Predstavljamo strip: Spirou

Za vrijeme bivše Jugoslavije i izdanja Stripoteke i Biser stripa jedan od apsolutnih favorita ljubitelja komičnog stripa bio je upravo Spirou. Oni malo stariji sjetit će se Spire i Ćire, kako su Spiroua i Fantazija nekada adaptirali u srbijanskom prijevodu. 

Ovaj junak i idealista u, na prvi pogled, naivnom stripu na prvo čitanje je osvajao svojim gegovima i baš tom naivnošću, a na drugom - oštroumnom i prikrivenom satirom.

Spirou je počeo sa ocem i sinom. Legenda kaže da je belgijska porodica Dupuis posjedovala je nekoliko sedmičnika zabavnog karaktera (među kojima su bili Le Moustique i Les Bonnes Soirees) i nije im išlo loše. Ali najmlađi sin Charles Dupuis imao je u vidu nešto posebno - strip časopis. Tu ideju predstavio je ocu Jeanu i ovaj se složio. Osim što bi reprintovali američke klasike tog perioda, kao što je Superman, ideja je bila da se podstakne i domaća produkcija. I zato se porodica Dupuis obratila crtaču i scenaristi Robertu Welthramu, poznatijem kao Rob-Vel, da za njih stvori novi lik, neki spoj američkog novinskog stripa i tada već popularnog domaćeg Tin Tina. Rob-Vel se prihvatio posla, i 1938. se pojavio novi magazin, sa novim stripom na naslovnoj strani. Imali su isto ime: Spirou.

Živahni vjeverac
Spirou inače na valonskom dijalektu znači vjeverica, ali označava i živahnog mladića punog energije. To je isprva bila i jedina definicija samog Spiroua: mladić koji je živahan i koji svojom živahnoću uspjeva da izađe iz raznih neprilika... ali i da upadne u njih. Rob-Vel mu je dao odoru tipičnu za hotelskog bellboya, portira, i zaposlio ga u Moustic hotelu, gde su mu se događale razne zgode i nezgode. Nije se mnogo znalo o njemu, niti je imao bilokakvih stalnih prijatelja, kao ni nekih posebnih karakternih osobina, ništa čudno za to vreme. Sedamdeset godina kasnije, mnoge stvari će se izmjenjati, ali u suštini stripa će još uvijek ostati ta nedorađenost Spirouove ličnosti.



Do prvih promjena dolazi već 1939: Spirou spašava jednu malu vjevericu i daje joj ime Spip. To je u početku značilo samo da će mu se neko motati oko nogu, pošto ni Spip nije imao neke karakterne crte. Ali negdje se provuklo i značenje da je Spirou promjenjiv, da likovi mogu da se dodaju. Kada je Welthram mobilisan za vrijeme Drugog svetskog rata, Spiroua je na kratko preuzela njegova supruga Davine, a zatim mladi Jije, tj. Joseph Gillain. Jije je probao da promijeni ton priča, dodajući prvu pravu ličnost: prgavog i maleru sklonog simpatičnog antiheroja Fantazija. I dok su Spirou i Spip ostali isti, težište priča je prešlo na Fantaziove nezgode iz kojih je Spirou morao da ga vadi.



Dolazak Andrea Franquina
Rijetki su stripovi, pogotovo iz francusko-belgijske škole, kojima slavu nije donio njihov originalni autor. Asterix je nezamisliv bez Uderza i Goshinnyja. Blueberry bez Girauda je katastrofa zvana Mladi Blueberry. Niko se nije usudio ni da proba da nastavi Tin Tina bez Hergea. Ipak, za većinu ljudi, Spirou počinje sa Franquinom, dok je za Rob-Vela rijetko ko i čuo. Zašto? Jedino objašnjenje je neprevaziđena doza duha koju je ovaj belgijanac unio u svoje stripove. Od suludih, a ipak realnih tehničkih dostignuća, preko nevjerovatnih životinjskih vrsta, do ponekad naivnog, a nerijetko oštrog humora, Franquin je promijenio Spiroua iz temelja, a zajedno sa njim i strip uopće.



Početak nije bio spektakularan. Franquin je nastavio gdje je Jije stao, i to bukvalno: usred epozode Les maison prefabriquees, jedan panel je nacrtao jedan, a naredni drugi. Tek je gorespomenuti Almanah sadržao čitavu Franquinovu epizodu. U početku je bio nesiguran te imitirao svog prethodnika, kako u crtanju, tako i u scenariju. Činjenica da mu se Spirou u stvari i nije sviđao te da ga nije ni čitao prije nego je počeo da radi na njemu takođee nije pomagala. Mnogo kasnije, Franquin će izjaviti da nikako nije mogao da uklopi lik Spiroua u strip. On je uvijek bio jedna mala marioneta, lik sa kojim bi se čitalac mogao poistovjetiti, bez mane i straha, ali i bez karakternih crta. "Davao sam mu nešto što bi radio, umjesto da mu dajem nešto što bi bio", rekao je Franquin. I tako je počeo da pronalazi olakšice, da uvodi nove likove sa kojima se lakše snalazio - da Spiroua ostavlja čitaocu, a razvija Fantazija i Spipa, kao i ostale.

Dolazak "ostalih"
"Ostali" su došli tek kada se Franquin osmjelio. (negdje oko 1950.), sa albumom Il y a un sorcier a champignac?, prvom dužom pričom (56 strana) u kojoj je Spirou učestvovao. Početni scenarij uradio je Henry Gillain, Jijeov brat, ali ono što je na kraju došlo do štamparije je čisti Franquin. U toj priči, Spirou i Fantazio, sada novinari, a ne zgubidani, istražuju čudna dešavanja u malom francuskom seocetu Šampinjaku. Seoce je ispunjeno brojnim komičnim likovima: tu je gradonačelnik-političar, policajac, lokalna pijanica... i naravno, Grof Pakom Egesip Adelard Ladislas de Šampinjak, mikolog, ludi naučnik, mudra glava, vječiti izvor problema i nerijetko deus ex mahina za Spiroua.



Seoce Šampinjak je tada, a i kasnije, omogućilo da se baci na blagu društvenu satiru, ismijavajući aktuelne trendove kroz njegove likove. A Grof Šampinjak mu je pružio priliku da eksperimentiše sa svim mogućim naukama: od hemije, preko elektronike, do biologije. To su tek stidljive naznake, potpuno oslobađanje i divljanje dolazi tek kada nastane lik Zorgluba.

Gaston i Marsupilami
I tako, kreativni proces postaje sigurniji, priče postaju kompleksnije, scenarij uigraniji, a stil crteža od Jijea skreće prema Hergeovoj "čistoj liniji", da bi se u kasnijim epizodama mogle primjetiti naznake baroknog stila koji će kasnije krasiti Gastona. Da ne bi stalno morao da smišlja nove negativce, Franquin ubacuje Zantafija Zantasa, zlog Fantaziovog rođaka, sa kojim će se dinamična trojka više puta sukobiti. Nakon jednog sudbonosnog putovanja vozom, rađa se ideja za Marsupilamija, nevjerovatnu životinju još nevjerovatnije dugačkog repa i fantastičnih sposobnosti (ali o Marsupilamisu Fantasiju više u drugom predstavljanju stripa). Ima sve više tehnoloških dostignuća, i to sa detaljnim tehničkim nacrtima koje su pravi naučnici kasnije zbunjeno posmatrali. Franquin je već radio u svom studiju, u timu sa Gregom i Jidehemom, koji su sarađivali sa njim kako na crtežu, tako i na scenariju.



Zorglub
Nije sigurno kako je nastao Zorglub. Ali, kada se pojavila epizoda Z comme Zorglub, bila je to prava revolucija. Nastavljajući da stvara i razrađuje sporedne likove umesto Spiroua, Franquin je stvorio i ovu, najkompleksniju i najfascinantniju ličnost u celom serijalu. Zorglub je genij, egocentrik, megaloman, željan slave, ali ne i negativac, želi da pomogne čovječanstvu, šta god ono mislilo o tome. Zorglub stvara svoju naučnu imepriju, sa Zorg ljudima ispranog mozga i Zorg jezikom, koji je u stvari običan jezik čitan s desna na lijevo. I sve to u ime nauke, u svoje ime, ali i zato što vjeruje da je tako bolje za ljude.

Koliko Šampinjak predstavlja pozitivan primjer, toliko je Zorglub negativan, naučnik lišen obzira, koji bi žrtvovao sve što može samo da bi napravio neko otkriće. U narednoj epizodi predstavljena je budućnost reklama - ljudi se hipnotišu radio talasima da bi kupovali tačno određenu marku sapuna i paste za zube. Priča možda jeste smiješna, ali poruka definitivno nije. Uz Zorgluba, Franquin je često kritikovao društvene aktuelnosti.



Franquinov odlazak
Franquin se 1968. povlači sa Spiroua i u potpunosti prelazi na Gastona za koga (ispravno) smatra da kroz njega može da se kreativnije izrazi. Ostavio je sve likove, osim Marsupilamija, na korištenje izdavačkoj kući. Za nasljednika je izabran mladi bretanjski autor, Jean Claude Fournier, kojegje Franquin lično uveo u stripove, predstavivši Charlesu Dupuisu njegovu seriju Bizou. Fournier ostaje do 1979., kada napušta Spiroua i vraća se Bizou.

Nasljeđuju ga Nic Broca i Raoul Cauvin. Ostaje nejasno da li je Cauvin lično riješio da ne koristi likove koje je Franquin stvorio, ili mu je to, kako će kasnije tvrditi, bilo zabranjeno. U svakom slučaju, tri albuma nakon te suicidalne odluke, Nic & Cauvin se povlače, a veliki scenarista izjavljuje: "Pisanje Spiroua je najgore iskustvo moje karijere."

Dupuisu je već jasno da je Spirou čudno tlo. Niko od njegovih autora nije uspio da nadogradi lik glavnog junaka i da ga izdigne izvan okvira marionete za čitaoca. Ipak, došli su Tome (Philippe Vandevelde) i Janry (Jean-Richard Geurts), koji su napravili revoluciju. Prije nego su počeli da rade - otišli su kod Franquina po savjet. "Nemojte uzeti Spiroua. To je otrovan poklon", rekao im je stari majstor. Godinama kasnije, Janry će reći da je to jedini put da nisu poslušali Franquina.

I ne bez razloga. Kada se pojavio Virus, prva epizoda novog kreativnog tima, bilo je očigledno da je u pitanju franquinovski Spirou... samo brži, sa više akcije, prilagođeniji osamdesetim godinama, a vratili su se i svi dobri stari likovi.

Franquin ili ne?
Da li je Spirou morao da odraste? Da li su vrijednosti koje je Franquin usadio u strip, mada ne i u lik, prevaziđene danas?

To su pitanja koja ostaju na sudu čitaoca. Novim generacijama, stari Spirou će izgledati sporo i neinteresantno. Za stare, Tome & Janry su napravili svetogrđe, ni prvo ni posljednje u svijetu stripa, brutalno su oduzeli nevinost jednom od posljednjih starih idealista. Na vama je da izaberete.