Priča o 'Fahri'

Nema dileme da je većini stanovnika Sarajeva – nisam siguran i mnogo dalje od Sarajeva – pitanje svih pitanja minulih dana, šta će biti s Fahrom! Ili sutra s Bakirom. Ili prekosutra s nekim trećim, sličnim. Na isti način, nekako, ne brinu ni "oni tamo" o Dodiku, ili oni na jugu o Čoviću. I u lopovluku na tim prostorima ima malo više sistema i malo manje merhametluka.  

Piše: Zlatko Dizdarević za Radiosarajevo.ba

U Sarajevu, pitanja o "Fahri", eto, sudbinska su za "sudbinu Bošnjaka", za "koaliciju", za konačno otkrivanje istine "ko to ruši Bosnu...". Zato što je uhapšen jedan čovjek, ali nije on suština, prestaju da rade parlamenti, sudbina političkih stranaka važnija od države i sistema, cilj samoproklamovanih "struktura" upakovan s dijelom medija i glasovima advokata plaćenih da brane konkretnog čovjeka postaje rušenje institucija, a narod navija. Za i protiv sistema. Zapravo, za i protiv Fahre, čija je sudbina dignuta do pitanja opstanka čitavog naroda. I šire. 

Sve ovo skupa postaje polako ali uporno opasna farsa. Zapravo dokaz stare slutnje da dobrom dijelu stanovnika Bosne i Hercegovine i posebno njihovih "lidera" država nije ni u peti. Mentalno, kulturološki, psihološki i sistemski. Politička mahala pojma nema šta je država, šta su institucije, šta je sistem, šta su zakoni. To čak i nema mnogo veze s time radi li se o "dobrim" ili pokvarenim ljudima i nakanama. Mnogo je onih što su istinski merhametli pa im taj merhametluk, eto kad se desi muka, važniji od pravde i zakona. Neka pravde, a o tome šta je pravedno a šta nije odlučuje mahala i odlučuje babo za sinijom. I poslije babe, babini sinovi. I dalje...

Kako to izgleda u našim životima danas. 

Kaže ozbiljan čovjek, "Radončić je prevelika riba da bi se sve zataškalo..." I svede pravosuđe i zakon na veličinu "ribe". Zapravo, veličinom "ribe" dimenzioniramo pravosuđe, princip i zakon. Kaže drugi, "u zatvor će ili Radončić ili neko od tužilaca". Da li to znači, u pravosuđu i zakonu, da ne postoji varijanta u kojoj sud nakon urednog postupka može osloboditi optuženog i da tužilac ne mora "u zatvor". Čemu služi sud. Jeste, ali ako je "riba" velika, pravila su druga! Ko odlučuje o dimenziji "ribe", i kako. Mahala, babo, raja, mentalitet  prilagođen interesu unaokolo. Politička stranka, jedna od mnogih takvih u državi Bosni i Hercegovini, čak ni najbrojnija, ali ima moćan medij što titra raji, javno saopćava da ima "puno povjerenje u sposobnost pravne države... ali je sve što se dešava s hapšenjem njihovog predsjednika besprizorna politička montaža koja ima za cilj destabilizaciju bošnjačkog političkog faktora..." Oni, naravno, znaju da su bošnjački politički faktor... Pa zato se, valjda, otkazuju i sjednice parlamenata na raznim nivoima.

Lideri kao "faktor" otvorili su rat protiv onoga što bi trebalo da je država. I u što se kunu, dok im se ne udari na pojedinca. Ili na grupu koja je ovdje sistem. U Bosni i Hercegovini oni su, pojedinačno, i grupno, vlasnici sva tri stuba sistema, i zakonodavnog, i izvršnog i sudskog, a nisu ono što bi bili u tom sistemu da je uređena država  jača od njih. Smisao njihovog djelovanja je kako sačuvati taj odnos (ne)sistema i njih. Oni iskreno misle da je to normalno, jer na takvoj "genetici" bez države počivaju. Njihov projekt je sačuvati sebe i svoj interes a ne državu kao opće dobro i institucije koje tome služe. Velike mudrosti tu nema. Fahro je usput. Onaj ko ga je uhapsio zna zašto je to uradio i to će dokazivati. Sa svim posljedicama dokazanog ili nedokazanog. I jednu i drugu varijantu dokazuje sistem koji je veći i značajniji, u normalnoj državi, od pojedinca. Ako u praksi ne valja, zna se ko to mijenja i popravlja. Upravo oni što nisu zasjedali  jer je jedan građanin uhapšen. Oni što imaju iskustvo državotvornosti znaju o čemu se radi. Kao što male i velike kabadahije ne žele da znaju jer im ne odgovara. I iskreno su šokirani kada to spoznaju na vlastitoj koži. 

Nisu ni Britanci, ni Francuzi ni mnogi drugi bolji od nas, 'nako, kao ljudi. Ali imaju sistem  kojeg bar pokušavaju da se drže. Pa kad ih uhvate s rukama umočenim u tuđe, nikome ne pada na pamet da ruši sistem jer će posljedice toga biti za sve mnogo gore od presude jednome, ma ko to bio. Mnogi se ni tamo baš ne snalaze u toj mudrosti ali, ko ih pita. A ako nadjačaju, kao što se dešava, onda se to zove državni udar.

Poenta u priči o Fahri je što to uopće nije priča o Fahri. 

Već o tome hoćemo li imati snage da iskoračimo makar mali korak iz političke mahale podređene jednoj siniji koja se bjanko, koalicijski samoproglašava "bošnjačkim političkim faktorom", zapravo oduzimajući mogućnost ljudima da doista postanu faktor demokratske države i sistema. Teško. 

Izgleda bez veze s ovim, ali i cijela aktuelna priča o našoj aplikaciji za prijem u Evropsku uniju dio je istog mentalnog sklopa. Kako nema interesa, snage, volje i projekta da iskoračimo iz interesne mahale i terora tribalstva i grupe, i rezultatom se realno približimo tom sistemu u koji kao hoćemo. Već mimo svake realnosti trčimo u ništa, jer će tako pokoji pojedinac "ući u povijest". I od ostalih napraviti povod za podsmijeh. Povijest čega? Uvjerenja da smo nekoga prevarili i podmetnuli im kukavičije jaje. Eto ko mi mangupi a oni budale. 

Taj čip podignut na nivo "borbe za Fahru kao borbe za bošnjački politički faktor" svakodnevno povećava razmak između svih nas što smo u mračnom tunelu, u kojem smo, i svjetla na kraju tog tunela. To nam se svjetlo za babinim soframa odvajkada obećava, a niđe ga. 

Nešto ne valja – u sistemu.