Puhovski: Čovićev potez je skandal, Putinu je Dodika na vrh glave, a Milanović...

Jučer je završena još jedna rudna pregovora u sjedištu Delegacije Evropske unije u Sarajevu o ustavnim i izbornim reformama, gdje s domaćim političkim akterima razgovaraju specijalni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) za izbornu reformu Matthew Palmer i direktorica pri Evropskoj službi za vanjske poslove Angelina Eichhorst.

Razgovarao: Faruk Vele

Razgovori su završeni bez konkretnog rješenja, a pauza u pregovorima trajat će do iduće sedmice.

Trending

Suđenje kompaniji koja je stvorila ChatGPT: Važan svjedok (26) pronađen mrtav

O dosadašnjem toku pregovora, potezima i poziciji međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, skandaloznim pristajanjem lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića i delegata HDZ-a uz SNSD i SDS za ukidanje zabrane negiranja genocida u Srebrenici i veličanja zločinaca, izjavama predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića o genocidu u Srebrenici, kao i posjeti člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika Rusiji, za portal Radiosarajevo.ba govori prof. dr. Žarko Puhovski, profesor političke filozofije i politički analitičar iz Zagreba.

Čekajući Ameriku

Radiosarajevo.ba: Završeno je nekoliko rundi pregovora o ustavnim i izbornim reformama u BiH, kako vidite njihov ishod?

Puhovski: Pitanje je kojom silinom je međunarodna zajednica pripravna pritisnuti političku elitu u Bosni i Hercegovini da prihvati neki od prijedloga koji su u igri. Jer, ovdje se ne radi zapravo toliko o principijelnim pitanjima koliko o tomu da se može poslije u BiH reći "oni su popustili više nego mi".

A, popuštanje bi moglo biti opravdano samo ako bi se moglo reći da je to bio jedan ozbiljan funkcioner vlade SAD-a, nitko više nema autoritet dovoljan. Dok se to ne dogodi, zapravo sadržano je više-manje nevažno što se raspravlja. Raspravlja se naprosto da se onemogući nešto kao (Željko) Komšić u budućnosti, grubo govoreći. Poteškoća je u tomu što se na strani Komšića pojavljuju ozbiljni i neozbiljni zastupnici građanske opcije. Onda ispada da ova druga opcija nije građanska.

Međutim, ja smatram da to što radi Komšić je falsificiranje ili ako hoćete neka vrste karikature građanske opcije u okolnostima koje su određene Daytonskim sporazumom kao nekom političkom, pravnom, pa i povijesnom činjenicom koja je za BiH bitna.

BiH kao politički maloljetnik

Radiosarajevo.ba: Kako Vam se čini pozicija administracije SAD-a i EU?

Puhovski: Oni su odlučniji nego zadnjih nekoliko godina. Međutim, stalno treba naglašavati da je ono što je fundamentalna sramota za BiH, a jest to što je svi tretiraju, i to opravdano tretiraju, kao političkog maloljetnika. Kao nekoga, ili nešto, oko čega se mi ostali moramo dogovarati. Mi ostali od Zagreba preko Washingtona, Brisla, Ankare, Moskve, ne znam gdje sve ne. Jer se sami ljudi u BiH, samo političko vodstvo, očito nije u stanju dogovoriti o ostalim stvarima, to je najveći problem. Zato, kad tog dogovora nema ostaje alternativna mogućnost, dovoljno jak pritisak da sadašnja vodstva, bošnjačko, hrvatsko i srpsko prihvate neki prijedlog izvana.

Utjecaj Beograda i Zagreba

Radiosarajevo.ba: Oprostite, ali kako s druge strane gledate na regionalne aktere u ovoj priči, gdje, recimo, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da Zagreb i Beograda 90 posto slažu oko BiH!? Koliko ti uplivi iz Beograda i Zagreba utječu na ovu poziciju da se domaći akteri de facto ne mogu dogovoriti oko pitanja budućnosti zemlje?

Puhovski: Meni se čini da su utjecaji izvan Bosne i Hercegovine i manji od onoga što se čini u BiH, i manji od onoga što se čini u Zagrebu i Beogradu.

Ja mislim da oni u ovom trenutku ne utječu bitno. Ali to ne mogu ni sebi priznati. Naprosto, nitko ne utiče, jer se ništa ne događa, nema se na što uticati. Svi imaju moć sabotaže. Vi ste nešto pokrenuli, a ja imam moć da se ne realizira to što ste pokrenuli. Ali nemam ni približno moći da neki svoj program proizvedem. Zato je BiH, bojim se, dugoročno blokirana, na štetu same BiH.

Čovićev potez – skandal i nedopustivo

Radiosarajevo.ba: Kako pak komentirate HDZ-ovo pristajanje uz SNSD i SDS za zabranu negiranja genocida u Srebrenici, što je izazvalo reakcije i u Hrvatskoj? Imali smo s druge strane Milanovićeve skandalozne komentare o različitim genocidima i, hajmo reći, podršku Miloradu Dodiku...

Puhovski: Radi se o tome da je to cijena koju HDZ plaća za činjenicu da je u ovom trenutku Milorad Dodik jedini predstavnik te hrvatske verzije, ili većine hrvatskog pučanstva, kako se čini, u Predsjedništvu BiH.

Ta cijena se može taktički razumjeti eventualno iz BiH.

Ali, za mene skandalozno, to što se u Hrvatskoj nije našao nitko od ozbiljnih političara da kaže da je to skandal i nedopustivo! Da bi se iz Hrvatske o tome govorilo bez ikakve ograde, kao što se iz Srbije bez ikakve ograde puštalo da različite, sulude Dodikove pripovijesti ostanu na neki način prisutne u javnosti, to mi se čini nekorektno.

Milanović – nezakoniti Tuđmanov sin

Radiosarajevo.ba: Milanović?

Puhovski: Milanović je čovjek koji je, nažalost, pustio da mu jezik bude brži od pameti. To jedan dio hrvatske javnosti voli. On u Hrvatskoj radi puno neugodnih stvari. I ja sam jedan od tih koji s bili na udaru njegovih riječi. U međunarodnim odnosima on se ponaša kao nezakoniti politički Tuđmanov sin, doslovce, koji, eto, Tuđmanovu poziciju spram BiH dodatno zaoštrava i naglašava.

Putinu je dosta Dodika

Radiosarajevo.ba: Milorad Dodik se jučer sastao sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no mediji iz RS-a, koji u stopu prate lidera SNSD-a, kao ni zvanične strance ruskog predsjednika, nisu prenijeli fotografiju sa tog susreta, mada je on kasnije potvrđen. Da li Moskva pokušava reći da reterira, kako gledate na poziciju Rusije spram Dodika i ovog dijela BiH?

Puhovski: Uvjeren sam, doista sam uvjeren da je Putinu Dodika navrh glave. Ali on to naprosto ne može javno reći.

Putin igra na to da koristi američku i NATO histeriju tipa novog hladnog rata ili lažnog hladnog rata koja pripovijeda opasnost iz Rusije. Rusija nije bitno opasna.

U našem dijelom svijeta samo jedna strana je opasna , a to su SAD i NATO. Niko nema nikakvu moć da bilo što napravi. Oni su ne samo opasni, nego predstavljaju i šansu da se nešto i dogodi, ali oni su realno jedini akteri koji mogu nešto učiniti.