Preminuo Josip Bukal

Josip je rođen u Okešincu između Kutine i Ivanić-Grada 1945. godine. Poslije završetka osnovne škole doselio je u Sarajevu gdje je počeo trenirati u Željezničaru. Po završetku omladinskog staža prešao je u prvi tim za koji je debitirao u sezoni 1963/1964. U Klubu se zadržao punih deset sezona prije nego je 1973. godine otišao u belgijski Standard.

Željezničar je ukupno odigrao 290 zvaničnih utakmica, uključujući i standardne nastupe u šampionskoj generaciji u sezoni 1971/1972. Postigao je i 128 golova i drugi je strijelac u historiji Kluba. Igračku karijeru je okončao 1977. godine poslije još jedne polusezone u Želji.

Bio je i reprezentativac bivše Jugoslavije. U dresu reprezentacije skupio je 24 nastupa, pri čemu je postigao deset golova. U dugoj i uspješnoj karijeri isticao se kao veliki sportista, izuzetno snažan i pokretljiv, fantastičan strijelac. Već kao omladinac isticao se kao fenomenalan strijelac. Međutim, kada je ušao u prvi tim, eksperimentiralo se s njim u half liniji. Ipak, treneri su ubrzo prepoznali njegov potencijal izvrsnog napadača. Zbog razornog šuta često je pogađao i s velikih udaljenosti, a kada se tome doda i odlična igra glavom, jasno je zašto je jedan od najboljih strijelaca u klupskoj historiji.

Bio je prepoznatljiv po razornom udarcu. Stručnjaci su vjerovali da je upravo Bukalov šut u to vrijeme bio najsnažniji na svijetu. Jednom prilikom, u vrijeme dok je igrao za belgijski Standard, izmjerena je brzina lopte od nevjerovatna 142 km/h nakon Bukalovog udarca, što je u to vrijeme bio apsolutni svjetski rekord.

Jednom prilikom na Koševu, Željezničar je igrao s Rijekom. Na 40 metara od gola, Bukal je uzeo zalet i na iznenađenje svih šutirao sa te udaljenosti. Lopta se velikom brzinom našla u mreži gola Riječana. Potom su navijači na stadionu zapjevali: “Mujo kuje, Bukal razvaljuje”.

Skroman i povučen van terena, bio je noćna mora golmana svakog protivničkog tima. U vrijeme kad je nastupao, smatran je za jednog od najboljih centarfora svijeta. Dobar dio karijere proveo je u Belgiji nastupajući za Standard iz Liježa. I tamo je stekao status istinske legende. 1974. godine, bio je najbolji strijelac Kup-a UEFA sa 12 golova.

Kasnije je radio kao trener u Željezničaru, čak je jedno kratko vrijeme u sezoni 1988/1989 bio i šef stručnog štaba prvog tima.

Jedan je od najzaslužnijih što je Željezničar opstao za vrijeme agresije. S još nekoliko entuzijasta, održao je rad Kluba u njegovim najtežim trenucima.

FK Željezničar izražava najiskrenije saučešće porodici.