Sjećanje na 5. april 1992: Kako je počeo rat na stadionu Grbavica

Prije tačno 30 godina, 5. aprila 1992, Sarajevo i njegovi građani stavljeni su pod opsadu. 

Tzv. vojska RS, potpomognuta službenim Beogradom - njih skoro 20 hiljada opkolili su grad, koji je bio gotovo potpuno odsječen od ostatka svijeta. Nije bilo hrane, nije bilo struje, lijekova, vode i plina. Agresor je "pljuvao" smrt po gradu, bacajući granate, u prosjeku njih 329 dnevno, ciljajući snajperom sve koji su bili na ulicama. Djeca, starci, trudnice...nije bilo važno. Smrt u Sarajevu nije birala. A i kako bi kad su agresori na Sarajevo ispalili oko 50.000 tona topničkih projektila.

Tog petog aprila na Vrbanja mostu pale su i prve žrtve. Olga Sučić i Suada Dilberović. Od ranjavanja - snajper ga je pogodio također na mostu - te noći u bolnici će umrijeti i Milomir Vučijak.

Trending

Bećiragić nakon poraza od Hrvatske: "Razlika od 13 koševa ništa ne znači u ludnici u Skenderiji"

A, istog dana, ne tako daleko od Vrbanja mosta, dešavala se još jedna, manje poznata drama. Naime, tog se dana trebala održati utakmica Prve savezne fudbalske lige, između Željezničara i Rada, ekipe iz Beograda. 

"Stadion Grbavica nikad nije bio tužniji. Ono što se desilo teško da se može zaboraviti. Utakmica između Željezničara i Rada nije se mogla odigrati", zabilježilo je Oslobođenje u novini dan poslije. 

Naime, utakmica je trebala početi u 15 i 30, no u 14.55 počela je žestoka paljba. 

Ljudi koji su već bili na stadionu počeli su panično bježati. Igrači oba tima, rukovodstva i službene osobe sakrile su se u podnožju tribina. Paljba je na trenutak stala, u 15.30, ali onda je postala još žešća. 

"Igrači Željezničara, jedan po jedan, predvođeni fizioterapeutom Kukrićem i trenerom Starovlahom, bježali su prema obližnjim stambenim zgradama u zaklon. Sudije i delegati u službenim prostorijama čekali su da utihne pucnjava sa obližnjih brda Šanac i Vraca. Igrači Rada, vidno preplašeni, šćućureni jedan pored drugog, čekali su povoljan trenutak da aerodromskim autobusom pobjegnu sa stadiona", zapisao je reporter Oslobođenja.

Tog su dana zamalo nastradali i radio-tehničari, kada se, dok su skidali opremu za radio-prijenos, metak zabio tačno iznad njihovih glava. 

Delegat utakmice, Božidar Lakičević iz Prištine, drhtavim je glasom kazao:

"Od 11 sati stupili smo u kontakt sa svim organima u opštini, milicijom i gradonačelnikom, da pokušamo obezbijediti odigravanje utakmice. Niko od njih nam nije mogao garantovati sigurnost. Ipak, i dalje smo ostali na stadionu i svakih deset minuta kontaktirali s milicijom, ali od garancije nije bilo ništa. Igrači Rada koji su istog dana doputovali avionom željeli su odigrati susret bez obzira na situaciju u gradu. I taman kad smo počeli praviti zapisnik, a igrači i sudije otišli u svlačionicu, nastao je pakao povrh stadiona Grbavice. 

Bilo je tačno pet minuta do 15 sati. Sudije ove utakmice Dragojlović (Gornji Milanovac), Simić (Zrenjanin) i Omerhodžić (Brčko) jedva su došli na stadion prolazeći od hotela brojne barikade. Međutim, pitanje je kako ćemo nazad. Ako se izvuče živa glava, naknadno ću poslati zapisnik u Savez. Moram istaći i zahvaliti se u ime igrača Rada i sudija domaćinima koji su pružili od sve od sebe da u ovom paklu ne izgubimo i razum i glavu."

Zdenko Jelić, koji je bio v.d. direktora Željezničara rekao je: "I mi i igrači Rada, bez obzira na tešku situaciju u gradu, htjeli smo odigrati utakmicu. Sve smo učinili, ali politika je jača."

Gostima iz Beograda upućene su čestitke na želji da odigraju meč u nenormalnim uslovima. Zako Perović, predsjednik Rada, vidno utučen, samo je poručio: "Rad je klub bez ikakve ideologije. Interesuje nas samo sport. Zato smo i pristali da u jednoj viteškoj borbi u gradu Sarajevu. Ovdje su u ovim teškim trenucima bili svi uz nas. Puno im hvala."

Novinar Oslobođenja, ne sluteći da će ni mjesec dana kasnije, agresor zapaliti i pokušati potpuno srušiti stadion (u čemu neće uspjeti), zapisao je za kraj sljedeće:

"Grbavica je ostala pusta. Paljba i nakon više sati nije prestajala. Bio je to najcrnji dan u sportskoj istoriji ovog zdanja..."