Predstavljamo strip: Bernard Prince

Kada se spomene klasični avanturistički strip, jedan od serijala koji prvi padaju na pamet je upravo Gregov i Hermannov Bernard Prince.  Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ovaj serijal je doslovno zarazio fanove. Većina ljudi koje stripovi zanimaju ili su ih nekad zanimali sigurno se dosta rano susrela sa Bernardom Princeom. Avantura je, po, mnogim kriterijima, najuniverzalniji od svih strip žanrova, a Bernard Prince je bio izraziti predstavnik žanra te nije ni čudo što je tako brzo osvojio fanove.

Promjena žanra i tri perioda stripa
Serijal o Bernardu Princeu kreirao je sredinom šezdesetih godina Greg. Premijeru je imao 4. januara 1966. godine u Tintinu, u kojemu je ukupno izašlo sedam kratkih pričica od svega nekoliko stranica, i to se smatra prvim periodom stripa. U njima Bernard Prince nastupa kao policijski inspektor koji rješava manje slučajeve. Međutim, kako je u to vrijeme u Tintinu izlazio sličan strip, Ric Hochet, Greg se odlučuje za transformaciju lika i nastaje avanturistički Bernard Prince kakvog danas poznajemo. Tako 1969. godine počinje drugi period, kada projekt preuzima izdavačka kuća Dargaud, za koju Greg i Hermann stvaraju ukupno 13 cjelovitih albuma, a kao 14. izlazi album koji sakuplja one rane kratke pričice i dodaje četiri nove. Treći i posljednji (za većinu i najgori) period počinje 1980. godine, kada Hermann svojevoljno napušta serijal, a crtež prvo preuzima Dany (nacrtao je ukupno dvije epizode - jednu 1980. i jednu 1989. godine), da bi ga preuzeo Aidans (nacrtao također dvije epizode - 1992. i 1999. godine).



Scenarij potpisuje Greg (1931.–1999.), veliko ime francusko-belgijskog škole i jedan od najpoznatijih autora u historiji stripa. Pravim imenom Michel Regnier iz Bruxellesa, sa francuskim državljanstvom uzeo je i novo prezime koje će postati i pseudonim po kome će ga pamtiti čitav svijet.

Likovi serijala
Glavni lik serijala je sjedokosi Bernard Prince, bivši Interpolov agent kojem je dosadio policijski život, pa je željan slobode na svom brodu krenuo na put oko svijeta, zarađujući za život morima i rijekama prevozeći svakoliki (često sumnjivi) teret za razne poslodavce. Kako i doliči jednom glavnom junaku, Bernard je mozak, glas razuma i "kočnica" svoje šarene posade. Desna ruka mu je crvenobradi Barney Jordan, nekad davno mladi revolucionar i veteran Vijetnamskog rata, a danas stari čangrizavi mornar. Impulsivan i energičan, uvijek je spreman na čašicu žestine i lučku tučnjavu. Bernard ga prvi put susreće u epizodi Pirati Lokange, i od tada postaje stalni član posade. Iako naizgled kamena srca i komične pojave, Barney je hrabar i požrtvovan drug u svakoj avanturi. Ujedno je prijatelj i očinska figura malom Djinnu. Dječak Djinn je Bernardov usvojeni sin. Jednom mu je prilikom, dok je ovaj bio na zadatku u Karachiju, spasio život. Djinn najčešće protiv Bernardove i Barneyeve volje sudjeluje u njihovim avanturama, a veoma često se snalazi puno bolje od njih dvojice. Neko ih je vrijeme pratio i Čupko, medvjedić kojega je Bernard jednom prilikom spasio od požara, a od prijatelja koje su putem susretali tu je svakako najinteresantniji div El Lobo, Barneyev drug u opijanju i uništavanju kafana. Seljak pretvoren u revolucionara iz Koronada, kasnije je postao poslovni čovjek.

Moglo bi se reći da je četvrti član posade Bernardov brod – Cormoran, za ono vrijeme moderna mala jahta, koju je Bernard naslijedio od svog bogatog strica Leonarda. Cormoran je glavno prijevozno sredstvo vesele družine i 'proživio' je puno toga, od manjih kvarova do totalnog uništenja. Originalni je Cormoran kompletno uništen u 12. epizodi, pretposljednjoj koju je nacrtao Hermann, da bi u drugoj verziji (Danyjev crtež) 'uskrsnuo' moderniziran. No, izgleda da mu to nije naročito koristilo, budući da je nakon toga još jednom kompletno uništen. Treća odnosno posljednja verzija označila je povratak korijenima, izvornom izgledu, no to je tada malo kome bilo važno, budući da je kvaliteta serijala potpuno potonula.



Najveći (praktički jedini) stalni negativac je Vang Ho, kineska verzija Jabbe the Hutta, poznat i kao General Satan. Bogati, okrutni i svirepi zločinac, čiji pipci sežu duboko u legalne i ilegalne domene jugoistočne Azije. General Satan je vrsni strateg, svojim je paklenim planovima u nekoliko navrata veoma namučio trojicu avanturista. Pojavljuje se u ukupno tri epizode, u dvije kao neprijatelj, dok u trećoj igra sporednu ulogu 'poslovnog partnera', zatraživši od Bernarda da mu vrati kćer koju je oteo kolega bandit, tako mu ustvari časno odajući priznanje za prethodne poraze. Također su se Bernard i prijatelji osim sa raznim diktatorima dva puta (na različitim kontinentima) susreli i sa Kurtom Bronzenom, kriminalcem sa velikim planovima. No on će prije svega ostati zapamćen po tome da se pojavio u više od jedne epizode, a ne kao neka naročita opasnost.



Tematika stripa
Gregovi se scenariji u osnovi pokreću iz dosta jednostavnih premisa: junaci često prilikom rutinskih poslovnih posjeta stranim zemljama (najčešće Trećeg svijeta) igrom slučaja upadaju u avanture i često su protiv svoje volje prisiljeni prihvatiti teške zadatke, odnosno "igrati da bi spasili živu glavu". Pri tome su političke (ne)prilike u zemljama koje posjećuje Cormoran najčešći katalizator nevolja odnosno avantura. Uprkos tome, scenariji su stvarno uzbudljivi i općenito korektni. Greg zna povremeno zagušiti radnju pretjerujući s tekstom, što je nuspojava fragmentacije radnje (nizanje manjih situacija unutar glavnog toka radnje, pa je scenaristu potreban dodatni prostor da bi sve objasnio čitatelju), ali zato u priče gotovo uvijek lukavo ubacuje i dosta adrenalinskih akcijskih scena, koje onda "dinamiziraju" radnju. Također, uvijek je prisutan i dašak egzotike, koji u najvećoj mjeri proizlazi iz Hermannovog skladnog crteža. Interesantno da je većina lokacija na kojima se odvija radnja izmišljeno, ali prema arhitekturi, lokalnim običajima i fizionomiji ljudi ipak dosta lako možemo naslutiti gdje se nalazimo. Uglavnom se radi o (tadašnjem prosječnom Europljaninu) stranim svijetovima, poput zemalja Srednje Amerike, Pacifika, Jugoistočne Azije, ili Afrike.

Gregove zamisli grafički je realizirao Hermann, za kojega je Bernard Prince predstavljao prvi ozbiljan posao, i koji ga je nakon nekog vremena i proslavio. U početnim epizodama vidljiv je utecaj Jijea, crtača kojega su u to doba i publika i kolege autori (npr. Moebius) doslovno obožavali, tako da ni Hermann nije bio izuzetak. Početne epizode služe mu za zagrijavanje a kako serijal odmiče Hermann polako "pušta ruku" te u epizodi Pakleni uragan doslovno eksplodira u punom sjaju. Ispočetka radi kistom, sa jakom crnom bojom i sa puno detalja, pa table iz tog perioda izgledaju spektakularno u crno-bijelom tisku, ali kako je serijal odmicao počinje raditi rapidografom - table su praznije i vape za kolorom, a likovi mu sve više poprimaju zloglasnu fizionomiju lica zbog čega se dobar dio fanova okrenuo protiv njega. Vidljivo je da se Hermann odlično snalazi u scenama koje se događaju na otvorenome dok je u gradskim epizodama poprilično suzdržan i nemoćan pokazati sve što zna, jer mu crtanje automobila i zgrada nikad nije bila jača strana. Odličan je pripovjedač sa velikom brigom prema detaljima i osjećajem za dinamiku, što čitatelja uvlači u sam srž radnje, a to se uvijek traži kad je riječ o avanturističkim stripovima. Što se naslovnica tiče, one su rađene u direktnoj slikarskoj tehnici, što će kasnije Hermann prakticirati i kod crtanja samih tabli u svojim stripovima.



O ostaloj dvojici crtača fanovi nemaju dobrih riječi. Dok je Dany (pravim imenom Daniel Henrotin), koji je respektabilan crtač na francusko-belgijskoj sceni, koliko-toliko korektno odradio svoj dio posla, za Edouarda Aidansa nemaju nijedne pozitivne riječi. To je, u kombinaciji sa slabim Gregovim scenarijima, rapidno dotuklo popularnost koju je Bernard Prince uživao. 

Bernard Prince na prostoru bivše Jugoslavije
U bivšoj Jugoslaviji Bernard Prince je pod raznim manje ili više tačnim transkripcijskim imenima izlazio redom u: Stripoteci, Gigantu, Eksu, Mini Eksu, Panorami, Denisu, Politikinom Zabavniku, Caku i Superu. U novije vrijeme, serijal je izdao Marketprint, što u kombinaciji sa nekoliko Stripoteka novijeg datuma predstavlja najbolji i najlakši način za kompletiranje kolekcije. Sve te domaće edicije, u kojima je tokom godina izlazio, imaju zajedničku manu - loš prijevod. Poznato je da je Greg savršeno baratao francuskim jezikom i upotrebljavao vrlo bogatu strukturu riječi i fraza koje su teško prevodive na druge jezike, pa zato prijevodi Bernarda Princea (kao i drugog Greg/Hermann serijala – Comanche) izgledaju dosta "plastično". Ipak, s obzirom da se radi o čistom avanturističkom stripu, to vjerovatno običnom fanu neće toliko umanjiti doživlja prilikom čitanja.

Iako je nastao prije gotovo 40 godina, Bernard Prince i danas izgleda svježe, čitljivo, uzbudljivo i atraktivno nacrtano.