Miloš Ćirić: Srbija radi sve što može da razbije cjelovitu Bosnu

Spremamo ti metak, Lagana smrt svim komunističko-levičarskim Srbima..., samo su neke od prijetnji, uz brojne psovke, koje je Miloš Ćirić politolog, master studija kulture i medija i aktivista za ljudska prava iz Beograda, koji je bio i student te predavač Fakulteta za studije medija The New School Univerziteta u New Yorku, dobio nakon što je list Danas potkraj novembra 2017. godine objavio njegov autorski tekst Oprosti nam, Fatima.

Piše: Faruk Vele

Ćirić je s toga jedan od onih koji je "iznutra" upoznao mržnju i one koji je, posebno u posljednje vrijeme, šire Balkanom, te s spravom može govoriti o zebnjama mnogih građana nad pitanjem da li će ovaj dio svijeta ponovo postati zona nesigurnosti i mjesto na kojem bi poznati antagonizmi mogli da proizvedu novo zlo.

"Mišljenja koja naše uglavnom političke, intelektualne i medijske elite same o sebi iznose, a posebno ta o nekakvom “višku istorije”, dio su našeg provincijalnog pogleda na svijet i istovremeno opravdanje za haotičnost života u svim zemljama regiona. Tu nam istorija nije ništa kriva, već naši izbori i zaostalost naših političkih elita koje najmanje rade u interesu svojih građana. Istoriju, i to mnogo “veću” i značajniju “proizvode” svjetske sile, pa i manje države. Bojim se da mi sa tim procesima nemamo mnogo veze", priča Ćirić za Radiosarajevo.ba.

Negativan utjecaj Rusije

Ono što jeste svojstveno našem regionu, naglašava on, jeste višedecenijska nesposobnost da uhvatimo korak sa svijetom, ostajući tako "bure baruta" zbog "zaostalosti u kojoj nas drže naši politički predstavnici jednako na vlasti i u opoziciji".

"Snimak koji pokazuje obuku mladih Srba iz Republike Srpske i Srbije u ruskim vojnim kampovima je s razlogom uznemirio javnost. Radi se o mladićima, praktično djeci, uzrasta od 14 do 17 godina koji se obučavaju kako da ubiju "neprijatelja" koristeći sva raspoloživa sredstva, od pušaka do sopstvenih golih ruku. Ministar Dragan Mektić je nedavno izjavio da ima dokaze o tome da je Republika Srpska ovoj djeci kupila uniforme koristeći javna sredstva svih građana BiH. To ne čudi, obzirom na to da se i Srpska i Srbija, bar mentalno, pripremaju za novi rat još od Dejtona, kako bi dovršili u čemu su tada spriječeni, a to je formiranje etnički čiste Velike Srbije. U tom ključu treba gledati i na obuku novih paravojski koje podsjećaju na Arkanove i Šešeljeve odrede smrti, uz neprestani napor da se destabilizuje ili razbije jedinstvena Bosna i Hercegovina", upozorava Ćirić.

Primjećuje da se negativan utjecaj Rusije na demokratizaciju naših država uvijek, bar u Srbiji, prenebregavao i maskirao "bratskim odnosima" dva naroda i vječnoj iluziji koja u Srbiji vlada o Rusiji kao zaštitnici Srbije.

"Opet sve uprkos istoriji i činjenicama koje govore sasvim suprotno. Međutim, posljednjih mjeseci ruska podrška desnom ekstremizmu i nacionalističkim politikama izraženije se vidi i u drugim državama regiona. U Srbiji je takva situacija oduvijek, s obzirom na to da je Srbija u političkom smislu prava ruska gubernija kako je jednom Srbiji poželio bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić da postane i u geografskom smislu. Neprestana podrška Srbije ruskim interesima u regionu vidi se i u odbijanju Srbije da uvede sankcije Rusiji koje je uvela Europska unija, a ima i drugih značajnih primjera kao što su recimo neprestano negiranje crnogorske i kosovske državnosti, "specijalne veze" sa Republikom Srpskom i mnogi drugi primjeri", naglašava Ćirić.

Ćirić ne smatra da ove prostore karakteriše "vječno valjanje u kaljuži mržnje", jer nije oduvijek bilo tako. Pa, ipak, boji se da li ćemo uspjeti u misiji da očuvamo mir.

"Ovaj region je uspijevao da živi u miru skoro punih 50 godina, po prvi put u svojoj istoriji, jedino u periodu SFRJ. Prije toga nije bilo perioda dužeg od 30-40 godina, a da mi nismo bili u nekom ratu. Kako sada stvari stoje, a ove godine obilježavamo 23 godine od kraja rata u Bosni, veliko je pitanje hoćemo li uspeti da zadržimo mir, posebno imajući u vidu trendove koje ste pomenuli", naglašava Ćirić, te nastavlja:

"Ultranacionalistička i zapaljiva retorika mržnje, slavljenje ratnih zločinaca, naoružavanje, formiranje paravojnih odreda i diskriminacija manjina koju sprovode naše trenutne političke vođe u svim zemljama regiona ne idu u prilog pretpostavci da će ovaj region još jednom vidjeti period od bar 30 godina bez rata. Da stvar bude još gora, ni u svijetu oko nas, koji često zaboravljamo da postoji, situacija nije mnogo veselija. Ultradesničari na vlasti u zemljama oko nas koji su trenutno uglavnom usmjereni na borbu protiv izbjeglica, održavaju veoma bliske i prijateljske veze i sa našim elitama i sa Rusijom. Oni su dio jedne politike, koja ne može biti  miroljubiva obzirom na posljedice koje proizvodi".

Komentirajući tvrdnje srbijanskog šefa diplomatije Ivice Dačića da je ovo samo intermeco među novim sukobima na Balkanu, Ćirić ističe da nasljednika Slobodana Miloševića uvijek treba pažljivo slušati. Ova Dačićeva ocjena dolazi nakon stava Miloša Ćirića da Srbija nije završila rat u BiH.

"Posebno kada govori o ratovanju, obzirom da u tome ima mnogo ličnog iskustva. Kao Miloševićev portparol i nasljednik, Dačić nikada nije odustao od ideja koje je ta politika proizvela u regionu, posebno u Bosni i na Kosovu – riječ je o genocidima, kampanjama etničkih čišćenja i njegovanja netrpeljivosti prema Bošnjacima i Albancima. U tom smislu, Dačić je potvrdio moju tezu, jer Srbija i dalje u realnosti radi sve što može da razbije cjelovitu Bosnu, najviše podrškom Dodiku i njegovom separatizmu, što je s druge strane slično podršci koju pruža kriminalnim strukturama na sjeveru Kosova, a koje vladaju uglavnom Srbima držeći ih u stalnoj mržnji, bijedi i strahu, što sve opet dosta liči na Dodikovu vladavinu u Republici Srpskoj. Srbija ne samo da takve odnose podržava, ona i stvara okolnosti u kojima su takvi odnosi jedino mogući. Dačić to svojom nepromijenjenom nacionalističkom politikom i implicitnom prijetnjom novim ratovima samo potvrđuje", objasnio je.

Zajednička deklaracija Srbije i bh. entiteta Republike Srpske (RS) "o opstanku srpskog naroda" bit će predstavljena na Sretenje, Dan državnosti Srbije, 15. februara. Pitali smo Ćirića šta je cilj ovog dokumenta i da li je ovo, ne samo potvrda njegovih stavova, već i onog Čede Jovanovića da "srpska elita nije raščistila s greškama o prošlosti".

"Jednom sam probao da prebrojim sve deklaracije o očuvanju srpskog naroda i slična propagandna dokumenta, i nisam u tome uspio. Koliko znam, prvi takav dokument potpisan je 1982. godine, odmah poslije Titove smrti. Zvao se Apel za zaštitu srpskog življa i njegovih svetinja na Kosovu i Metohiji, a taj dokument je pratila slična Peticija iz 1985. godine u čijem je sastavljanju učestvovao Dobrica Ćosić i drugi članovi srpske intelektualne, političke, medijske i vjerske elite, što se tokom ratova 90-ih pretvorilo u jednu grupu ljudi, kako je ostalo do danas", primjećuje on.

U tom smislu, veli Ćirić, Jovanović je u pravu, srpska elita nije raščistila sa greškama iz prošlosti, ja bih samo dodao da pored toga ona to ni nema namjeru da uradi.

"Deklaracija koja uskoro treba da bude donesena je samo posljednji u nizu sredstava za tvrdnju da je "srpski narod" ili da su "srpski interesi" ugroženi, što nikada nije dobar znak, jer takve deklaracije (najradikalniji primjer je zloglasni Memorandum SANU iz 1986. godine) uvijek prate teška kršenja ljudskih prava nesrba", naglasio je.

Također, prema njegovim riječima, naša je ljudska i građanska dužnost da se takvim otrovnim trendovima koji su do sada donijeli samo smrt, razaranje i novi "pad u varvarstvo" suprotstavimo u svakoj prilici, koliko god to bilo nepopularno i politički neoportuno.

"Ako su naši političari odlučili da namjerno ponavljaju iste 'greške' iz prošlosti, mi kao građani to sebi ne smijemo da dozvolimo već im se moramo odlučnije suprotstaviti i učiniti sve da do ostvarenja njihovih planova nikada ne dođe. Ti su planovi već koštali života i budućnosti stotine hiljada ljudi u našem regionu, unesrećili milione porodica i ostavili nas da živimo u bijedi, kulturi mržnje jednih prema drugima i stalnom osjećanju navodne ugroženosti. Mi se moramo odupirati takvim nastojanjima, i važan je svaki glas koji se takvim težnjama suprotstavlja", istakao je.

Vučić – najbolji manipulator

Ćirić, komentirajući politiku srbijanskog predsjednika prema na Balkanu, kaže da se Aleksandru Vučiću mora jedno priznati – najbolji je politički manipulator od svih političkih lidera u regionu. A konkurencija je dosta jaka...

"Naravno da će Vučić, zbog podrške Europske unije koju, po mom mišljenju, nezasluženo uživa, uvijek potencirati na tome da je njegova politika "politika pomirenja i saradnje". Međutim, skoro sve što on i njegova Vlada rade je u potpunom kontrastu sa tim ciljem. Meni nije jasno iz kojih se razloga on i Dodik sastaju tako često, koja su to tačno otvorena pitanja koja rješavaju, imajući u vidu da se floskule kojima nas zasipaju poslije svakog od tih sastanaka ne razlikuju u sadržaju već godinama", smatra on. Vučić, ističe Ćirić, nastavlja tamo gdje je Boris Tadić stao – samo sada još uvjerljivije – podržavajući separatističke ideje Milorada Dodika i dijeleći njegov vrijednosni sistem u kome je Ratko Mladić srpski heroj, a Srbija samo treba da sačeka "povoljne okolnosti" u kojima će spajanje Srpske i Srbije biti moguće.

"Važno je šta se izgovara, ali je još važnije šta se radi, tako da čak i kada zvuči da govore jezikom pomirenja, što je sve veća rijetkost, njihova djela i huškanja na mržnju proizvode nestabilnosti koje su u stanju da kontrolišu i njima po potrebi upravljaju", ukazao je.

O tekstu "Oprosti nam, Fatima"

Iako je primio veliki broj ozbiljnih prijetnji poslije teksta "Oprosti nam, Fatima", Ćirić se nije želio osvrtati na njih, smatrajući da je "dovoljno rečeno".

"Ponovit ću samo da je od prijetnji koje sam primio tokom svih ovih godina, pa i poslije teksta koji pominjete, mnogo važnije to što su mnogo gore tretirane žrtve i njihove porodice, koje svakodnevno trpe uvrede i nova povređivanja. Jezik mržnje koji se prema njima upotrebljava i djela koja im ugrožavaju pravo na dostojanstven život su za mene važne teme, kao i to ko i kakve politike tim nasilnicima daju tako veliko samopouzdanje da ljudima prijete i na njih verbalno i fizički nasrću. Prava žrtava i njihovih porodica treba da budu u našem fokusu, sjetite se samo da još uvijek imamo više od 10 hiljada zvanično nestalih lica iz ratova devedesetih, koliko je to porodica koje ni ne znaju sudbinu svojih bližnjih? Koliko nas još masovnih i pojedinačnih grobnica čeka? Srbija još uvijek nije završila ni prebrojavanje žrtava za koje je odgovorna iz prethodnih ratova, a sva je prilika da se spremamo za nove pohode", smatra on.

Velikosrpska ideologija se sprovodi u praksi

Upitan zašto Srbija, i pored brojnih međunarodnih presuda, ne može da prihvati da se nad Bošnjacima dogodio genocid, Ćirić otvoreno kaže: "Genocid nije bezvrijedna riječ, koliko god se Vučić i njemu slični trudili da je obesmisle. To je najteži zločin zamisliv i veoma je važno da se na upotrebi tog termina insistira. Srbija ne prihvata sudski dokazane činjenice koje govore o odgovornosti srpske države i pojedinaca koji su je predstavljali za seriju genocida u Bosni u periodu 1992-1995, etnička čišćenja na Kosovu i ostale monstruoznosti. Vučić, kao izdanak politike koja je do ovih zločina dovela, naravno da želi da pažnju skrene na druge teme svojim čestim pozivima na pogled u budućnost. Ta budućnost, međutim, ne može biti ništa bolja od naše prošlosti, ako se Srbija jasno ne distancira od velikosrpske ideologije koju i dalje u praksi sprovodi", zaključio je Ćirić.