Snadbijevanje hranom na Bliskom istoku teže je nego ikada prije

Arapske zemlje žele postati nezavisne od uvoza hrane kako bi izbjegle nestašicu pšenice uzrokovanu ratom u Ukrajini. Postoje obećavajući pristupi ,ali su mali izgledi da postanu nezavisne o uvozu iz inostranstva.

Za vlade na Bliskom istoku rat u Ukrajini i očekivani manjak uvoza pšenice ove godine znače da je nezavisnost od hrane iz inostranstva hrane glavni prioritet, piše DW.

"Napori su se nakon pandemije koronavirusa i rusko-ukrajinske krize ponovo udvostručili," kaže za DW Neil Quilliam iz odjela za Bliski istok i sjevernu Afriku londonskog trusta mozgova Chatham House.

Trending

Fury je bio siguran u svoju pobjedu: Pogledajte njegovu reakciju kad je Usyk proglašen pobjednikom

Jedan od primjera je Liban, gdje se pšenica uzgaja na 50.000 hektara. Međutim, za potrebe 6,5 miliona stanovnika potrebno je 180.000 hektara obradive zemlje. "Decenijama je Liban uvozio pšenicu u velikim količinama jer je bila jeftinija od domaćeg uzgoja. Zbog krize sada moramo pronaći alternative", priznaje Abdallah Nasreddine, glasnogovornik Ministarstva poljoprivrede.

"Ministarstvo poljoprivrede je od međunarodnih organizacija već zatražilo da identifikuju plodno tlo. Ali i dalje nam je potrebna finansijska podrška", rekao je Nasreddine za DW

Međutim, prije nego što Svjetska banka ili Međunarodni monetarni fond pruže finansijsku pomoć, potrebne su ekonomske i strukturne promjene. A to se čini prilično daleko, jer je zemlja na ivici kolapsa, i politički i ekonomski. Libanska funta u posljednje tri godine izgubila 90 posto vrijednosti u odnosu na američki dolar, zbog čega stanovništvo sebi skoro da ne može priuštiti uvoz hrane. Međutim, to ide u prilog domaćoj proizvodnji hrane.

„Lokalni proizvodi postali su konkurentniji i atraktivniji", kaže za DW Michael Bauer iz Fondacije Konrad Adenauer u Bejrutu. Više je samoodrživih projekata i start-up-ova: "Zapravo je sektor poljoprivredne tehnologije jedno od rijetkih područja koje ovdje raste."

Inovacije u poljoprivredi

Jedan primjer je projekat vertikalne kultivacije koji je pokrenuo inženjer zaštite okoliša Ziad Abi Chaker. On pretvara ravne krovove kuća u Bejrutu u vertikalne povrtnjake i planira vertikalne pijace. „Hrana je postala veoma skupa“, objašnjava on za DW.

"Zato ih ljudi sve više i sami uzgajaju. Naši projekti vertikalne poljoprivrede su proteklih godinu dana bili na dobrom putu, a otkako je počeo rat, to se povećalo." Ziad Abi Chaker je izgradio pet vertikalnih farmi 2021. godine, a ove godine planira izgradnju još sedam.

Drugi primjer je zadruga istočno od Bejruta koja proizvodi drevne sorte sjemena. „Buzuruna Juzuruna" (Naše sjeme, naši korijeni) se značajno proširio od 2016. "U 2021. potražnja za našim sjemenom je bila ogromna", kaže jedan od farmera. Poljoprivrednici se raduju šansi da rijetke sorte spasu od nestanka i mogućnosti da nabave pristupačno sjeme mijenjajući ga za pšenicu, ječam ili povrće.

Međutim, do sada su ovi uspješni projekti bili izuzetak. U Libanu postoji toliko strukturnih problema da je malo vjerovatno da će nezavisnost od uvoza hrane uskoro postati stvarnost. Klimatske promjene također ne zaobilaze Liban, naglašava Neil Quilliam. "Ključni izazovi kao što su suše, rastuće temperature i nestašica vode utiču na cijeli region."

Egipat je sa 102 miliona ljudi najmnogoljudnija arapska zemlja, a također zbog rata u Ukrajini ima problema sa opskrbom pšenicom. Prema prognozama, stanovništvo će ove godine pojesti oko 120 miliona tona pšenice. Zemlja trenutno proizvodi deset miliona tona godišnje. Ostatak se uvozi - a 80 posto dolazi iz Ukrajine i Rusije.

Nakon što je počeo rat, egipatska vlada razvila je plan za jačanje lokalne proizvodnje. "Ove godine vlada je dodijelila ekvivalent od skoro 102.000 hektara zemlje za uzgoj pšenice, a sljedeće godine ova površina će se udvostručiti," kaže za DW Aladdin Hamwieh, biotehnolog u Međunarodnom centru za poljoprivredna istraživanja u sušnim područjima (ICARDA).

"I to je dodatak na više od 600.000 hektara koje smo obrađivali u proteklih nekoliko godina." Pšenica se sada uzgaja ne samo u plodnoj delti Nila, već i u pustinjskim regionima Gornjeg Egipta, iako je tamošnjem suhom tlu potrebno više đubriva.

Vlada takođe podstiče domaću proizvodnju tako što poljoprivrednicima daje certificirano sjeme koje daje veće prinose. Takođe se obavezala da će otkupiti više od šest miliona tona pšenice od farmera po utvrđenoj cijeni. Ovim se želi osigurati hitno potreban program ishrane.

Egipat subvencionira hranu za 70 posto stanovništva - posebno hljeb, koji je osnovna namirnica svakog obroka. Zbog toga se u budućnosti razmišlja o miješanju pšenice sa ječmom. „Ječam raste na suhom, neplodnom tlu sa visokim sadržajem soli, što nije moguće za pšenicu“, objašnjava direktor ICARDA-ovog odjela za istraživanja Michael Baum.

Važne su i promjene koje promovišu uzgoj, dodaje njegov kolega Aladdin Hamwieh: "Sve više pšenice se uzgaja na uzdignutim gredicama. To štedi do 25 posto na navodnjavanju, zahtijeva 15 posto manje sjemena i povećava prinos usjeva do 30 posto."

Aladdin Hamwieh kaže da "možda nikada nećemo postići nezavisnost od uvoza pšenice", ali povećanje domaće proizvodnje na 70 posto bi bio uspjeh. Povećanje od 20 posto moglo bi nadoknaditi rastuću potražnju koja je rezultat povećanja stanovništva od 2,5 posto.

Povratak korijenima

Svjetska banka je jedan od glavnih ponuđača kreditne i finansijske pomoći u regionu. Ona upozorava da će nesigurnost hrane ostati sve veći izazov u godinama koje dolaze - ali vidi i moguća rješenja. "Lokalna poljoprivreda i hrana mogu biti motori ekonomskog rasta i stvoriti radna mjesta za mlade stručnjake", smatra Ferid Belhaj, koji je u Svjetskoj banci potpredsjednik odjela za Bliski istok i sjevernu Afriku.

Bliski istok i Sjeverna Afrika "mogu vratiti svoje istorijsklo vodstvo u poljoprivrednim inovacijama ulaganjem u pionirske metode i tehnologije koje odgovaraju na promjenjivu klimu, kao što su hidroponika, poljoprivreda prilagođena zemljištu i sigurna upotreba prerađene vode."

Poljoprivredna tehnološka kompanija Pure Harvest iz Abu Dabija smatra se jednim od takvih pionira. Kompanija proizvodi poljoprivredne proizvode pomoću hidroponike, tako da usjevi rastu na mineralnim hranljivim rastvorima umjesto na zemljištu. Ova tehnologija se smatra inovativnim odgovorom na dezertifikaciju, još jedan izazov u regionu.

Do sada je Pure Harvest takođe broj jedan u drugoj oblasti: 2020. godine, Wafra International Investment Company uložila je 100 miliona američkih dolara u kompaniju - najveća investicija ikada uložena u kompaniju za poljoprivrednu tehnologiju na Bliskom istoku.