evoluiralo u sjevernoj Africi, Južnoj Americi, Mediteranu i u većini Kine. Prirodne varijacije boje kože uslijed prirodne selekcije mogu se vidjeti u gotovo svakoj učionici u SAD-u jer se ljudi sada sele diljem svijeta mnogo brže no što se uspjevaju evolucijski prilagoditi Suncu. Ideja da su varijacije boje kože nastale ovisno o porijeklu nečijih predaka i jačini Sunca na tim lokacijama je iznimno zanimljiva, izjavila je Jablonski.

"Ljudi su zaista socijalno svjesni boje kože, iznimno su samosvjesni što se toga tiče." dodala je. "Lijepa stvar vezana uz boju kože je ta što možemo pomoću nje podučavati principe evolucije koristeći vlastita tijela kao primjere te tako istovremeno olakšati veliki dio društvenog stresa povezanog s bojom kože." Jablonski je istaknula da je sposobnost tamnjenja kože rasprostranjena kod velikog broja različitih ljudi i dok je rezultat, sposobnost tamnjenja kože, isti, genetički mehanizmi koji stoje iza toga ne moraju nužno biti identični. Također je istaknula da je depigmentirana koža također nastala najmanje tri puta kroz različite genetske mehanizme. Studenti koji nikad ne tamne također će shvatiti zašto ne tamne i zašto to nikad neće ni moći.

Izvor: Penn State