Situacija u Ukrajini: Je li se Putin doveo u ćorsokak?

Vladimir Putin mora da je znao kako će SAD i NATO odgovoriti na njegov decembarski ultimatum, u kojem je tražio prekid njihovih vojnih aktivnosti u istočnoj Evropi i srednjoj Aziji, čak i prije nego što je odgovor u pisanom obliku ruskom Ministarstvu spoljnih poslova dostavio američki ambasador John Sullivan.

Odgovor je naravno glasio: "ne" ruskom vetu koji se odnosio na proširenje NATO-a, "ne" povlačenju savezničkih snaga iz srednjoevropskih i baltičkih država članica, ali i "da" pregovorima o kontroli naoružanja i mjerama izgradnje povjerenja. To je ono što su Amerikanci više puta govorili njemu i njegovom ministru spoljnih poslova Sergeju Lavrovu u sedmicama nakon što je Putin zatražio "sigurnosne garancije" od NATO-a.

Konkretan zahtjev Kremlja za odgovorom u pisanoj formi na ruski ultimatum bio je pokušaj da se kupi vrijeme i iskoristi prilika da se dublje zabije klin između Washingtona i njegovih evropskih saveznika, da se nagomila još više vojnika na granicama Ukrajine i zadrži svjetska pažnja na Moskvi kao ključnom igraču na svjetskoj političkoj sceni, piše DW.

Trending

Pucnjava u BiH: Ima uhapšenih

Međutim, Putin se suočava sa sve ratobornijom američkom administracijom, koja, čini se, sve više utiče na svoje evropske saveznike.

U neočekivanom potezu, koji predstavlja eskalaciju na diplomatskoj razini, Washington je u srijedu naložio grupi od dvadesetak ruskih diplomata da napuste SAD.

Kakav će biti odgovor Kremlja Sjedinjenim Državama i NATO-u? Rani indikator mogla bi biti sudbina teksta koji su SAD poslale kao odgovor Kremlju. Američki šef diplomatije Anthony Blinken rekao je da on sadržaj američkog odgovora na ultimatum neće objaviti u javnosti, kako bi se ostavilo prostora za diplomatiju.

Uskoro bismo mogli da vidimo kako poruke SAD-a i NATO-a, u cjelini ili djelimično, "cure" u ruske državne medije odnosno u oligarhijske privatne glasnike kao što su "Komersant" i "Izvestija".

Lavrov je takvu mogućnost dao naslutiti. Ovo je trebao biti namjerni šamar u lice Amerikanaca i rani znak upozorenja da je Putin spreman djelovati, a ne razgovarati.

"Invazija moguća, ali bi cijena bila previsoka"

Kremlj nema mnogo opcija. Invazija u punom obimu načelno je moguća, ali bi Moskvu koštala mnogo više od prve faze rata 2014.- 2015. godine.

Otpor Ukrajine bio bi mnogo žešći i profesionalniji nego prije osam godina, a međunarodne sankcije bile bi puno bolnije. Gasovod Sjeverni tok 2 bio bi mrtav.

Ono, što nije manje važno, je da bi potpuni rat ušutkao i one najaktivnije, posebno u Evropskoj uniji, koji nastoje "razumjeti Rusiju". Osim toga, to bi međunarodno izolovalo ne sam Putinov režim već i njega lično - u mnogo većoj mjeri nego prije. Uz to, još dugo ne bi bio pozivan ni na kakve samite.

No, ruski vlastodržac ne može tek tako reći: "Oprostite, pogriješio sam!" — a zatim povući trupe s granica Ukrajine i angažirati se sa SAD na tradicionalnoj agendi razoružanja, klimatskim promjenama i na iranskom nuklearnom programu. U tom slučaju bi Putin mogao izgledati slabo i dezorijentisano, nešto što on mrzi više od svega. Kao vrhovni komandant, ne možete dvaput godišnje razbacivati i pomjerati stotine hiljada svojih vojnika naprijed-nazad zbog nekoliko telefonskih poziva iz Washingtona.

Čini se da Kremlj možda privremeno razmatra scenarij u kojem bi upotrijebio fabrikovanu odnosno izmišljenu izliku "uzimanja pod zaštitu Rusa" iz takozvanih Narodnih Republika Donjeck i Lugansk (LNR i DNR), bez njihovog formalnog priznavanja.

Ti marionetski entiteti na istoku Ukrajine, koje je Moskva stvorila još 2014., održavaju se uz pomoć ruske vojske i koriste za vršenje pritiska na Kijev. Ovaj scenarij bi de facto značio legalizaciju ruske vojne prisutnosti na tom području, ali ne i novu invaziju u pravom smislu te riječi. Kremlj se nada da će time razbiti zbijene redove Zapada i dobiti ponudu od Pariza i Berlina za medijacije odnosno posredovanje u rješavanju konflikta. To bi moglo otvoriti mogućnost pritiska na vladu Ukrajine za još veće ustupke i koncesije u korist Moskve uključujući i redefinisanje Sporazuma iz Minska.

"Spasite Ruse Donbasa!"

Putinov režim je već započeo PR-kampanju kako bi rusko i međunarodno javno mnijenje pripremio za takav razvoj događaja. Državni parlament Duma već poziva na isporuku oružja Donjecku i Lugansku. Zastupnici također kažu da su započeli rad na nacrtu sporazuma o priznavanju LNR i DNR.

"Spasite Ruse Donbasa!" - poruka je koja stiže od učesnika raznih panela i diskusija u emisijama na državnoj TV. Ali pravi trenutak za takvu akciju je možda propušten.

Teško je povjerovati da bi se, čak i u Berlinu i Parizu, takva intervencija ocijenila kao sve drugo samo ne kao eskalacija. Ukrajina bi najvjerojatnije odbila pregovarati s Moskvom čak i ako je dio EU pokuša na to prisiliti. To bi Moskvu dovelo u nezgodnu poziciju i sankcije bez ikakve opipljive dobiti. Stoga su možda svi pozivi na "spasavanje Donbasa" trik da se pokaže kako se Putin "opire vrućim glavama" u Moskvi i da je zapravo " čovjek koji samo želi mir."

Malo je vjerovatno da će Putin išta poduzeti prije ceremonije otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Pekingu 4. februara. A ako se tada, kako je najavljeno, sastane s novim njemačkim kancelarom, Olafom Scholzom, onda bi to za Kremlj značilo dodatnu kupovinu vremena.

Bidenova administracija očito namjerava nastaviti s pritiskom na Rusiju. Putin bi mogao razmjestiti nekoliko dodatnih raketnih sistema na ruskom području uz Baltičko more, odnosno regiji Kalinjingrada, jednostrano "suspendirati" sporazum NATO-Rusija iz 1997. i vratiti se na raspravu o novom sporazumu START - nešto što su SAD bile spremne učiniti od prvog dana od kako je na dužnost stupio predsjednik Biden.