Predstavljamo strip: The Fabulous Furry Freak Brothers

Priča o trojici hipija iz San Francisca danas je postala jednim od simbola hipi života. Strip je svoju premijeru imao 1971., a stvorio ga je Gilbert Shelton.

U stripu vlada okruženje ludih 70-ih, sve moguće egzotične biljke koje bi mogle stati u joint i ljevičarski pokreti, piše Stripovi.com.

Glavni likovi stripa su:
Freewheelin` Franklin – opušteni i smireni tip.



Phineas T. Frakers – intelektualac, neurotik i idealist. Zanima se za politiku i problematiku društvenog poretka.



Fat Freddy Freekowtski – blesav, smotan i vječito gladan, često ga dileri izrade za robu.

Vjerni pratilac im je Fat Freddyjev mačak, a glavni dušman Norbert the Nark, policajac Odjela za narkotike koji ih bezuspješno pokušava uhvatiti na djelu.

Braća Freak se užasavaju bilo kakvog posla i odgovornosti, a jedina briga u životu im je kako nabaviti koji joint ili nekoliko tripova. Ne podnose autoritete, a policiju mrze više od ičega na svijetu. Tipični hipijevski idealizam. Ustalom, naivnost i hipijevska ideologija, zajedno sa odličnom karakterizacijom likova temelj su zapleta svake avanture braće Freak. Njihov autor je i više nego svjestan današnjeg vremena, ali braća Freak ipak ostaju ista...



Shelton u svom stripu često prikazuje aktualnu sliku Amerike, obojenu crnim humorom. Naivnost braće Freak naprosto podcrtava surovu stvarnost izvan njihovog idiličnog, narkotično-eskapističkog hipijevskog svijeta: ulične bande, otmičare aviona, bombaše, teroriste, haotično funkcionisanje sistema, itd.



Unutar tako zacrtanih okvira odvija se majstorski vođena priča u kojoj je gorki okus realnosti začinjen izuzetnim smislom za komično i grotesku. Alan Moore je za braću Freak rekao da su rađeni u najboljoj tradiciji Stanlia i Olia ili braće Marx.



Upravo u stalnom podcrtavanju razlike između naivno-utopijskog i stvarnog jasno se vidi razlog svevremenosti braće Freak i dugovječnosti njihovog serijala. Prema nekim anketama, prosječna dob čitalaca ovog stripa u Velikoj Britaniji je između 15-e i 50-e godine, što znači da strip čita i publika koja nema nikakve veze sa subkulturom zamrlom prije 40 godina.



Površnim čitanjem, ovaj bi se strip mogao smjestiti u kategoriju pogubne tinejdžerske literature, koja maloljetnike može usmjeriti ka narkoticima. Ipak, Shelton kaže kako je to potpuno pogrešno mišljenje i da uprkos vječitom zapletu oko narkotika, radi se najprije o hipijevskoj metafori ili eskapističkom simbolu koji sugerira neke od vrijednosti boemskog svijeta braće Freak, nego o pukom reklamiranju uzimanja narkotika. Štaviše, činjenica je da braća u gotovo svakoj epizodi nastradaju zbog svojih narko-navika te da u posljednjim epizodama njihovo konzumiranje droga biva reducirano strogo na travu i neizbježno pivo, naveo je Shelton. Nekadašnji narkotički trip sada je tek uvod u priču i zaplet.



Jednom je Shelton izjavio da braću vidi kao stripovsku underground verziju braće Marx te da je osnova svake epizode karikiran i slobodno interpretiran stvarni događaj iz njegove okoline.