Uljez u pariškim muzejima

Pascal Guérineau, 47-godišnji Francuz, posljednjih je sedmica glavna tema najprestižnijih pariških muzeja i galerija. Posljednja njegova akcija izvedena je prije par dana u Louvreu, kada je postavio vlastitu uokvirenu minijaturu tik pored remek-djela svjetske umjetnosti.

Minijatura je, naravno, vrlo brzo skinuta sa zida čuvenog muzeja, a Pascal je to prokomentarisao ovako: „Sad se moram žaliti upravi da vrati sliku na zid. Patetično.“

Prošlog mjeseca sličnu akciju je izveo u Muzeju Maillol, a svoje djelo je pozicionirao između rada Christiana Boltanskog i crteža Jean-Michel Basquiata. Ni ovaj muzej nije bio oduševljen Guérineaovom idejom.

Iako se čini da su ove akcije čin samopromocije, Guérineau tvrdi da to ima manje veze s njim, a puno više sa cijelom armijom podcijenjenih i previđenih francuskih umjetnika kojima kanoni ne daju da postanu priznati. Francuska umjetnička scena, tvrdi Pascal, cijeni samo umjetnike koji su napravili nešto zaista veliko i one koji su već mrtvi, što znači da je ogroman broj kvalitetnih umjetnika koji nikad ne dočekaju svojih 5 minuta slave.

Guérineau također smatra da London i New York ulažu mnogo veće napore da promovišu mlade i nepoznate talentovane umjetnike, a da Pariz nije ni blizu tome.

No, vodeći ljudi u ovim muzejima i drugim pariškim izložbenim prostorima u Guérineauovim akcijama ne vide altruizam nego čisti pokušaj da da publicitet svom radu, koji je, kako kaže direktor Maillola, Olivier Lorquin, „loš, neiskoristljiv bilo gdje i zapravo obično smeće“.

Akcije Pascala Guérineaua pokrenule su i pitanje sigurnosnih uslova u najvažnijim muzejskim institucijama Pariza.

guardian.co.uk/radiosarajevo.ba