Bob Dylan u Zagrebu (FOTKE I IMPRESIJE)

5000 ljudi iz raznih generacija došlo je slušati 69-togodišnjeg rock pjesnika, kojeg mnogi nazivaju prorokom i revolucionarom, taman koliko treba da atmosfera bude intimnija i svima ugodna. Ospred ulaza mnogo ljudi koji traže kartu više.

Decibeli su i ovaj put bili pristojno regulirani – sjećam se kako je u publika, navikla na koncertne “spektakle” zadnjih godina, tokom Dylanovog varaždinskog nastupa komentirala da je “pretiho”.



Muzičar koji je potekao duboko iz američke blues, folk i jazz tradicije počeo je koncert lagano i bez priče, a tako je i završio. Izuzetak je jedan "Thanks friends” pred kraj koncerta, poslije kojeg je slijedilo predstavljanje članova benda. Bez previše svjetla i buke, od početka do kraja, baš kao da ga slušamo u nekom baru.

Malo na klavijaturama, malo na gitari, malo na usnoj harmonici, a sve u šeširu, pjevao je pjesme koje su uglavnom većini publike bile nepoznate, osim par klasika kao “Tambourine Man”, ili za bis odsvirane “Like a rolling Stone” i “All Along the Watchtower”.

Puna dva sata, pjesme su se perfektno nadovezivale jedna na drugu, tako da su se činile stopljene, sa blagim pojačavanjem emocija, koje su se mogle osjetiti i od samog Dylana. Prilično dugo se smijao!

Moglo se primijetitiiti da publika sa posebnim poštovanjem sluša koncert, pa je atmosfera na trenutke bila i pomalo uzvišena. Neki su znali zašto, neki ne.



Spomenimo da je Robert Zimerman (koji je navodno u čast velškom pjesniku Dylanu Thomasu promijenio prezime u Dylan), osim što ima iza sebe skoro 50 albuma, te niz priznanja za životno djelo, nazvan “glas generacije” od vremena kad je u Vijetnamu bijesnio rat. Američka folk muzika je tada ustajala protiv društvenih nepravdi, za crnačku emancipaciju, poštovanje prirode, protiv rata. On je bio umjetnik koji je od samih početaka na radničkim zabavama kroz muziku propovijedao društveni angažman, i od Greenwich Villagea do Berkeleya pjevao protestne pjesme.



Zbog ogromne snage njegove autentične ličnosti, te zbog utjecaja na popularnu muziku i na svijest svoje generacije, Bob Dylan se pojavljuje kao “izabrani predstavnik kontrakulture”. Dok su ga radikali nazivali izdajnikom, jedan period mnogi su ga ozbiljno smatrali novim mesijom, dok ga genijem smatraju i danas.

Još fotki

semra, radiosarajevo.ba