Manson vs. Gaga

Piše: Gasha Miladinović za radiosarajevo.ba

U svom internet pohodu na  revije, naletila sam na informaciju da je soundtrack zadnje Marc Jacobsove revije bila pjesma The Beautiful People by Marilyn Manson. Prisjetih se ja tu svoje pubertetske Manson faze, poderanih štrampli koje su se nosile na rukama, šiljaka i ostalih metala koje sam vješala po sebi, kućnih derneka, kafanskih podruma i raznih ranih eksperimentisanja primjerenim tim godinama. Nađem ja i svoj stari cd i počnem ponovo slušati. Danima. Upijati riječi pjesama koje još uvijek znam napamet, ali ovaj put shvatam malo bolje i ne tako ozbiljno. Prošle nedelje, dok sam sa prijateljicom-najpoznatijom australijankom kovrđave plave kose u Sarajevu-spremala obilni i masni nedeljni doručak, također smo upijale Mansonovu muziku. Dok smo mahale glavama nad tavom i u pidžamama, moja prijateljica je spomenula kako je kao šesnaestogodišnjakinja, ’98. godine posjetila njegov koncert. Zajedno i odmah smo se složile kako muzika uopšte nije toliko hardcore koliko nam se tada činila, već da se to komotno može nazvati malo mračnijim popom. Onda je ona rekla ključnu stvar koja je inspirisala ovaj tekst: Lady Gaga je Marilyn Manson naše dekade, s tim što je ona mnogo pristupačnija. Lady Gaga je osvojila mainstream onako kako Manson nikada  nije mogao.

Prošle sedmice, Lady Gaga potvrdila je svoju svjetsku medijsku dominaciju kada je na dodjelu Grammy nagrada, suptilno stigla zatvorena u ogromno jaje koje je pronijela grupa njenih robot sluga. Iz jajeta se izlegla na sceni, samo da bi opjevala svoj novi instant hit “Born this Way”, stvoren da postane himna svim mainstream freakovima. Njene pjesme su masovni hitovi Euro-pop zvuka, sa velikim dance floor beatovima, koji su je zajedno sa Rihannom i Katy Perry, lanisirali na vrhove top listi. Dok bi Gagu  lako bilo otpisati kao još jedan manufakturisani pop produkt, sa 28 miliona Facebook fanova i bilionom Youtube posjeta koje potvrđuju njen superzvijezdani status, vizuelni elementi koje koristi kao i tekstovi pjesama upiru u otuđenost osjećaja jednog outsidera, na vrlo sličan način kojim se koristio i Manson. Tekstovi njihovih pjesama očito se obraćaju odbačenim tinejdžerima, za koje i Gaga i Manson tvrde da u bili u srednjoj školi. Naravno, prije Mansona bili su i mnogi drugi kao što su Alice Cooper ili David Bowie, koji ne samo da su pjevali o osjećaju društvene  otuđenosti već su to komunicirali kroz radikalne vizuelne elemente i performanse. U slučaju svih pomenutih izvođača ništa nije slučajno, niti proizvoljno -način na koji pričaju u intervjuima, način na koji se kreću i izvode svoje nastupe; u suštini kreacija njihove persone je njihov najveći performans.

Uprkos šljaštavom i prezasićenom pop svijetu koji nas okružuje, živimo u teškim i mračnim vremenima panike i sveopšte krize. Što bi moja australijanka rekla- ljudima je potrebno da izraze svoj Id sada više nego ikada (googlajte Freuda za više informacija). U slučaju Mansona i Gage, potisnuti dio našeg društva predstavljen je kroz vizualne elemente i tekstove pjesama, dok je sama muzika relativno benigna, te dopušta nesmetano radio emitovanje, odnosno subverzivu pop manipulaciju.

Marilyn Manson se koristio  Antikrist asocijacijama, te predvidivo inspirisao masivnu odbojnost u američkom društvu. Uzimajući svoj pseudonim od jedne od najslavnijih i jedne od najozloglašenijih ikona 20. stoljeća, Marilyn Monroe i Charles Mansona, on i njegov bend eksplodirali su na muzičkoj sceni sredinom 90ih godina na opšti šok i horor religiozne Amerike. Njegov hiperstilizirani gotski look, zajedno sa pomno konstruisanim performansima stvorili su legiju obožavatelja, ali i ljutih protivnika. Izdavanjem drugog albuma Antichrist Superstar 1996. godine, koji se prodao u 7 miliona kopija, postao je ikona nepopularnih tinejdžera i outsidera širom svijeta. Sa tekstovima poput “I never really hated the ‘one true God’, But the god of the people I hated”, njegova “mračna” i “satanistička” strana shvaćene su bukvalno i postao je javni neprijatelj broj jedan. Imajući u vidu njegove vrlo inteligentne manire,  te posmatrajući njegov život i djelo kao totalni performans, suptilnosti su se u očima mase izgubile.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=Rl6fyhZ0G5E{/youtube}

Ono što je vrlo zanimljivo je to da Lady Gaga koristi skoro identične vizuelne elemente kao Manson-krst u plamenu (ne smijemo se ovdje ne prisjetiti i Madonne) ili to što često na kraju svojih nastupa bude prekrivena krvlju. Međutim Gaga ima savezinka kojeg Manson nikada nije imao: modnu industriju. Dok Mansonovi dlanovi (i oči) stigmatično krvare u svakom mračnjačkom spotu, Gaga je blještava, ispolirana i najvažnije- brendirana velikim dizajnerskim imenima.  Kao što svi znamo, moda može sve učiniti prihvatljivim. Dovoljno je samo pogledati Zoolander da vam bude jasno da modnu industriju čine  freakovi.Freakstvo se slavi, jer prodaje novine i stvara neophodnu hajku. Iznad svega, to je industrija i kako Manson kaže u svojoj pjesmi the Dope Show, “They love you when you’re on the cover and when you’re not, they love another”.  Ironija leži u tome što moda stvara vizuale i trendove koje bi “mainstream” trebao imitirati-za isti onaj mainstream koji  “muči”  one koji se ne uklapaju u kalup, te ih čini outsiderima. Jedinstvenost koja se slavi u modi društvo često odbacuje, te za likove poput Mansona i Gage stvara armiju rezonantnih sljedbenika.

Lady Gaga bukvalno regrutuje vojsku svojih outsidera, tvrdeći u zadnjem američkom Vogue izdanju kako je ona za svoje fanove “isprika za istraživanje identiteta”.  Besramno je posudila i prisvojila Michael Jacksonovu koreografiju, odnosno poznati Thriller pokret  kao svoju prepoznatljivu frazu/pokret zahtijevejući od svoje vojske “Malih Čudovišta” da “podignu svoje kandže”. Njen zadnji single, “Born this Way” već je internacionalni broj jedan. Muzički, to je možda njena najmanje progresivna pjesma u kojoj ona moli svoje sluštalje da budu to što jesu, jer su prelijepi upravo onakvi kakvi su (Za sličan ili isti efekat podizanja samopouzdanja i vjere u sebe izgooglajte riječi pjesama ‘Beautiful’ by Christina Aguilera, ‘I will survive’ by Gloria Gaynor ili se pridružite online podršci koju vode Oprah ili Dr. Phil). Iz nekog nepoznatog i začuđujučeg razloga,  Mansonove himne sa tekstovima poput “I don’t like the drugs, but the drugs like me” ili “I’m a teen distortion, Survived abortion, A rebel from the waist down”, nemaju isti spiritualni i afirmativni uticaj na mainstream.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=kZwxOQIp-sY{/youtube}

Uprkos ovoj minornoj razlici u lirskom izričaju, njihova poruka solidarnosti za sve koji se osjećaju kao outsideri u svojoj okolini je identična. Jedina razlika je u tome što je Gagina poruka umotana u glamuroznu fantaziju šljokičaste krvi, dok je Marilyn Manson odabrao mračniju viziju krvi koja lako uzrujava. Niko javno ne govori kako Gaga vrši uznemirujući uticaj na tinejdžere, dok je Manson bio lično optužen za svaki nasilni zločin koji je neki tinejdžer počinio 90ih godina.

Finalno, najveća paralela leži u umjetnosti njihovog peroformansa (Manson je čak bio i gost na Gaginom remixu pjesme ‘Love Game’). Ovo nisu persone koje oni ostavljaju kada siđu sa bine. U njihovim intervjuima, očito je da oboje posjeduju karizmu koja u stvarnom životu nikoga ne ostavlja ravnodušnim, ne samo svojim dramatičnim outfitima, već inteligencijom, kompleksnošću i svojom preciznom vizijom. Ovo nisu slučajne zvijezde.  Na Marc Jacobsovoj reviji manekenke su šetale uz tekst “Hey you, what do you see? Something beautiful, something free?”.  Gaga opet pjeva “Fashion, put it all on me. I am anyone you want me to be”. Sa svojim hiper realizovanim i požrtvovanim performansima, šta su oni? Ako ništa drugo, oni su konstantna, živa modna revija.