Zapadna Njemačka postala prva reprezentacija s dvije titule prvaka Evrope

Nakon što su na završni turnir do sada plasman osiguravale četiri reprezentacije, od 1980. godine na završnom turniru igra osam reprezentacija, podijeljenih u dvije grupe. Prvoplasirane reprezentacije igrale su finalnu utakmicu.

Reprezentacija Jugoslavije kvalifikacije je počela u grupi 3, a pored Plavih za plasman na završnicu borile su se reprezentacije Španije, Kipra i Rumunije. Jugoslavija je u prvom kolu odmjerila snage s reprezentacijom Španije. Susret u Beogradu završen je pobjedom gostiju rezultatom 2:1. Za Špance je tada igrao i Vicente del Bosque, a golove za Furiju postigli su Juanito i Carlos Santillana. Jedini pogodak za Jugoslaviju postigao je Vahid Halilhodžić. Osim Halilhodžića na ovom susretu nastupili su Miloš Šestić i Safet Sušić.

Drugo kolo donijelo je novi poraz Jugoslavije, ovaj put u Bukureštu od Rumunije rezultatom 3:2. Jedan pogodak postigao je i sadašnji selektor Rumuna, Anghel Iordanescu. Za Jugoslaviju su u ovom susretu nastupili Džemal Hadžiabdić, Nenad Starovlah, Halilhodžić i Sušić. Nakon dva poraza Jugoslavija je u trećem kolu upisala trijumf, protiv Kipra u Nikoziji rezultatom 3:0. Dva gola postigao je Zlatko Vujović, dok je jedan dodao Šurjak. Dres Jugoslavije na ovom susretu nosili su Ismet Hadžić i Nenad Starovlah.

Slavila je Jugoslavija i u narednom kolu, i to na gostovanju kod Španije. Utakmicu na Mestalli u Valenciji riješio je Ivan Šurjak golom u petoj minuti susreta. Na ovom susretu za Plave su od igrača rođenih u Bosni i Hercegovini nastupili Boro Primorac, Blaž Slišković, Šestić i Sušić.

Peto kolo donijelo je duel s Rumunijom. Jugoslavija je slavila s 2:1, a golove za Plave postigli su Vujović i Slišković. Osim Sliškovića, u ovom susretu za Jugoslaviju su nastupili Hadžić, Starovlah, Šestić, Primorac i Sušić. Čak šest fudbalera rođenih u Bosni i Hercegovini bilo je u prvih 11 na ovom susretu. Jugoslavija je u posljednjem kolu s 5:0 pregazila Kipar, a u prvih 11 igrali su Šestić, Slišković i Sušić. Četiri vezane pobjede na kraju nisu bile dovoljne izabranicima Miljana Miljanića. Španija je iskoristila dva poraza na startu kvalifikacija i domogla se Italije.

Plasman na završnicu osim Španije izborile su Zapadna Njemačka, Čehoslovačka, Holandija, Grčka, Belgija, Italija i Engleska. Zapadna Njemačka opet je bila na vrhunskom nivou. Dvije ostvarene pobjede i jedan remi bio je dovoljan za prvo mjestu u grupi 1 i finale na rimskom Olimpicu. U drugoj grupi Belgija i Italija su podijelile prvo mjesto, ali su Belgijanci zahvaljujući boljoj gol razlici izborili mjesto u finalu.

U susretu za treće mjesto snage su odmjerile reprezentacije Čehoslovačke i Italije, a bolji su bili Čehoslovaci. Italija je na San Paolu poražena nakon jedanaesteraca rezultatom 9:8. Prva reprezentacija s dvije osvojene titule prvaka Evrope postala je Zapadna Njemačka. Nijemci su slavili protiv Belgije s 2:1, a junak susreta bio je fudbaler HSV-a, Horst Hrubesch, kojeg bosanskohercegovačka javnost pamti po utakmicama koje je u dresu HSV-a odigrao protiv Sarajeva.

Hrubesch je doveo Nijemce u vodstvo golom u desetoj minuti susreta, a izjednačio je Rene Vandereycken s bijele tačke, 15 minuta prije kraja susreta. Kada su svi mislili da će još jedno finale otići u produžetke, Hrubesch je matirao Jean-Marie Pfaffa i donio Nijemcima drugu titulu prvaka Evrope. 

Bosanci i Hercegovci koji su nastupili u kvalifikacijama:

Vahid Halilhodžić (Velež)
Safet Sušić (Sarajevo)
Miloš Šestić (Crvena zvezda)
Džemal Hadžiabdić (Velež)
Nenad Starovlah (Željezničar)
Ismet Hadžić (Sloboda)
Blaž Slišković (Velež)
Boro Primorac (Velež)