Simbol Sarajeva koji se digao iz pepela: Vijećnica je nezaobilazna turistička atrakcija

Gradska Vijećnica je svečano otvorena 20. aprila 1896. godine, korištena je za upravne i administrativne svrhe. Poslije Drugog svjetskog rata stavljena je na raspolaganje Narodnoj biblioteci i ostaje u toj funkciji do agresije na BiH. 

U noći između 25. i 26. augusta 1992. godine, u toku opsade Sarajeva i agresije na Bosnu i Hercegovinu, Vijećnica je zapaljena. Mnogi zaposlenici i zaposlenice, građani i građanke Sarajeva, u nevjerici su posmatrali kako Vijećnicu i bibliotečki fond NUB-a guta plamen, a jedna od zaposlenica koja je izgubila život Aida Buturović koja je spašavala knjige. 

"U Vijećnici je radila i tokom rata i bila u timu ljudi koji su u noći između 25. i 26. avgusta 1992. godine, kada je Vijećnica zapaljena, pokušavali spasiti knjige. Izgorjelo je oko 90 posto knjiga, među kojima su mnoge bile jedini primjerci. Pokušala je, zajedno sa kolegama/icama i građanima/kama koji su došli da pomognu, spasiti sve što je preostalo iz pepela Nacionalne biblioteke." Požar je nanio nepovratno štetu za oko 2 miliona jedinica. 

Trending

BHmeteo: Spremite lopate, sanke i zimsku opremu, a evo u kojim dijelovima BiH će vladati nevrijeme

Prije rata, urbana je legenda da je Damir Lisac prodao Vijećnicu "Amerikancu" s naših prostora, i to kao student prve godine Pravnog fakulteta, a potom otišao sa "rajom na more". "Cijelo je Sarajevo o tome pričalo. Čak su Nadrealisti o tome snimili skeč", ispričao je Damir prije što je preminuo 2021. godine. 

Obnova Vijećnice počinje 1996. godine i traje sve do 2014. godine, a rekonstrukcija iste urađena je po originalnoj dokumentaciji.

Danas, Vijećnica predstavlja jedan od glavnih objekata koji mami pažnju turista, a služi i kao mjesto događaja i susreta, posebno delegacijama koje dolaze u zvanične posjete gradu Sarajevu. Organiziraju se i balovi, vjenčanja i drugo, a Vijećnica osim toga predstavlja i obnovljeno Sarajevo, koje se baš kao i Vijećnica diglo iz pepela. 

"Ljudi me ponekad pitaju zašto se toliko brinem oko knjiga kad je toliko ljudi ubijeno. Moj odgovor je da ukažem na slučaj Aide Buturović jer su sudbine knjiga i ljudi neraskidive", rekao je Andras Riedlmayer, bibliotekar na Harvardu.