Tanaskovićev napad na Izetbegovića i BiH - prepun rasizma, prijezira, mržnje...

Bakir Izetbegović, lider Stranke demokratske akcije (SDA) je političar kojeg se ima osnova ozbiljno kritizirati.

Činjenice da je SDA vladajuća i sveprisutna politička stranka u političkom životu Bosne i Hercegovine, da je Bakir Izetbegović osobno, na ovaj ili onaj način, već 30 godina prisutan u bh. političkom životu, od čega više od deset godina kao "prvi u Bošnjaka", a da smo mi danas pred vrlo ozbiljnim pitanjem opstanka naše bosanske domovine, u najmanju ruku govori o rezultatima takve politike.

Piše: Faruk Vele

Trending

Sarajevo izgubilo velikog humanistu: Preminuo Taip Fidani, drago lice iz Bosne

A rezultati su, složit ćemo se, a ne namjere - jedino što je vrijedno političkog spomena.

Autor ovih redaka je, kao i drugi koji su kritizirali ili kritiziraju SDA, debelo osjetio "čizmu" SDA-ovih propagandista i šikaniranja, no to je neka druga tema.

Međutim, način na koji je Izetbegovića napao Miloševićev diplomata, bivši ambasador SR Jugoslavije u Ankari i orijentalista Darko Tanasković, i to u intervjuu za ruski Sputnjik, a koji su objavile beogradske Novosti, list koji uređuje svježe od Srpske pravoslavne crkve (SPC) odlikovani Milorad Vučelić, šef i Miloševićeve propagande, u državi koju suvereno kontrolira Miloševićev ministar Aleksandar Vučić - u najmanju ruku šalje opasne poruke.

"Bakir Izetbegović imitira svog babu: Profesor Darko Tanasković o ratnom zanosu u Sarajevu", naslov je tog intervjua.

Nema dileme da je, s obzirom na aktere, ovaj napad dirigiran iz kancelarije s Andrićevog venca, i to neposredno nakon što je Izetbegović najavio da će po svemu sudeći odbiti (istina pod pritiskom javnosti u Sarajevu) "danajske darove" i Vučićeve pozive da "mire narode", umjesto otvorenog razgovora predstavnika dvije suverene i nezavisne, komšijske države, o brojnim otvorenim pitanjima, od granice, preko nezakonite gradnje na našim rijekama, do, na koncu, podrške separatizmu Milorada Dodika... A i, kako bi to rekao rahmetli akademik Muhamed Filipović, s kim smo se mi to svađali da bi se sada mirili?!

Tanaskovićev "ratni zanos"

U najkraćem, napad na Izetbegovića - iz jednog orijentalističkog pristupa - prepun je rasizma, prijezira, mržnje (njegov džemat, babo ostavio, itd)...

Po oprobanim modelima miloševićevske propagande koja je, naposlijetku, bila uvod i u ratove devedesetih, (Sonja Biserko kaže da su ratovi na prostorima bivše Jugoslavije, uključujući i agresivni rat protiv države BiH, počeli jezikom mržnje), Tanasković bosanskohercegovačkoj strani spočitava "ratni zanos" (ko je počeo rat?!), potpuno zanemarujući deceniju i pol secesionističkog projekta, opasne retorike koja je imala za cilj da destabilizira bosanskohercegovačku državu, da ubije sve bosanske vrijednosti kod bosanskih Srba, ljudi našeg tla, već da ih mrzilačkim narativima drže u tenziji prema njihovim komšijama.

Tanasković tako optužuje da Bakir sprema svoj "nepoverljivi džemat" za "mogućnost rata i nužnost da se, kako on predstavlja stvari, još jednom patriotski (od)brani Bosna, ali je spreman i da razgovara sa susedima koje su on i njegovi istomišljenici proglasili agresorima".

"Imitira svoga babu, ali on to nije i iz mnogo razloga Bošnjacima u bitno izmenjenim vremenima i okolnostima — ne može biti. Ponajviše želi da učvrsti svoj ozbiljno poljuljani rejting i preporuči se, odnosno nametne, kao jedini reprezentativni predvodnik Bošnjaka i relevantni sagovornik za sva pitanja u vezi sa sudbinom BiH", rekao je profesor Tanasković.

Prema njegovim riječima, "Izetbegovićev manevarski prostor je i na unutrašnjem i na međunarodnom planu poslednjih godina znatno sužen".

"Nastoji da dramatizuje situaciju i obraća se svim činiocima za koje pretpostavlja da bi mogli biti prijemčivi za upozoravajući zvuk njegovih ratnih doboša, kojima se, zasad povremeno i kondicionalno, oglašava u javnosti. Dakle, u rasponu od svoje političko-nacionalne, ali danas više ne i pouzdane bošnjačke/muslimanske glasačke baze, preko potencijalnih regionalnih saveznika, do EU i naravno, NATO-a. Bio je, uz posredovanje rušitelja Jugoslavije, a strasnog zagovornika unitarne BiH Stipe Masića, kod Milanovića u Zagrebu, a ne bi mu, kaže, pala kruna sa glave ni da dođe kod Vučića u Beograd", dodao je Tanasković.

Zašto Beograd brine za Brčko?

Zanimljivo je da poseban akcent stavlja na Brčko Distrikt tvrdeći da "Brčko dodatno zadobija svojstva potencijalnog mesta varničenja i sukoba".

"Bakir Izetbegović to zna i sračunato, a ja bih rekao i neodgovorno, na svoj omiljeni zloguki način pominje ovo ranjivo područje", kaže Tanasković.

U tekstu se konstatira da pominjanje Distrikta Brčko "može biti samo u funkciji najozbiljnije pretnje ratom".

U ovakvim okolnostima je, ocijenio je Tanasković, "cela Bosna i Hercegovina jedan veliki neuralgični prostor".

Kada je riječ o Brčkom "koje Bakir u svom ratnom zanosu pominje kao ključnu tačku odakle bi mogao krenuti rat", Tanasković podsjeća da je pitanje Brčkog moglo biti razriješeno u Dejtonu, ali nije, pa je pronađeno solomonsko rešenje u formiranju posebnog distrikta "ni na nebu ni na zemlji".

"Nisam ni dovoljno obavešten ni kvalifikovan da bih bilo šta konkretnije procenjivao u vezi sa potencijalnom eksplozivnošću distrikta Brčko. Valja se nadati da će konstruktivan prilaz sadašnjoj krizi ipak prevladati, ali se nikako ne smeju zaboraviti teške i razorne bitke za probijanje posavskog koridora, a i neoprezne izjave jednog vremešnog (navodnog) mirotvorca koji je pre više godina sa Pantovčaka poluzvanično poručivao da bi, u slučaju procene da je to nužno radi spasa Bosne, Hrvatska vojska bez većih problema mogla preseći taj vitalni koridor", rekao je Tanasković.

Nadalje, pouzdanije predviđanje kako će se dalje odvijati sadašnji proces zaoštravanja u BiH i u vezi sa njom, teško je, kaže Tanasković, predvidjeti.

Dinamičnu jednačinu koja se svakodnevno mijenja i meandrira, ukazuje, čini više uzajamno, uzročno-posljedično povezanih domaćih, regionalnih i međunarodnih faktora u prenapregnutoj interakciji, tvrdi vremešni profesor.

"Situacija je svakako ozbiljna i bremenita najtežim izazovima, što je posledica duge blokade istinskog političkog procesa unutar BiH i njenih institucija, koje su u dubokoj krizi usled permanentne zloupotrebe na uštrb dvaju konstitutivnih naroda, prvenstveno Srba, ali i Hrvata, uz licemernu ulogu stranih beamtera. Ipak, verujem da će se stvari uskoro uliti u korito nekakvog simuliranja kretanja ka rešenju i izlasku iz ćorsokaka tvrdi", rekao je Tanasković.

Natezanje će se, vjeruje Tanasković, nastaviti "sve dok bošnjačka strana i njeni najverniji strani pokrovitelji, kojih je manje nego ranije, ali su postali nervozniji, ne budu spremni da naprave korjeniti zaokret u logici pristupa problemima sa kojima se dejtonska državna tvorevina suočava i prihvate"

"Da se ni pseudodemokratskim lukavstvima ni raznim vidovima pritiska, uključujući i golu silu, ne mogu određivati ustrojstvo i put države u kojoj su dva konstitutivna naroda većinski nezadovoljna svojim statusom", dodao je.

Ili mir ili Bosna

Na pitanje kakav manevarski prostor ima bh. entitet RS, te da li je vraćanje na izvorni Dejton skupa iluzija ili jedina preostala opcija, Tanasković kaže da nije lako praktično sprovesti vraćanje na ono stanje koje se naziva "izvorni Dejton", ali je sasvim legitimno tražiti da se temeljni akti, institucionalna organizacija države i nadležnosti dvaju entiteta što je moguće više približe prvobitnom okviru i koordinatama Dejtonskog sporazuma, sa svim njegovim aneksima.

"Ono što svakako mora odmah biti učinjeno, ukoliko se zaista želi izbeći eskalacija krize, jeste da se odustane od najnovijih aberacija u 'sprovođenju Dejtona', kao što je tzv. 'Inckov zakon' (o zabrani negiranja genocida i zločin, op.a.) i ideje da bi se manipulisanjem skandaloznim Ustavnim sudom mogla i dalje sprovoditi politika razvlašćivanja entiteta, konkretno Republike Srpske. Manevarski prostor za Republiku Srpsku je danas objektivno veći nego ranije, ali preterana samouverenost ne bi bila preporučljiva. Valja voditi zaista i konkretno odlučnu, ali i razložnu politiku – konstatira Tananasković.

Razmatrajući šta je sve u ovom trenutku pod znakom pitanja — mir, osamostaljenje ili opstanak RS — Tanasković indikativno zaključuje "sve i u svakom trenutku", ali, dodaje, baš "zato ima izgleda da ne dođe do najgoreg".

"Odricanje od mira jedini je siguran gubitnički put za onoga ko se na takvu avanturu osmeli, uprkos bolnim poukama iz devedesetih godina. Postoji li i danas iko ko bi bio spreman da zarad svoje nemoguće i neostvarljive vizije Bosne žrtvuje mir? Sumnja u to nije dovoljna za spokoj", zaključuje Tanasković.

Dok Vučić šalje patetične poruke mira, zabrinjavajuća je činjenica da beogradski režim, nakon 30 godina, ponovo otvara javni prostor za ljude poput Tanaskovića koji decenijima neskriveno širi islamofobiju, negira genocid u Srebrenici, te šalje opasnu poruku kako je mir uvjetovan nestankom Bosne. Jedino ime za to je – agresija.