Ko su hakeri od kojih strahuje svijet

Nije poznato da se ikada, u historiji interneta, u kraćem vremenu desio veći broj hakerskih napada na web stranice i servere kompanija visokog profila kao u posljednje vrijeme. Napadi su išli od Sonyja preko američkog Senata pa sve do CIA-e. Iza svega djelimično stoji grupa haktivista, ali većinom je to djelo gomile klinaca kojima je jednostavno - dosadno, piše Tportal.hr.

Iako su hakerski napadi bili učestali čitave godine, pa i u 2010., prava je drama počela u aprilu 2011, kada je Sony priznao da su hakeri provalili u servere njihovog PlayStation Networka i pokrali na desetke hiljada privatnih podataka korisnika, a PSN je bio ugašen punih mjesec dana. Cijeli je incident Sony koštao nekoliko stotina miliona dolara, no to je bio tek početak.

Nakon tog napada, Sony je nastradao još nekoliko puta, a hakeri iz dvije rivalske skupine, LulzSec i Anonymous, natjecali su se koja će srušiti i/ili provaliti u više servera. Kolateralne žrtve tog hakerskog rata bili su Nintendo, CIA, američki Senat, MMF, popularne online igre Minecraft i League of Legends te milioni korisnika čiji su privatni podaci ukradeni.

Anonymous je još u decembru 2010. srušio servere PayPala i Amazona u znak podrške Wikileaksu, zviždačkoj organizaciji kojoj su te kompanije uskratile svoje usluge. Riječ je o grupi hakera koja, kako tvrde, nema lice, nemoguće ih je svrstati pod zajednički imenilac, ima ih na stotine, ako ne i hiljade, a djeluju radi političkog i društvenog aktivizma, najčešće protiv velikih korporacija, opresivnih režima i u odbranu slobode govora.

S druge strane, grupa LulzSec svoje napade uglavnom radi "for the lulz" ili - iz čiste zezancije. I oni će rado napasti velike i, kako kažu, "zle korporacije", no njihova meta može biti i online igra ili neki posve nevini pojedinačni korisnik. Poznati su po DDoS (Distributed Denial of Service) tipu napada, pri kojem se na udaljeni web server šalje velika količina zahtjeva, uslijed čega se rad servera usporava ili ovaj potpuno prestaje sa radom, a ponekad i oni kradu privatne podatke (učinili su to Sonyu, provalivši u Sony Pictures).

Obje su grupe potekle s legendarnog foruma 4Chan, koji nema arhivu i na kojem se nevjerovatnom brzinom smjenjuju postovi anonimnih korisnika, samo da bi ih već za koju sekundu zamijenili novi. 4Chanovci su poznati po nihilizmu i provokatorskom stavu te mržnji prema više-manje svemu što im ne odgovara. Nekad će pomoći čovjeku u nevolji - primjerice, založili su se za osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea - a nekad će učiniti sve da nekome unište život, kao što je to bio slučaj sa djevojčicom iz Bugojna koja je na video snimci bacala psiće u rijeku (o čemu smo pisali u više navrata), čiji su identitet vrlo brzo otkrili upravo 4Chanovci.

U svakom slučaju, u posljednje se vrijeme čini da su Anonymous i LulzSec počeli javno ratovati, i to na način da zagorčaju život drugoj skupini što je više moguće, ili pak hakiraju što više stranica i hvale se svojim uspjesima. Nažalost, u toj bitki najviše stradavaju korisnici.

Niko ne zna šta će ijedna od te tri skupine učiniti sljedeće, no posljednjih dana LulzSec se osokolio te u akciji nazvanoj Titanic Takeover Tuesday srušio stranice CIA-e i nekoliko popularnih online igara, a svim tim grupa se javno hvali na svom službenom profilu na Twitteru.

Postoji izreka među hakerima, koja otprilike kaže da se tajne službe i američku vojsku ne hakira - onaj ko se to usudi, obično završi u zatvoru na neko duže vrijeme. Kako je LulzSec krenuo, ne bi bilo iznenađujuće da se ubrzo, umjesto o hakerskim poduhvatima, počene pisati o hapšenjima.