Predstavljamo strip: Calvin & Hobbes

Strip Calvin & Hobbes uživa poseban status u svijetu stripa zbog svog šarma i kvaliteta. Autoru Bill Watterson, osim što je stvorio i razvio ovaj serijal, zaslužan je i za to što njegovi junaci nisu postali otrcani marketinški simboli, poput brojnih drugih strip-junaka. Serijal je na vrhuncu njegove popularnosti i tako svojim junacima osigurao besmrtnost, a fanovima vječitu nadu za novim avanturama Calvina & Hobbesa.

William Bill Watterson II je tokom studija crtao novinske stripove za lokalni list The Kenyon Collegian, a nakon studija u Cincinnatti Postu crta političke karikature. Narednih godina nije imao mogućnost da bira poslove, ali je u slobodno vrijeme stvarao nove junake i slao radove sindikatima. Jedan od njih prepoznao je potencijal u stripu, u koji ni sam Watterson nije polagao velike nade. Bio je to strip o tigru i dječaku, a godina je bila 1985. Strip je vrlo brzo postao jednim od najomiljenijih, a kasnije i najuticajnijih stripova današnjice. Calvin & Hobbes su svom autoru donijeli i najveće strip nagrade (koje ovaj nije želio ni da primi). Dobio je dvije Reuben awards, 1986. i 1988. za najboljeg crtača godine (čiji je i najmlađi dobitnik). Watterson također nikada nije postao član National Cartoon Society (NCS), iako su pritisci sa njihove strane bili snažni. 1987. je prestao da daje intervjue, a 1990. je sa suprugom odselio u New Mexico, povlačeći se iz sredine u kojoj je i previše slavan. 1995. je neugodno iznenadio javnost, objavivši da prekida rad na Calvinu & Hobbesu.

Autor koji je bježao od slave
Prije odustajanja Watterson je pokušao da promijeni nešto u svijetu aktualnog novinskog stripa. Prvenstveno format. Pokušao je da ga poveća, a izdavači su odmah zaprijetili sindikatima prekidom saradnje i gašenjem stripova. Zbog toga, ali i brojnih drugih razloga gušenja i pojednostavljivanja ove iskonske strip forme, Watterson je odlučio prestati sa crtanjem.Nije želio da njegovi junaci gube identitet na trivijalnim suvenirima i poklonima. Odupirao se licenciranju i možda najviše zbog raznih pritisaka i nerazumijevanja odlučio da prestane sa svakodnevnim radom. Za sebe kaže da je valjda jedini autor koji bježi od vlastite slave. U nekoliko prilika je svojim fanovima čak poklanjao originalne table stripa. Poznavaoci stripa znaju kakav je izvor prihoda crtaču prodaja tabli, ali Watterson je u svakom pogledu ostao vjeran sebi, time nesvjesno izazivajući još snažnije simpatije svoje publike.

Calvin i Hobbes jedan od najneobičnijih strip-tandema ikada. U fokusu je Calvin, šestogodišnji nestaško bujne mašte. Njegov najbolji prijatelj je Hobbes, plišani tigar koji živi upravo u beskrajnom svetu Calvinove mašte. O tom odnosu autor u spomenutom uvodniku kaže: "Takozvani 'štos' (gimmick) u mom stripu - dvije verzije Hobbesa - je često pogrešno shvaćen. Ja ne razmišljam o Hobbesu kao lutki što čudom postaje živa kadgod je Calvin u blizini. Niti mislim o Hobbesu kao proizvodu Calvinove mašte. Priroda Hobbesove realnosti me ne interesira, i svaka priča iznalazi način da izbjegne rješenje ovog pitanja. Calvin vidi Hobbesa na jedan način, a svako drugi vidi Hobbesa na drugi način. Prikazujem dvije verzije realnosti, i svaka ima potpuni smisao učesniku koji je doživljava. Mislim da život tako funkcionira. Niko od nas ne vidi svijet na potpuno isti način, i ja samo crtam to doslovno u stripu. Hobbes je više priča o subjektivnoj prirodi realnosti nego o lutkama što oživljavaju".

Likovi u stripu
Calvin i Hobbes nose imena slavnih srednjevjekovnih filozofa. Hobbes je izgled i karakter dobio od Wattersonove mačke po imenu Sprite. Calvin po svojoj dječačkoj prepuštenosti snovima i naivnoj bezbrižnosti, ponekad upadljivo podsjeća na Malog Nema Winsora McCaya. Watterson međutim, kao svoje uzore navodi druga tri stripa, a to su Peanuts Charlesa Shultza, Pogo Walta Kellya i legendarni Crazy Cat Georgea Herrimana. Na odnosu Calvina i Hobbesa, autor kroz niz životnih, dirljivih, a opet i imaginarnih scena, bazira suštinu stripa. Suštinu koja dira ljepotu života neposredno i bezbrižno poput djeteta.

Ostali likovi adekvatno upotpunjavaju haotičnu harmoniju Calvinovog okruženja. Tu su najprije Calvinovi roditelji; zatim Miss Wormwood, Calvinova učiteljica; Moe, prototip školske bitange koja maltretira drugu djecu i Rosalyn, Calvinova baby-sitterka. Posebno se izdvaja lik Susie Derkins, devojčice koja se pomalo sviđa Calvinu. Tu okolnost Watterson obilno koristi, crpeći inspiraciju za geg u svima znanoj maksimi "Ko se tuče, taj se voli".




Vjernost principima i junacima
Strip Calvin and Hobbes izlazio je u skoro 2500 dnevnih novina, kada ga je Watterson prekinuo. Opraštajući se rekao je: "Ovo nije naprasna niti laka odluka i odlazim sa određenom tugom. Moja interesovanja su se preokrenula, a ipak mislim da sam učinio koliko sam mogao unutar ograničenja dnevnih rokova i malih panela. Jedva čekam da radim više promišljenim tempom, sa manje umjetničkih kompromisa..."



Svaka od 14 kolekcija regularne serije, premašila je milion prodanih primjeraka. Ukupan tiraž svih izdanja je preko 25 miliona Svaka od knjiga bila je bestseller, a The Calvin and Hobbes- 10th anniversary book bila je broj jedan na New York Times best-seller listi. Svi ti podaci zvuče impresivno. Ipak, interesantniji u cijeloj priči je Wattersonov odnos prema svemu tome. On odbija popularnost trudeći se da živi obično. Nakon gašenja Calvina i Hobbesa posvetio se proučavanju slikarstva, još jedne svoje strasti. Ostao je vjeran sebi i svojim principima, ali i tigru i dječaku.