Guardian o ratnom bh. produkt dizajnu

Novinar britanskog Guardiana i bivši urednik magazina Icon, Justin McGuirk, pozabavio se sadržajem stalne postavke sarajevskog Historijskog muzeja, te napisao svoje dojmove o predmetima nastalim tokom ratnih godina, a koje su Sarajlijama koristile kao zamjene za sve ono čega su bili lišeni.

Autor se najprije osvrće na nama poznati problem propadanja fantastičnog primjera modernističke arhitekture, zgrade u kojoj je muzej smješten, a sa koje doslovno opada fasada, stepenice su u fazi urušavanja, u unutrašnjosti nema grijanja, a interesa posjetilaca je najmanje. Iz svoje perspektive stranca, McGuirk pretpostavlja da nezainteresovanost lokalnih posjetilaca možda ima razlog u činjenici da bi postavku historijskog muzeja Sarajlije najradije zaboravile.

Stalna postavka Historijskog muzeja već godinama je fokusirana na ratne godine, 1992-'95., te pored priče o ratnim dešavanjima, oružju, poginulim građanima, priča o svakodnevnom životu Sarajlija bez vode, struje, hrane. Objekti koji su Sarajlijama pomogli da prežive su najčešće bili osmišljeni kao kombinacije bilo čega što je bilo pri ruci, a autor svojim čitaocima, kojima je naša ne tako davna svakodnevica nepoznata, objašnjava šta je značila peć bubnjara, kako su se knjige koristile za ogrijev, pravila kolica za kanistere s vodom, improvizirala rasvjetna tijela, a povrće sadilo u saksiji na balkonu. Spominju se i ratni recepti, odnosno jela napravljena od praktično – ničega.

Autor se jasno i glasno ograđuje od toga da ovakav 'dizajn' govori nešto više o autentičnoj kulturi dizajniranja upotrebnih objekata, osim o preživljavanju tokom rata, te navodi ono što smo čuli već toliko puta: da je Sarajevo stotinama godina bilo jedan od evropskih gradova poznatih po toleranciji i različitostima. Također, McGuirk svojim zapadnjačkim sunarodnjacima pripisuje nezaobilaznu potrebu za patroniziranjem kad je riječ o problemima u Africi, Indiji i drugim nekad koloniziranim dijelovima svijeta, te podcrtava da se ovaj rat dešavao nedaleko od njih, u Evropi, prije samo petnaestak godina (u slučaju da su propustili primijetiti).

No, budući da se McGuirk primarno bavi dizajnom, poentira ovako: „Mi dizajn posmatramo kao polje na kojem civilizacija dokazuje svoj pravac, mjereći svoju vrijednost tehnološkim dostignućima i talentom oblikovanja formi. No, kad je civilizacija dovedena u pitanje, pribjegavamo vještini „uradi sam“, ne mareći za luksuzni izgled. Bez obzira na naivan izgled ovih objekata, njihova vrijednost se mjerila time koliko su korisni bili, a prema toj karakteristici oni predstavljaju pravu rijetkost: nekonzumeristički dizajn. To ne znači da oni nisu imali svoju tržišnu vrijednost: za jedan ručni rad poput limene pećice mogli ste dobiti nekoliko kutija cigareta, ali njihov smisao nije bio u čistoj želji za posjedovanjem. Poenta je bila u želji za opstankom.“

Guardian.co.uk/radiosarajevo.ba