Ivo Goldestein: Na djelu je ustašizacija Hrvatske, u regiji treba ohladiti glave

Prof. dr. Ivo Goldstein, ugledni hrvatski povjesničar i intelektualac, redovni profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i doskora ambasador Hrvatske u Parizu, u intervjuu za Radiosarajevo.ba otvoreno govori o onome što se posljednjih sedmica dešava u Hrvatskoj, uključujući i marširanje ekstremnih desničara u crnim uniformama na ulicama Zagreba i Splita na pravoslavni Vaskrs, odnosno godišnjicu osnivanja NDH, dok se u crkvama održavaju mise Anti Paveliću...

Ekstremno desničarenje

O klizanju Hrvatske ka ekstremnoj desnici, negiranju Holokausta i rehabilitaciji ustaštva ovih dana smo mogli čitati na stranicama uglednih svjetskih medija poput Washington Posta ili agencije AP. Hrvatska je u žižu pažnje svjetske javnosti došla i nakon otvorenog protivljenja ratifikaciji Istanbulske deklaracije koja se bavi pitanjem zaštite žena od nasilja.

Razgovarao: Faruk Vele

Sin Slavka Goldsteina, intelektualnog i moralnog velikana, inače rođenog Sarajlije, koji je umro prošle godine, autor je brojnih knjiga, među kojima i “Holokaust u Zagrebu”, “Jasenovac i Bleiburg nisu isto” (napisana upravo s ocem Slavkom), "Židovi u Zagrebu 1918-1941", "Hrvatska povijest", "Tito"...  Sada završava impozantnu knjigu o Jasenovcu.

Radiosarajevo.ba: Gospodine Goldstein, šta se dešava s Hrvatskom? Svjetski mediji pišu o veličanju ustaštva, negiranju Holokausta. Na sve to, Zagrebom i Splitom marširaju crne uniforme... I sve to eskalira od ulaska zemlje u EU 2013. godine. Za nas u BiH to je prilično šokantno jer mi upravo želimo u tu Uniju!

"Imate pravo. U Hrvatskoj se situacija, u tom pogledu, u toj dimenziji, pogoršala otkako smo prije pet godina ušli u EU. Zapravo, situacija je lošija u zadnjih, recimo, tri godine. Činjenica je da su revizionizam, ekstremno desničarenje, ustašizacija na djelu, dakle, intenzivirala se. Svi ti negativni procesi, ako me pitate da se to stavi u europski kontekst, ja bih ga mogao staviti u kontekst regionalni.

U svim zemljama bivše Jugoslavije, na ovaj ili onaj način, gotovo da nema izuzetka, nažalost, je prisutan rast ekstremne desnice. Zapravo, to je rast pokreta koji govore "o nama", nama kao nama, i onima koji su "drugi i drugačiji", a "oni su naši protivnici", da ne kažem neprijatelji. Tako da u tom kontekstu treba vidjeti i hrvatsku političku scenu. Neki akteri u njoj nedopustivo su tolerantni prema izrazima nesnošljivosti, prema upravo tom povijesnom revizionizmu sa ustaštvom.

Hrvatska i onaj dio BiH koji je, nažalost, bio angažiran u takvim politikama, pri tome mislim na hrvatski i bošnjačko-muslimanski korpus, u manjem dijelu, naravno. Zato što uvijek govorim da ni Hrvati ni Bošnjaci-muslimani nisu bili ustaše, nego su prvenstveno i većinski bili partizani u Drugom svjetskom ratu. Prema tome, nijedna nacionalna pozicija se ne može braniti niti ustaštvom, niti četništvom u Drugom svjetskom ratu.

Nego se mora reći da su ti narodi participirali u zajedničkoj borbi, protiv zajedničkog fašističkog porobljivača i domaćih izdajnika, na strani partizanske borbe. To nije samo politička korektnost ili potreba političke korektnosti, nego, što se tiče velikog dijela Srba, Hrvata i Bošnjaka – muslimana u Hrvatskoj i BiH, povijesna istina. Ja to ne govorim samo zato što je to lijepo čuti nekim briselskim ili washingotinsim ušima, nego  je to povijesna istina, povijesna činjenica".

Radiosarajevo.ba: Koliko ste, iskreno, zabrinuti zbog svega i kamo ovo može da vodi? Posebno u kontekstu i upozorenja utjecajnih svjetskih medija...

"Ja to ne gledam samo s pozicije Hrvatske i Zagreba, gdje živim, nego sa pozicije šire regije. To su negativni procesi. Oni nas, ti procesi, čitavu regiju, neovisno ko je sada u EU, a ko nije, izguravaju iz nekih procesa globalizacije, potrebe da se povezujemo i da budemo dio jedne svjetske, društvene, ekonomske zajednice.

Tu smo u jednoj situaciji da, zapravo, sami sebe izguravamo iz te pozicije, bili u EU, kao Hrvatska, što je, naravno, velika, nemjerljiva prednost, ili živjeli u Srbiji, BiH i drugim zemljama koji teže integraciji u EU".

Radiosarajevo.ba: Istovremeno i u Evropi raste snaga ekstremne desnice, počevši od Italije, preko Njemačke i Francuske, do, evo, Austrije, Mađarske i Češke... Pojedini se plaše i uspoređuju situaciju s 30-tim godinama prošlog stoljeća..."Mene to kao hrvatskoga građanina, prije svega, interesira, pa i brine. Paralele s 30-tima prošlog stoljeća, ipak, su malo pretjerane. Ipak je Europa u posljednjih 70  godina, nakon Drugog svjetskog rata,  napravila velike korake u razvoju liberalne demokratije, uvažavanja drugog i drugačijeg.

Jest, imate pravo. Očit je rast desnice, desnih snaga. Teško  je govoriti što je to ekstremna desnica, što je umjeren desnica, što su fašistoidne tendencije, što nisu. Ovisi o kontekstu, socijalnom, državnom... Svaka država je na određen način fenomen za sebe i teško je reći koliko je taj ekstremizam jak u pojedinim situacijama. On je jak. Temelji EU su solidarnost, uvažavanje drugog, miroljubivost. Oni njih, ovakva ekstremna desnica,  stvarno dovode u pitanje. S jedne strane, a s druge strane, mislim da su tu, ipak, elementi, fenomeni koji su zapravo privremeni.

U Francuskoj je ekstremna desnica, Pokret nacionalne fronte Mari le Pen doživio, ipak, slom.  Francuska je pokazala da se može drugačije. Mislim da je i Njemačka takva. Sa svojim Alternative für Deutschland (AFD), isto tako je to jedna zemlja gdje će se pokazati da ekstremna desnica nema prodor, iako su problemi veliki.

Privesti ljude pameti

Radiosarajevo.ba: E sad, kako to može utjecati na zemlje Zapadnog Balkana, društva zamrznutih konflikata? Sve više se ljudi boje novih sukoba. Može li sve ovo i nas voditi u nove nesuglasice?

"Mi smo si sami dobro zakuhali kašu. Dakle, nije nama trebao u regiji poticaj iz Europe koji bi nas potaknuo na činjenje zla. Prema tome, čini mi se da jednostavno treba ohladiti glave. Staviti glave na kup i privesti ljude pameti.  Ovo što se čuje i posljednjih dana iz BiH, utjecaj stranih faktora, a neću reći kojih, jeste negativni utjecaj. To je sve što ne može donijeti sreću, može donijeti samo nesreću. I ja se nadam da postoje snage, društvena energija i u BiH koje ljude može na neki način početi okretati, da se krene u pravim smjeru.

Ovaj začarani krug međusobnih optuživanja i onda nekih međusobnih osvetničkih akcija, po načelu tuk na utuk, iz lošega vode u još gore, na kraju balade, na kraju dana (at the end of the day), su apsolutne neprihvatljivi i štetni su i za one koji to potiču. To vidimo".

RS nije donijela sreću srpskom narodu

"Ako hoćete vrlo otvoreno, RS nije donijela sreću srpskom narodu. Nema čovjeka na svijetu koji može reći da od 1995. godine, nakon što je rat završio, ili od 1992. godine kada je ona nastala, Srbi u RS, a pogotovo u BiH, bolje žive nego su živjeli prije toga. Čitava ta, a moglo bi se dalje ići i za različite druge projekte koji su  donosili informacije "evo ga sad je došao trenutak kada imamo fenomenalan projekt za naš narod". Vidjeli smo kako su se svi okrivili i kako je čitava priča otišla naopako".