Neven Anđelić: Kako je Mario Vargas Llosa nokautirao Gabriela Garciu Marqueza
Radiosarajevo.ba
Ovaj blog sam objavio prije tri i po godine na B92, a povodom njega je vođena zanimljiva diskusija koju možete pročitati na: http://blog.b92.net/arhiva/node/4819.html Nadam se da, pored svih ozbiljnih tekstova o peruanskom genijalcu, nekonformistički uvid u jednu stranu njegovog života moze biti nacin obilježavanja priznanja njegovog djela Nobelovom nagradom za književnost. (Neven Anđelić)
Sukob na književnoj ljevici ili kako je Mario Vargas Llosa nokautirao Gabriela Garciu Marqueza 1976. godine u Ciudad Mexicu
Prije tridesetjednu godinu dva velika južnoamericka pisca po posljednji put su se obratila jedan drugom. Štaviše, Mario Vargas Llosa je nokautirao Gabriela Garciju Marqueza, raskrvarivši mu nos i posljedično kreirao crnilo ispod oba oka. Obojica su odbili komentarisati, pa čak i spekulisati oko razloga ovako dramatičnog razlaza. Spominjala se politika, Marquez dosljedni ljevičar, a Llosa prevrtljivac koji je završio na političkoj desnici. Latinska strast je takođe uključena u rasprave brojnih obožavaoca obojice pisaca.
Žena, neka određena ili pak misteriozna zanosna žena, kao povod razlaza češće je spominjana od svih ostalih razloga. Ja sam konačno otkrio jutros kako je došlo do možda najčuvenijeg ljudskog razlaza na književnoj sceni. Nije da sam istrazivao ili poznavao nekoga od uključenih u šaketanje u meksičkom kinu, bioskopu što bi rekli u Beogradu, već sam pročitao u jednom blogu svog omiljenog lista, britanskog Guardiana.
Posljednja riječ Marqueza prije nego što je nosom dočekao šaku (mislim da je bila desnica) Vargasa Llose bila je "Mario". Llosa je pak, više nije pouzdano da li prije udarca, tokom zamaha rukom, ili pak po obaranju Marqueza, kratko spomenuo čuđenje takvoj srdačnosti "nakon što si uradio Patriciji u Barceloni".
Patricia Vargas Llosa je, navodno, našla ceduljicu s porukom svog ljubljenog muža u kojoj je on obavještava da je napušta zbog nepoznate šveđanke. Sva uplakana, naišla je na ulici na porodičnog prijatelja Gabrijela Garciu koji ju je odveo u odaje porodice Marquez. Nakon početnih riječi utjehe, prešlo se na savjete šta činiti, i veliki pisac je sugerisao je da pređe i živi s njima, kao troje partnera. Ponosita Patricia je odbila, vratila se kući i našla Marija snuždenog i spremnog da mu se pruži oprost. Naredni susret zbio se u Meksiku kada je sijevnuo najčuveniji aperkat, poslije onog Marijana Beneša.
Drago mi je bilo pročitati opis svađe koji je postao osnova onoga što ja vama prepričavam i malo dodajem.
Međutim, nešto me navodi na pomisao da je Marquez kao pravi ljevicar samo poželio slijediti osnove socijalističke misli. Friedrich Engels je živio u Manchesteru s dvije sestre u vrlo zanimljivoj, a tada nadasve čudnoj, zajednici. Sreću je prekinula smrt jedne od sestara. Marx je, istovremeno, bio licemjer koji je živio u građanskom braku, odbijao da se zaposli kao pravi pater familias, osmišljavao fantastične teorije koje su ga ubrojale u genijalce ili nešto vrlo blizu toga, odgajao kćerke da sviraju klavir i dobro se udaju kao i u svakoj malograđanskoj, urbanoj, londonskoj porodici, ali i skovao vanbračno dijete sa kućnom pomoćnicom. Engels je sve ovo finansirao, ako se pitate "kako?".
Zanemarimo li Marxovo hipokritstvo, izgleda da uvjereni ljevičari imaju vrlo slobodumne ideje o porodici koja je, očito je, svetinja onima desno. Njima je porodica možda odmah uz bok Margaret Thatcher koju Mario Vargas Llosa obožava (za razliku od Marqueza koji cijeni sto čini ili je činio Commadante Fidel), na čijoj (Thatcher) je ideologiji pokušao biti izabran za predsjednika Perua (srećom neuspješno) i kojima (desničarima) je, barem deklarativno, menage a trois - fuj, fuj, fuj. (14 Mart, 2007 - 08:25)
b92/radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.