Šakal: Revolucionar, terorista i pop ikona

Ilič Ramirez Sanchez, svijetu poznatiji kao međunarodni terorist Carlos Šakal, koji odslužuje doživotnu kaznu u pariškom zatvoru, vidi novo suđenje prije svega kao priliku za medijske obračune. Odmah na početku omaklo mu se niz nepodudarnosti u "zvučnim" priznanjima i odbijanjima optužbi. No, efekt je postignut, piše Tportal.hr.

Šakalu je u Parizu počelo suđenje za seriju od četiri bombaška napada počinjenih početkom osamdesetih godina u Francuskoj, prilikom kojih je poginulo 11 osoba. Iako je, nakon niza međunarodnih potjera, uhvaćen još 1994. u Sudanu te mu je potom dosuđena doživotna kazna koju odslužuje u zatvoru Santé u Parizu, novo suđenje Šakal vidi prije svega kao priliku za svoj obračun s javnošću i, očito, serijom predrasuda koje ista gaji o njemu.

Ko je Šakal
Sin poznatog marksističkog advokata iz Venezuele, koji se obrazovao u Moskvi, a zatim je, krajem šezdesetih, pristupio Frontu za oslobođenje Palestine, Ilič Ramirez Sanchez stupio je na svjetsku scenu 1975. godine, kada je organizirao tzv. spektakularnu otmicu, prilikom koje je, zajedno s grupom istomišljenika, oteo 70 ljudi na susretu ministara OPEC-a u Beču, a u konačnici je stradalo troje ljudi.

Već prije početka novog suđenja, intervjuom objavljenim u Libérationu, slavni terorista je jasno pokazao da mu zatvorski staž nije otupio smisao za provokaciju te je, zahvaljujući navodno prokrijumčarenom mobitelu, iz zatvora uspio poslati nekoliko jasnih poruka javnosti, kao i seriju novo-starih političkih parola začinjenih sa nekoliko neizbježnih teorija zavjere.

Budući da je 62-godišnji Carlos, koji je 1975. i službeno prešao na islam, tokom svoje karijere terorista postao i sastavni element pop kulture, intervju je započeo njegovim viđenjem svog lika i djela u modernoj umjetnosti, kojeg je uglavnom pratila aureola novog Che Guevare.

No Carlos se očito nije dao impresionirati stripovima i filmovima o svom liku. Tako film Oliviera Assayasa, nagrađen Zlatnim globusom, koji je tek jedno od filmskih ostvarenja posvećeno Šakalu, drži nebitnom i falsificiranom B produkcijom, a izvedbu glavnog glumca Edgara Ramireza histeričnom i psihopatskom te, naravno, dijametralno suprotnom od originala. Spreman je za borbu na novom suđenju, dok na pitanje o svojoj upletenosti u atentate koji mu se stavljaju na teret odgovara pitijski: "Nemam običaj davati egocentrične izjave, niti igrati sitne igre s optužbom". Drži da je optužba za otmicu iz 1975. donesena bez dokaza i svjedoka, a da je za nju odgovoran Mossad.

No, zato je u venecuelanskom dnevnom listu El Nacional neisprovocirano preuzeo odgovornost za više od stotinu terorističkih napada u kojima je stradalo do dvije hiljade ljudi, a prema njemu, ne više od 200 civila.

Inače, na ideološkom planu iskazuje veliku podršku protestu na Wall Streetu, definira se istovremeno kao anticionist i filosemit, a i danas se smatra prije svega "revolucionarom po profesiji", a ne plaćenikom. Bin Ladena vidi kao simbol savremenog džihada, kao mučenika te primjer za sve autentične protivnike imperijalizma, dok civilne žrtve tzv. revolucionarnog islama vidi kao manje brojnije od žrtava NATO-ovih napada.

Smatra se da su napadi izvedeni 1982. i 1983. služili kao ucjena francuskim vlastima da se oslobodi zatočena Magdalena Kopp, njegova tadašnja partnerka koja mu je kasnije postala suprugom i s kojom ima sina. U međuvremenu je došlo do razvoda, a u jednom od brojnih dinamičnih obrata Carlosovog života, trenutna mu je žena sadašnja braniteljica, Isabelle Coutant-Peyre.

Nakon intervjua, koji je rezultirao sankcijama, a potom i štrajkom glađu, novo suđenje Šakalu bit će zanimljivo upravo u onoj mjeri u kojoj se glavnom protagonistu dopusti novi medijski prostor. U kojem se manjak kohezije ionako lako prašta.