Svaki građanin u FBiH je donor organa ako se ne izjasni drukčije

"Nakon višegodišnje borbe dočekali smo da oba doma parlamenta usvoje ovaj Zakon", rekao je za Radiosarajevo.ba predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH (UDiTB FBiH) Tomislav Žuljević.

Kako je pojasnio Žuljević, ova stavka znači da je svaki građanin dao pretpostavljeni pristanak za doniranje organa, koji se nalazi i u zakonima europskih zemalja.

"Bez obzira na ovakav zakon, uvijek će se pitati porodica. Neće biti uzimanja organa bez dozvole porodice i uvijek će se poštovati želja pokojnika", pojasnio je Žuljević navodeći kako bi pogrešna tumačenja mogla samo naštetiti ovom, po njemu, izvrsnom zakonu.

Do pogrešnih tumačenja dolazi jer građani ne razumiju transplantacijski sistem, rekao nam je Žuljević.

"Iako u zakonu Hrvatske, od koje smo mi prepisali zakon, a koja ga je prepisala od Španije i drugih europskih zemalja nema tačke u kojoj se navodi da se mora tražiti dozvola, mi zaboravljamo na liječnički kodeks kojim se navodi da ne smiju uzeti organi bez odobrenja porodice", pojasnio je Žuljević navodeći kako se u 90 posto slučajeva poštuje želja pokojnika.

Potrebno je, dakle, da se svaki građanin preko donorske kartice za života izjasni da li želi biti donor organa nakon svoje smrti.

U transplantacijskim centrima nalazit će se registar nedarivaoca, a svaka osoba koja se nalazi na njemu moći će se predomisliti i opozvati svoju odluku.

Žuljević nam je pojasnio kako samo 2 posto osoba koje preminu mogu biti donori organa, a to su najčešće osobe koje preminu u teškim saobraćajnim nesrećama ili imaju težak moždani udar. Odnosno, sve osobe kojima umre mozak, dok organe ne mogu donirati sve druge osobe, npr. koje preminu kući, dožive srčani udar itd.

Kako često dolazi do negodovanja građana da će time ljekari nekoga pustiti da umre, Žuljević je pojasnio kako ljekari koji spašavaju život nemaju doticaja sa ljekarima koji su zaduženi za transplantaciju u trenutku dok se nekome bore za život.

Dakle, najprije se spašava život osobe, a kada nastupi smrt mozga, ljekari najprije provjeravaju da li se pacijent nalazi na listi nedarivaoca. Ukoliko se ne nalazi na listi, onda medikamentima i aparatima održavaju tijelo na životu dok se ne obavi razgovor sa porodicom koja treba dati odobrenje za doniranje organa, pojasnio nam je Žuljević.

Na listama u transplantancijskim centrima nalazi se oko 200 osoba na listi čekanja, a taj broj je trebao biti veći. Svi pacijenti se nalaze pod šiframa, tako da ne može doći do malverzacija sa prednosti na listama.

Najviše pacijenata na listama za transplantaciju organa u BiH čeka na bubreg, jetru ili neki drugi organ.

"Ako se provede zakon, povećat će se i broj transplantacija", rekao nam je Žuljević pojašnjavajući kako transplantacijom vraćamo čovjeka u život. 

Ukoliko se neka osoba nalazi na listi nedarivaoca, ona ima pravo na transplantaciju organa, rekao nam je Žuljević, dok neke druge zemlje poput Izraela to ne odobravaju jer smatraju licemjernim da neko ne želi donirati organ, a bude spašen zahvaljujući transplantaciji.

Žuljević je prokomentirao kako su veće šanse da će građanima zatrebati transplantacija nego da budu donori organa.